Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Kultura Film

Jedan telefonski poziv okrenuo mi je karijeru

Dobio je nekoliko velikih priznanja za svoj rad, poput Međunarodne nagradu “La Chioma di Berenice” za najbolje talijanske kazališne nošnje sa suvremenom operom “Il Carro i Canti Alessandra Solbiatija”
23. ožujka 2019. u 09:18 0 komentara 221 prikaza
Domenico Franchi
Foto: HNK Zagreb

Talijanski scenograf i kostimograf Domenico Franchi radio je u kazalištima diljem svijeta. O svim čarima i izazovima njegova posla razgovarali smo u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, gdje prvi put gostuje pripremajući balet “Opasne veze”.

Ljubav i otpor Ivane Popović "Ljubav i otpor Ivane Popović" Glas posljednje avangardne umjetnice 20. st. čuje se i danas

– Većina zapravo ni ne zna koliko posla ima iza scenskog i kostimografskog projekta. Za kvalitetan posao potrebno je puno mjeseci rada, ponekad čak i godina. Treba imati specifične vještine, ali i široku kulturu. Ponekad čak i producenti, umjetnički ravnatelji ili nadzornici ne znaju ili se pretvaraju da ne znaju stvaran opseg tog posla – ističe Franchi te dodaje kako je to ponekad frustrirajuće, no prednosti posla su, kaže, što je veoma kreativan te uzbudljiv čak i bez priznanja javnosti ili stručnjaka. On je, ipak, dobio nekoliko velikih priznanja za svoj rad, poput Međunarodne nagradu “La Chioma di Berenice” za najbolje talijanske kazališne nošnje sa suvremenom operom “Il Carro i Canti Alessandra Solbiatija”.

Slučajno otkrivena strast

– Nagrade mi nisu cilj, ali priznanje je uvijek lijepo dobiti – zaključuje Franchi koji iza sebe ima trideset godina uspješne karijere. A sve je, prisjeća se, počelo sasvim slučajno kada je jedne večeri sjeo s ocem pred televizor da bi gledao otvaranje sezone u Teatru alla Scala kada je na repertoaru bila “Aida” u režiji Luce Ronconija.

– Moj susret s kazalištem bio je prilično ležeran, ne mogu reći da sam imao poziv za ovu profesiju, do tada sam htio postati slikar ili arhitekt, no gledajući “Aidu”, zadivio me taj veliki i maštoviti mehanizam. Sljedeće sam godine upisao studij scenografije na Akademiji Brera u Milanu i pet sam godina jako naporno radio trudeći se razumjeti što je kazalište... I tako se razvila strast radeći svakodnevno s velikom upornošću – govori Domenico Franchi koji kaže kako se bez ikakve zadrške bacio u posao, no na početku karijere bilo mu se teško probiti. Dugi je niz godina radio s malim kompanijama, s prijateljima režiserima i koreografima bez ikakve naknade, a da bi se uzdržavao, morao je raditi još jedan posao.

Repatrijacija umjetnina Europski muzeji morat će vratiti pokradenu baštinu

– Bili su to dani kada smo radili bez resursa, do kreativnih smo rješenja dolazili doslovno bez ičega, ali sve je bilo tako važno da je kutija s voćem mogla postati papinsko prijestolje. Tako da mogu reći da je početak moje karijere bio težak, ali i uzbudljiv – ističe Franchi koji je potom posao suradnik Ezija Frigerija, jednog od najvećih scenografa dvadesetog stoljeća.

Suradnja s muzejima

– Jedan dan dok sam radio u svom studiju, primio sam telefonski poziv od njega i odjednom sam se našao na pozornici Teatra alla Scala radeći pripremu za otvaranje sezone najvažnije opere na svijetu. Moj se život od tog trenutka radikalno promijenio, ali sam nastavio raditi i s malim kompanijama, prijateljima režiserima, koreografima, skladateljima… – kaže Domenico Franchi koji iza sebe danas ima cijeli niz predstava, no otkriva nam kako još ima naslova na kojima bi volio raditi, a nije imao prilike. To su, primjerice, Bernsteinov Candide, Debussyjev Le Martyre de Saint Sebastien, Kralj slušanja Luciana Beria, Wagnerov Parsifal…

Tihomil Matković “Grad u gradu” Zagreb ne smije ponoviti pogreške “Beograda na vodi”

– Osobno, volim suvremeni ples i eksperimentalno kazalište koje traži dijalog između različitih ekspresivnih jezika – napominje Franchi te dodaje kako je kreativni proces koji vodi razvoju kostima veoma dug i složen, ali uvijek polazi od temeljitog proučavanja referentnog materijala, teksta, knjižice, namjera autora...

– Ne mogu razraditi kostim ako moj identitet, raspoloženje i iskustvo nisu jasni – zaključuje Franchi koji se bavi i vizualnom umjetnošću te je od samih početaka svoje karijere napravio više suvremenih umjetničkih instalacije za mnoge europske kulturne institucije.

Za samo jednu haljinu trebale su deset metara tkanine i pet metara žice

Tijekom svoje tridesetogodišnje karijere, Domenico Franchi surađivao je s mnogim talijanskim i europskim kazalištima u svim područjima kazališne umjetnosti, od opera, drame i baleta pa do live nastupa. No sada ga je posao prvi put doveo do Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu gdje radi na baletu Giorgia Madia “Opasne veze”.

– Taj bih projekt opisao kao prolazni svemir koji kroz baroknu igru kontinuirane kompozicije i dekompozicije prostora opisuje raspadajuće društvo tako dobro opisano u romanu Choderlosa de Laclosa. To je metafora za svijet koji će biti pometen Francuskom revolucijom – kaže Domenico Franchi te dodaje kako su u likovi vrlo elegantni, a haljine su gotovo uniforme bez identiteta, ali postavljene poput dragulja u iluzornom prostoru... U konačni se dobiva osjećaj prolazne ljepote bez duše, zaključuje.

Domenico Franchi za ovu suradnju ima samo riječi hvale, kao i za tim krojačica koje su radile na njegovim kostimima. Da bi se svaki kazališni projekt uspješno realizirao, potrebno je, naime, blisko surađivati i s ekipom koja radi na djelu i s onima koji izrađuju kostime, a njihova međusobna komunikacija izrazito je važna.

– Suradnja sa svima uključenim u projekt mora biti apsolutno temeljna i jasna, a komunikacija duboka i pravedna. To nije lako postići, ali mislim da je odgovornost dizajnera da stručno vodi tim. Kada je sve u tom smjeru usklađeno, čuda se događaju, a za mene je kazalište uvijek čudo – zaključuje Franchi. I dok je njega impresionirao HNK, može se reći da je oduševljenje bilo obostrano. Krojačice koje su radile na predstavi istaknule su, naime, kako im je ovo bio izrazito zanimljiv projekt.

– U vrlo kratkom roku, za samo dva tjedna, napravile smo jednu od najzahtjevnijih baletnih predstava s krinolinama koje su iznimno teške za rad jer u samo jednu ide 10 metara materijala, dok u korzete ide 5 metara žice za kosti. Ovo je, otkad mi radimo, prvi balet u kojem se pleše s krinolinama – rekla je Lidija Starčević, voditeljica ženske krojačnice HNK te dodala kako su korzeti za “Opasne veze” rađeni po modelu autentičnih haljina iz 18. stoljeća iz Londonskog muzeja.

GER, 1.FBL, VFB Stuttgart vs SV Werder Bremen
VELIKI PREOKRET
Borni Sosi propali planovi! Definitivno neće igrati za Njemačku
Pevex
BICIKL U PROMETU
Infrastruktura i edukacija kao preduvjet za razvoj biciklističke kulture u Hrvatskoj
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.