Među pet hrvatskih premijera u službenom natjecateljskom programu 64. pulskog filmskog festivala, koji je u subotu otvoren diskretnom svečanošću u punoj i prohladnoj Areni, led je probio sedamdesetminutni film Stanislava Tomića “Lavina”. Riječ je o pitkoj i odlično odglumljenoj komediji koja na pomalo otkačen, burleskni način propituje pitanja seksualnih tabua i građanskih predrasuda o homoseksualnosti koja i dalje zapljuskuju hrvatsku sadašnjost.
Nema sumnje da je “Lavina” nasmijala Arenu i tako prošla svoj prvi test, ali duljina, odnosno kratkoća filma nije omogućila dublje poniranje u psihologiju i motive njegovih junakinja i junaka. To se napose odnosi na lik Franje Babića (Stojan Matavulj).
Pater familias Franjo, koji nema problema s heteroseksualnom poligamijom (koja se u hrvatskoj tradiciji tolerira, pa čak i simpatizira) nestaje u lavini i iza sebe u jednoj kući ostavlja dvije supruge (Ksenija Marinković i nenadmašni Robert Ugrina) i dvije kćeri (Sara Stanić i Ana Maras Harmander), da bi se nakon patetičnog sprovoda pojavio s instruktorom skijanja i svojom novom ljubavi (Borko Perić) u nemogućoj misiji traženja svog dijela zajedničke bračne imovine.
Gotovo svi su likovi u nekoj gotovo vodviljskoj potrazi za seksualnim užicima i prepuni seksualnih frustracija, dijalozi su puni erotskih insinuacija i poruka, tu je i nezaobilazni za seks spremni vodoinstalater (Goran Grgić), ali i bujna dvospolna domina (Nina Violić) koja je podjarmila putenu Franjinu kćer u scenama koje namjerno ismijavaju mekše porniće i kič koji vrlo često koriste umjetnici kada se bave ljudskim odnosima i osjećajima.
“Lavina” je film (navodno tek ušminkana pilot-epizoda za neku moguću buduću seriju) u kojem se ekipa dobro zabavlja, a to je uspjela prenijeti i na publiku uvijek željnu smijeha i opuštajućeg humora.
Nakon “Lavine” u Areni je iznimno dobro legao i već viđeni i rado gledani film “ZG80” Igora Šeregija, dinamična filmska priča o beskompromisnim navijačima Dinama koji odlaze na utakmicu Dinamo – Crvena zvezda u beogradsko grotlo u osvit Domovinskog rata, ali i film koji kroz prikaz uličnih nasilnika s obje strane zapravo dijagnosticira stanje u društvu u kojem su marginalci postali neupitni ideolozi i uzori nasilja i beznađa.
