U Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu 24. i 25. listopada održat će se b.creative konferencija u organizaciji Hrvatskog klastera konkurentnosti, kreativnih i kulturnih industrija, Hrvatske gospodarske komore i agencije KEA European Affairs. Konferencija okuplja kulturne i kreativne profesionalce, pružajući priliku za umrežavanje i suradnju hrvatskim i stranim poduzetnicima, inicijativama i udrugama na području filma, dizajna, glazbe, medija, oglašavanja i videoigara.
Ususret konferenciji, o položaju dizajna na hrvatskoj kulturnoj sceni i njegovoj ulozi u društvu razgovarali smo s dva vodeća imena na području dizajna u Hrvatskoj, predsjednicom Zajednice za industrijski dizajn HGK Silvijom Jonjić i Markom Golubom, voditeljem galerije Hrvatskog dizajnerskog društva.
Strateška važnost
Unatoč veoma živoj i kvalitetnoj sceni i bogatom dizajnerskom nasljeđu, originalan hrvatski dizajn još uvijek je nedovoljno poznat široj javnosti. Problemi s kojima se često susrećemo i u ostalim granama suvremene kulturno-umjetničke djelatnosti muče i dizajn: nedostatak institucionalne podrške, strategije na državnoj razini, svijesti o njegovoj važnosti te pristupačnog i razumljiva javnog diskursa. Ključ za razumijevanje suptilne moći dizajna jest u shvaćanju da se nalazi svuda oko nas – na svakom plakatu, pakiranju, proizvodu, na ulici, u našem domu. Loš će nam dizajn smjesta upasti u oko, uspješan će nam često promaknuti, a iako djeluje gotovo neprimjetno i nevidljivo, ima moć da poboljša kvalitetu naših života i životnog prostora.
– Problem neshvaćanja važnosti dobrog dizajna upravo je u neshvaćanju snage koju dizajn ima u društvu. Kvalitetno vrednovanje dizajna trebalo bi se graditi edukacijom “od malih nogu”. Nedostatak znanja i cjelovite slike načina funkcioniranja uspješnog društva na institucionalnoj razini dovodi nas do velikog zaostajanja naspram drugih društava – kazala nam je Silvia Jonjić. S tim se slaže i Marko Golub, dodajući da nam nedostaje sistemsko promišljanje i konkretna nacionalna strategija koja bi pozicionirala dizajn kao stratešku potrebu te definirala smjernice i ciljeve razvoja, kao i dijagnozu trenutačnog stanja.
– Za cijeli niz institucija dizajn bi trebao biti strateški važno područje. Na jednoj razini sve se svodi na pitanje želite li imati vlastiti proizvod, želite li se razvijati i inovirati. Na drugoj razini riječ je o koordiniranom djelovanju na području edukacije, potpore dobrim praksama, zagovaranja i promocije usmjerene javnosti. Dizajneri, tvrtke koje s njima aktivno surađuju i strukovne organizacije ne mogu to iznijeti sami tako da se sva vibrantnost koju je scena dosegla u posljednjih desetak godina u velikoj mjeri prelijeva u prazno – rekao nam je Golub. Ističe i da je dizajnerska scena unatoč svemu živa i živi, a naš je dizajn itekako prepoznat i u inozemstvu, čemu svjedoče brojne ugledne međunarodne nagrade i angažmani. Ipak, zasluge za to pripisuje trudu i tvrdokornosti dizajnerske zajednice i pojedinaca koji i u ovakvim, nestimulativnim uvjetima uspijevaju stvarati neke dobre nove priče. U razvijenim zemljama, pogotovo u zapadnoj Europi, dizajn puno bolje kotira jer se shvaća ne samo kao veoma važan aspekt društva nego i kao strateško opredjeljenje.
– Dovoljno je posjetiti bilo koji europski sajam interijera i vidjet ćete tu šaroliku ponudu proizvoda, tu kreativnu energiju koja pršti i entuzijazam u poslovnom i kreativnom smislu. Osjećaj da je svaka ideja vrijedna razmatranja pa čak i proizvodnje. Taj zarazni pozitivan stav, hrabrost i vjera u dizajnere nama nedostaju. Država je odgovorna za svoja strateška gospodarska usmjerenja, pa tako i nedostatak potencijalne strategije produkt dizajna koju imaju sve razvijene zemlje govori dosta o neprepoznavanju potencijala. Podrška dizajnerima postoji samo na razini Zajednice za industrijski dizajn HGK i HDD, bez te podrške naša dizajnerske scena teško bi opstala – kaže nam Jonjić. Sve navedene poteškoće s kojima se susreću domaći dizajneri posljedično utječu i na percepciju dizajna u hrvatskoj javnosti te se stoga dizajn često promatra kroz prizmu elitizma, smatra nepristupačnim, skupim, pa čak i nepotrebnim. No bez edukacije i inicijative ne možemo ni očekivati da će šira javnost razviti senzibilitet potreban za razumijevanje potencijala, važnosti i vrijednosti dizajna pa ni drugih umjetnosti.
Besplatne radionice
– Šira javnost ima donekle interes za dizajnerske predmete i usluge, ljudi posebno cijene kad je proizvod proizveden u Hrvatskoj – kaže nam Silvija Jonjić, no i dalje misle da su usluge dizajnera preskupe iako ih nisu kontaktirali. Čini se da još uvijek nismo dovoljno zrelo društvo koje voli i cijeni svoj dizajn i na tome treba sustavno raditi pomoću nacionalne strategije dizajna i posebno važnog edukativnog dijela za djecu. Tako bi se stvarale nove generacije koje bi znale prepoznati dobar dizajn, kvalitetno ga vrednovati, a time bi se i ostvario puni potencijal dizajna.
Jedna od rijetkih, ako ne i jedina inicijativa namijenjena svojevrsnoj demistifikaciji dizajna i osvještavanju njegove premreženosti u svim aspektima svakodnevnog života je i Centar za oblikovanje svakodnevice koji je pokrenulo Hrvatsko dizajnersko društvo, a koji okuplja niz srodnih institucija, organizacija i inicijativa poput Bacača sjenki, ULUPUH-a i Muzeja za umjetnost i obrt. Nizom razgovora, panela, predavanja, izložbi i besplatnih radionica za učenike, studente i umirovljenike teže tome da isprave nepravdu koja je zadesila dizajn i otvore nam oči – da možemo primijetiti ljepotu svuda oko nas, ali i o svojoj okolini kritički promišljati.
