Hrvatska televizija će večeras u prestižnom večernjem terminu na prvom programu HRT-a emitirati sedamstotu emisiju “Pola ure kulture” koju od početka uređuje odmjerena, ali i stroga Branka Kamenski. U vremenu koje mrzi postojanost i uhodanost, čvrste kriterije i kompetenciju, zauzimanje stava i uspostavljanje kvalitativne hijerarhije, pripremiti i emitirati sedam stotina televizijskih emisija koje se bave jedino i samo kulturom, doduše, u svim njezinim ponekad i nekulturnim pojavnostima, i nije baš malo dostignuće. Osjeća li urednica koja je prije rada na HRT-u zdušno pratila književne teme u Večernjem listu zamor materijala urednički potpisujući zahtjevnu autorsku emisiju kao što je to emisija “Pola ure kulture”?
– Raditi bilo koji posao dvadeset jednu godinu za redom nije nešto što bi čovjek poželio u životu, a kad je to još i posao koji je iz tjedna u tjedan na testu javnosti, onda je to i iznimno stresno. A opet, i samu me začudi kako me i dandanas ponesu neke teme i kako im pristupam sa strašću istovjetnom onoj na samim počecima emisije – kaže Branka Kamenski koja je pisano novinarstvo prije više od dvadeset godina zamijenila televizijskim, javno prezentnijim, ali zato i otvorenijim javnim i tajnim kritikama.
Branka Kamenski dobro se nosi nosi s čestim i glasnim kritikama svoje poprilično britke koncepcije u kojoj, i to napose posljednjih godina, ima sve više mjesta i za autorsko sudjelovanje svojevrsnih HRT-ovih disidenata.
– Da sam se obazirala na kritike, ali i na pohvale, ne bih dogurala ni do stote, a kamoli do sedamstote emisije. I jedno i drugo vodi vas na put koji nije vaš... Držim se onog Brechtova stiha: “Ne dajte da vas zavedu”. Odnosi se to i na one koji vas hvale i na one koji vas kude. Živimo u histeričnom vremenu, u kojemu ministri brane sumnjive fusnote, ravnatelji sumnjaju u nalaze revizije; u kojemu se sve vrti oko ideoloških podjela i podjele novca. Zato je pozicija u kojoj nemate nikakvu poziciju – dobra pozicija. Radite prema svojoj savjesti, a jedina kritika od koje se treba zacrvenjeti tiče se materijalne pogreške. A disidenti? U novinarstvu mi je jedino važno jeste li dovoljno obrazovani, znate li o čemu govorite kad o nečemu govorite i imate li stav o tome što govorite. Nekad se i pogriješi, ali bolje i to nego vidjeti novinara koji iz svoje nesigurnosti, snobizma ili potrebe za tapšanjem podilazi raznim kulturnim klanovima – slikovito objašnjava Branka Kamenski, za koju se ne može reći da je novinarka bez stava.
Iza nje je prilično turbulentno vrijeme u kojem je HRT pretprošle sezone čak i ukinuo gledanu i često citiranu emisiju “Pola ure kulture”, doduše, samo na jednu godinu. Je li njezinoj emisiji možda čak i pomogla prisilna jednogodišnja stanka, koju javnost nije dočekala dobrohotno?
– Nije joj pomogla. “Pola ure kulture” kao sumnjivo lice u vrijeme vladavine Gorana Radmana ostavilo je i na meni traga. Kad mi je nova uprava ponudila da obnovim emisiju, dvojila sam. A onda sam pristala. Valjda nisam pogriješila – kaže Branka Kamenski koja za sedamstotu emisiju ne priprema nikakvu svečanost ni posebne priloge. Uostalom, jubileja u kulturi ne manjka i nekada se čini da nam se većina kulturnog života i odvija pod teretom raznoraznih ritualnih jubileja i godišnjica. •
Obožavam emisiju a i Branku nešto što je za svaku pohvalu svaka vam čas da vas još dugo možemo gledat na malim ekranima.