Da nije bilo Grega Heffleya, nespretnoga klinca koji sanja o slavi i popularnosti te čije smo nebrojene zgode pratili u svjetski poznatom serijalu "Gregov dnevnik" ("Diary Of A Wimpy Kid"), život mnogih generacija osnovnoškolaca bio bi potpuno drukčiji. Gregove dogodovštine iz školskih klupa i obiteljske situacije s kojima se svakodnevno suočava bile su priče s kojima smo se, s jedne strane, mogli poistovjetiti, dok su nas, s druge su strane, neizmjerno zabavljale, a danas se s njima upoznaju i nove generacije. Razlog je to što je upravo izašao jubilarni, dvadeseti nastavak ovog najdugovječnijeg dječjeg književnog serijala, koji je u svijetu prodan u više od tristo tisuća primjeraka.
Autor megapopularnoga "Gregova dnevnika" je Jeff Kinney, američki pisac i ilustrator, kojega ovoga tjedna možete pronaći na našem najvećem književnom sajmu, Interliberu, točnije na zagrebačkom Velesajmu, u paviljonu 6, na štandu Mozaika knjiga, gdje je cijelo vrijeme okružen brojnim obožavateljima, koji, sa svojim kopijama "Gregova dnevnika", strpljivo čekaju u redu kako bi dobili potpis književne zvijezde. Upravo zbog toga Mozaik knjiga je u srijedu, 12. studenog, organizirala dva službena termina za potpisivanje - jedan jutarnji te jedan popodnevni, u 18:45 sati, na koji još stignete, a povodom gostovanja u Hrvatskoj i mi smo razgovarali s planetarno poznatim Jeffom Kinneyem. Popularni autor u tom nam je ugodnom razgovoru otkrio kakva nas radnja očekuje u najnovijem nastavku "Gregova dnevnika", koji nosi podnaslov "Partypooper", jesu li Greg i njegov brat Rodrick temeljeni na stvarnim osobama, zatim što misli o ekranizaciji svojih djela te, naposljetku, kako mu se sviđa u Hrvatskoj, zemlji koju je prvi put posjetio još kao 16-godišnjak.
Vaša najnovija knjiga, jubilarna, dvadeseta u serijalu, nosi naslov "The Diary Of A Wimpy Kid: Partypooper". O čemu je riječ u ovom nastavku?
Ova knjiga počinje tako da Gregova obitelj zaboravi njegov rođendan, što je u životu djeteta, naravno, prava katastrofa, a ova situacija zapravo se nedavno dogodila meni u stvarnom životu, pa je to bila svojevrsna inspiracija za priču. Dakle, Gregova obitelj zaboravi njegov rođendan, a kako bi mu se iskupili, prirede mu veliku zabavu. Greg tako napokon može organizirati tulum iz svojih snova, a pritom pokušava dobiti poseban poklon – kolekcionarsku karticu, koju bismo mogli usporediti s Pokémon karticom.
"Gregov dnevnik" trenutačno je najdugovječniji dječji serijal knjiga na svijetu. Objasnili ste odakle dolazi inspiracija za posljednji nastavak, no odakle inspiracija za preostalih 19 knjiga?
Mnoge od priča, posebice prvih pet nastavaka, proizašle su iz stvarnog života, iz stvari koje su mi se dogodile kao djetetu. Nakon toga morao sam više koristiti maštu, a danas su priče uglavnom plod mašte, odnosno često se više ne temelje na stvarnim događajima.
Temelji li se vaš glavni junak Greg na stvarnoj osobi?
Greg je zapravo verzija mene samog. On je nespretan klinac koji radi puno pogrešaka, koje sam i ja radio kao dijete, a i danas ih radim kao odrasla osoba. Greg je pun mana i nesavršenosti. Čini mi se kako u dječjoj književnosti glavni likovi često ispadaju heroji te su prikazani kao neke male verzije odraslih ljudi, a ja sam želio stvoriti lik koji je više sličan meni kad sam bio dijete. Upravo je zato Greg tako nesavršen.
Što je s Rodrickom, dežurnim zločestim dečkom? Temelji li se i on na stvarnoj osobi?
Rodrick se djelomično temelji na mom starijem bratu, koji je imao bend te je, naravno, živio u podrumu. Njih dvojica imaju dosta sličnosti, ali i dosta razlika.
Jeste li nakon prve knjige već imali ideju za nastavke?
Moj prvi rukopis imao je čak 1300 stranica! Dakle, bio je otprilike pet puta duži od današnjih knjiga o Gregu, što zapravo znači da je u tom jednom rukopisu već bilo pet nastavaka knjige. Njih sam poslije nadograđivao, a kada je izašla šesta knjiga, dosegnuo sam vrhunac popularnosti. Bilo je to taman u vrijeme kada su se pojavili igrani filmovi.
Prvi nastavak filma "Gregov dnevnik" izašao je 2010. godine, a kao što je bio slučaj i s knjigama, nije trebalo dugo da postane veliki hit. Jeste li sudjelovali u produkciji filmova o Gregu?
Jesam, otprilike pola vremena snimanja proveo sam na setu jer sam pomagao u odabiru glumaca i pisanju scenarija. S druge strane, trenutačno radim na animiranim filmovima i moj je angažman puno veći – sada sam producent, scenarist i uključen sam u sve faze produkcije.
Je li vam se svidio film kada ste ga prvi put pogledali?
Svaki autor ima pomiješane osjećaje kad vidi ekranizaciju svog djela, i ja sam ih imao, ali uglavnom pozitivne. Najviše sam bio zadovoljan odabirom glumaca, to mi je definitivno bio najbolji dio filmova.
Vratimo se ipak na knjige. Serijal "Gregov dnevnik" počeli ste pisati još 2007. godine. Jeste li tada mogli zamisliti da će postati planetarno popularan?
Imao sam dječačke snove o slavi, poput glazbenika koji sanjaju o tome da postanu rock zvijezde ili onih klinaca koji igraju nogomet, pa zamišljaju kako će jednog dana igrati na Svjetskom prvenstvu. U tom trenutku ti snovi nisu bili realni. To su snovi temeljeni na snovima, koje sam svakako imao, ali zaista nisam očekivao da će se ostvariti.
Zanimljivo je da svaki nastavak vašeg serijala ima točno 217 stranica. Ima li taj broj neko posebno značenje?
Nema. Jednostavno sam htio da sve knjige izgledaju jednako kada ih posložite na policu, a s obzirom na to da je prva knjiga imala 217 stranica, i ostale su morale brojiti isto toliko stranica. Također, sjećam se da su knjige o Harryju Potteru u početku bile tanke, pa zatim deblje, a onda opet sve tanje i mislio sam: "Čekaj, što je sad ovo?" Dakle, htio sam da moj serijal bude dosljedan, što se pokazalo odličnom odlukom jer knjige sada stvarno lijepo izgledaju jedna do druge na polici.
Saznala sam da na potpisivanja knjiga često donosite pokretnu traku, koja vam ubrzava posao. Jeste li je donijeli i u Zagreb?
Nažalost, nisam, no volio bih da jesam jer je ovdje jako puno knjiga! Inače je nosimo kad putujemo, nije previše dugačka, ali stvarno olakšava posao.
Imate li već ideju za sljedeću knjigu?
Nemam još nikakvu ideju — ako mi možete dati neku, bio bih zahvalan! Jedino što sigurno znam jest to da ću i sljedeće godine objaviti novu knjigu.
S obzirom na to da se nalazimo na Interliberu, našem najvećem sajmu knjiga, red je da vas upitam što volite čitati kod kuće?
Posljednjih osam do deset godina uglavnom čitam suvremene političke knjige jer je politička situacija u SAD-u prilično napeta, a čitajući ovakva djela, pokušavam bolje razumjeti vrijeme u kojem živimo. Ne čitam puno fikcije, mislim da je to čudan, ali zanimljiv paradoks.
Za kraj, kako vam se sviđa Hrvatska? Kada ste stigli i koliko ostajete?
Jako mi se sviđa! Posljednji put ovdje sam bio kad sam imao 16 godina, a tada sam posjetio Split, Mostar i još mnoga mjesta u vašoj bivšoj državi. Zapravo mi je nevjerojatno vratiti se nakon toliko godina, a još mi je i fascinantnije to što sam pozvan na ovaj sajam knjiga jer to znači da djeca ovdje čitaju moje knjige i da znaju za njih.
U Hrvatsku sam došao prije nekoliko dana, a prije Zagreba posjetio sam Dubrovnik. Bio sam nervozan hoću li ondje na policama u knjižari pronaći svoje knjige i isprva ih nisam mogao naći jer su u SAD-u hrbati knjiga prugasti, a ovdje su crni. Naposljetku sam uočio svoje knjige i shvatio da se protežu preko cijelog metra police! To me stvarno razveselilo. Sjajno je vidjeti da djeca u ovoj zemlji odrastaju uz moje knjige, to me jako inspirira.
Jeste li posjetili koju knjižaru u Zagrebu?
Još nisam, ali zavirio sam kroz izlog jedne. Nadao sam se da ću vidjeti svoje knjige, ali sam ugledao "Dog Mana" i "Harryja Pottera"! Možda koji dan svratim unutra i provjerim imaju li i moje knjige (smijeh).
Otvori KEKS Pay
