Propast kuće i lista Vjesnik posljednjih je godina izazovna tema hrvatskog izdavaštva. Nakon romana Stjepe Martinovića “Gabrijela ne smije umrijeti” i publicističkog štiva Miroslava Edvina Habeka “Pad kuće Vjesnik”, roman s ključem objavila je i dugogodišnja Vjesnikova novinarka Biljana Bašić. Njezin roman s jasnim i intrigantnim naslovom “Lažni antifašisti ubili su Vjesnik” već neko vrijeme izaziva velik interes u knjižari Ljevak u središtu grada Zagreba
Biljana Bašić, novinarka koja je djelovala u niz redakcija, privilegirani je svjedok završne faze Vjesnikove agonije koju je pratila kao povjerenica Sindikata novinara Hrvatske. Stoga je u svom publicističkom romanu, u kojem je većinu imena ipak šarmantno i poprilično sarkastično kamuflirala, posvjedočila i o razgovorima u prostorijama tadašnje Milanovićeve Vlade kao i u prostorima predsjedničkog Josipovićeva ureda na Pantovčaku. Moćni ljudi hrvatske politike, osvjedočeni antifašisti, nisu spasili list koji je iznjedrila antifašistička revolucija. Surova pravila kapitala nisu se osvrtala na tradiciju pisane riječi, a vrijednost zemljišta na atraktivnoj gradskoj lokaciji, koju je netko poželio pretvoriti u zagrebački Manhattan, bila je privlačnija od olovnog mirisa novinarske tiskare i novinarskih sočnih priča i pričica.
Zahvaljujući bespoštednim portretima brojnih Vjesnikovih novinarskih kolega, glavnih urednika i političkih direktora te jakih ili manje jakih političara, napose iz resora Ministarstva kulture, Biljana Bašić ovaj je roman izdignula iz prostora polemične publicistike progovarajući o doista tragičnoj hrvatskoj medijskoj zbilji. Njezino iskustvo novinarke specijalizirane za pravosudne teme omogućilo joj je raskrinkavanje pravih motiva svih onih koji su list Vjesnik s figom u džepu tjerali u neslavnu, premda možda i neumitnu propast. Vjesnikov neboder, koji i danas podsjeća na nekada najveće medijsko (doduše, strogo kontrolirano) carstvo u ovom dijelu Europe koje je i u socijalizmu poslovalo po kapitalističkim principima, spomenik je brojnim novinarskim generacijama na koje podsjeća i ovaj roman s elementima korupcionaških i upravo trilerskih zapleta.
Zašto dirate u Milanovića i Josipovića?Štap oni imaju sa logičnim i zdravim odlukama?Samo su mislili o raznim gujama u okviru svojih mogućnosti!