Fotografski trendovi u radu članice Fotokluba Zagreb Ksenije Španec zanemareni su na račun autobiografskih impulsa.
Da crno-bijela fotografija izvlači srž teme koju obrađuje, dokazala je njezina izložba u Narodnom sveučilištu Dubrava. Male galerije često nude bisere, nepotrebno samozatajne autore čiji je rad vrijedan svake pažnje. Na rad Ksenije Španec upozorava vječno agilni duh hrvatske fotoscene Vinko Šebrek. Uporište za procjenu autoričina rada Šebrek nalazi u esejističkom promišljanju Susan Sontag o tome da fotografija posreduje fotografovo stanje svijesti. Posve je u pravu. Ksenija Španec zapravo kadriranjem režira fotografiju vođena unutarnjim poticajima koji ostaju nesvjesni. Ali se nama otvaraju i za čitanje svijesti koja ih je zapravo kreirala.
Kseniju Španec doista i zanima druga strana stvarnosti koja se \"najtočnije\" iskazuje eksperimentalnim fotopostupcima. No njezine fotografije nisu hladno posredovanje takvih zahvata. One su, zahvaljujući gotovo opipljivoj ženstvenosti, sjajan \"romantični eksperiment\"!
Dijelu \"ženske svijesti\" pripada i autoričina potreba da joj fotografije budu fotogenične. Otkriva se to i u Šebrekovu razgovoru sa Španec, koja ističe da fotografijom bilježi vlastite vizije, dvojbe, unutarnje borbe. Jasno je da je to dnevni proces pa radu neprestano prethode zabilješke. One su poput scenarija za sliku!
Prikazane gradske impresije mala su antologija njenih recentnih fotografskih radova. Fotografski su trendovi tu doista zanemareni na račun autobiografskih impulsa. I to je odlično!