Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Kultura Knjige

Ispovijed Simone de Beauvoir koju je prije 67 godina iz ljubomore blokirao Jean-Paul Sartre

Na hrvatski su prevedene “Nerazdvojne” kojima je prije više od šest desetljeća Beauvoir opisala svoju fascinacuju mladom Élisabeth Lacoin, a knjiga je tek sada objavljena
22. rujna 2021. u 11:16 1 komentara 1345 prikaza
Pogledajte galeriju 1/2

Ove je godine trideset peta godišnjica smrti Simone de Beauvoir. Jedan je to od povoda zašto smo i na nedavnom Festivalu svjetske književnosti gledali monodramu temeljenu na njezinim autobiografskim tekstovima “Simone, fragmenti” u kojoj je slavnu francusku feministicu utjelovila Alma Prica. Znajući taj podatak o davnom datumu smrti gotovo je nevjerojatna činjenica da je na hrvatski upravo prevedena njezina nova knjiga “Nerazdvojne”, u izdanju Hene, koja je prvi put uopće objavljena tek lani u Francuskoj iako ju je Beauvoir napisala prije 67 godina.

Kipar Vilim Halbarth Premium intervju Vilim Halbärth: 14 godina slikao sam škverane i od portreta sastavio sliku broda. Dođite se pronaći!

Rukopis je iz njezine ostavštine izvukla njezina nasljednica, posvojena kći Sylvie Le Bon de Beauvoir (Simone de Beauvoir legalno ju je posvojila 1980., a upoznale su se kad je Simone imala 57, a Sylvie 17 godina i navodno su u početku i ljubovale, a takve avanture filozofkinji nisu bile strane), i odlučila objaviti ga unatoč primjedbama pomajke da mu nedostaje ozbiljnosti i da ne drži čitateljevu pažnju. Takav zaključak zacijelo je te 1954., kada je napisala “Nerazdvojne”, Beauvoir donijela obeshrabrena kritikom svojeg slavnog ljubavnika, filozofa Jean-Paula Sartrea koji je rukopis pročitao i ocijenio ga krajnje nezanimljivim. Istina je ipak potpuno drukčija, u pitanju je silno zanimljiva autobiografska proza koja baca novo svjetlo na godine odrastanja Simone de Beauvoir. Riječ je o kratkoj i dirljivoj ispovijedi o prijateljstvu dviju buntovnih djevojaka – Sylvie (Simone de Beauvoir) i Andrée (Élisabeth Zaza Lacoin) koje su nakon prvog susreta u školskoj klupi postale nerazdvojne sve do Zazine tragične smrti od encefalitisa u 21. godini. Roman daje živ uvid u društvene prilike i konvencionalni okvir tog doba i nedvosmisleno ocrtava buntovnu narav De Beauvoir zbog koje se uporno borila protiv banalnosti i dogmi (opisano prijateljstvo na trenutke podsjeća na ono između Lile i Elene kod Elene Ferrante, nap. a.). Snažni osjećaji De Beauvoir prema Zazi bili su ujedno i početak njezina političkog obrazovanja. U vrijeme dok su zajedno pohađale školu, žene nisu mogle glasati, bile su tjerane u prisilne brakove i društveno odgajane da kao svrhu svojeg postojanja prihvate uglavnom opsluživanje potreba svojih budućih muževa i djece. Njih dvije imale su više intelektualne ciljeve. Dugi razgovori Andrée i Sylvie o vlasništvu, pravdi i jednakosti prava su revolucija u vrijeme kada su djevojke i žene poticane da svoje misli zadrže isključivo za sebe.

Pročitavši “Nerazdvojne” sada je možda lakše pogoditi što se Sartreu nije svidjelo – možda činjenica da on nije prvi koji je utjecao na formiranje buntovnih feminističkih ideja kod mlade Beauvoir? Pobijedila ga je u tome njezina suvremenica Zaza koju je obožavala, uspoređivala se s njom i njezinim buntovnim karakterom, čeznula za njihovom intimnošću i žarko ju je nastojala impresionirati. Upoznale su se, naime, kao devetogodišnjakinje u Cours Adeline Désir, katoličkoj školi za mlade dame iz “dobrih obitelji”.

Osim toga, Sartreu, tih 50-ih godina kada je djelo napisano, sve više politički angažiranom i zanesenom marksizmom, zacijelo je u noveli smetala i ta opisana čežnja i bol te neslaganje s društvenim normama dviju francuskih djevojaka iz visoke građanske klase. Ako je tako, pogriješio je, a netko je pročitavši ovu knjigu dobro ustvrdio da je prije Sartrea bila Zaza i da bez nje zacijelo ne bi bilo ni Beauvoirinog kapitalnog djela “Drugog spola” (na hrvatski prevedenog tek 2016.) koji je svojom popularnošću zasjenio sva ostala njezina djela i učinio je slavnom. Podsjetimo, “Drugi spol”, djelo u kojem inaugurira feminističko iščitavanje svijeta, napisala je 1949., a najbolje ga opisuje njezina sintagma “Ženom se ne rađa. Ženom se postaje”.

U njemu analizira položaj žena tijekom povijesti na fiziološkoj (biološkoj), psihološkoj i intelektualnoj razini te pokazuje da su u odnosu na muškarca one bile ono ontološko i lingvističko »drugo« te time opresirane. Djelo je napisala neposredno nakon Drugog svjetskog rata, kad su žene u Francuskoj tek dobile pravo glasa, nešto svakodnevno poput kontracepcije legalizirano je tek 1967., a pobačaj pak 1975., uz ostalo zahvaljujući “peticiji 343” kojom su 343 žene javno potpisale da su napravile abortus, čemu se pridružila i Beauvoir premda se znalo da nikad nije bila trudna. Inače, Simone de Beauvoir rođena je 1908. u Parizu u bogatoj obitelji. Majka joj je bila rigidna katolkinja pa je mala Simone u djetinjstvu pomišljala o odlasku u samostan, ali s 14 godina doživjela je krizu vjere i odbacila je, negirala postojanje Boga i proglasila se ateisticom. Nakon što je diplomirala matematiku i filozofiju, postala je tek deveta žena u povijesti koja je položila državni ispit iz filozofije na Sorboni, u dobi od samo 21 godine. Tijekom okupacije Francuske 1943. objavljeno je njezino prvo književno djelo, roman “Gošća”. Slijedi i prvi filozofski esej “Pyrrhus et Cinéas”, a u tom razdoblju, koje je nazvala moralnim periodom svog stvaralaštva, nastao je i roman “Svi ljudi su smrtni” te drama “Beskorisna usta”. No nikada ništa nije postalo slavnije od “Drugog spola”.

Američka hit-autorica Biti bijelac velika je povlastica koja je i danas vidljiva u svim aspektima života

Bila je i osporavana i vrijeđana (govorili su joj da je nezadovoljena, frigidna, nimfomanka, lezbijka, stotinu puta pobačena...), ali i slavna. Kako zbog svojih djela tako i zbog burne veze sa Jean-Paulom Sartreom. On ju je prosio, ali nikada nije pristala udati se, nikada nisu ni živjeli zajedno, bili su u otvorenoj vezi u kojoj su oboma bile dopuštene i druge ljubavne veze. Beauvoir je održavala prolazne odnose s drugim muškarcima, ali ljubovala je i s učenicama pa joj je bio zabranjen rad u francuskim školama i na fakultetima. Nikad nije postala majka i zbog toga nije žalila. U intervjuu za Paris Review 1965. kazala je: “Ja nikome ne zavidim, savršeno sam zadovoljna svojim životom, održala sam sva svoja obećanja i, da živim svoj život ponovno, ne bih ništa napravila drukčije”.

INA Klub volontera
Volontiranje u Hrvatskoj
Filmska priča volontera iz domaće kompanije: 'U 10 godina smo prošli smijeh i suze'
Plitvička jezera
DOBRO DOŠLI!
Vikend putovanja i obilasci Hrvatske ne prestaju dolaskom jesni i hladnijeg vremena