Nakon mjesec dana kulturnih događanja, izložbi, performansa i predavanja, dodjelom nagrada bližimo se kraju 60. Zagrebačkog salona, koji traje do sutra, a ovogodišnji Grand Prix dodijeljen je Vladimiru Novaku za rad "Dan za dan". Riječ je o suptilnoj intervenciji kojom Novak ulazi u interakciju s arhitektonskim objektom pa neboder bivše tvornice električnih žarulja TEŽ postaje poprištem zvučno-svjetlosne instalacije koja prevodi gradsku buku u svjetlo pa tako noću on djeluje poput gradskog svjetionika.
O toj odluci odlučio je stručni žiri, koji čine Vanja Babić, Tea Hatadi, Ana Sladetić Šabić, Goran Škofić i Leila Topić.
– Vladimir Novak u svojem djelu uspijeva artikulirati novu dimenziju javne suvremene umjetnosti koja ne traži monumentalnost da bi ostvarila monumentalni učinak. Ova zvučno-svjetlosna instalacija prevodi zvuk Zagreba u energetski i vizualni jezik – u dinamiku svjetlosnih impulsa koji noću, u napuštenoj industrijskoj strukturi, postaju svojevrsna apstraktna mapa kolektivnog ritma i svakodnevice. Polazište rada, pretvaranje dnevne akustičke mase u noćnu svjetlosnu "partituru", evocira suvremene pristupe umjetnosti koji svjetlo i zvuk više ne tretiraju kao sredstva prikazivanja, nego kao događaje po sebi – kao energetske forme koje oblikuju prostor i vrijeme, i pritom preoblikuju percepciju gledatelja. Zahvaljujući povezivanju zvučne memorije grada i fotonske aktivacije arhitektonskog tkiva, Novak destabilizira granice između onoga što zovemo tehnološkim i onoga što pripisujemo prirodnom. Tako stvara vremensko-prostorni entitet u kojem ritmovi grada ne prestaju s dolaskom noći, nego se pretvaraju u intenzivan otisak dana u "arhitekturi tame". Promatrač je stavljen u položaj nesigurnosti – fluktuacije svjetla mogu izgledati kao greška, kao kvar ili slučajnost. Upravo ta ambivalentnost otvara prostor kontemplacije: što je ono što doživljavamo kao umjetničko? Je li estetsko ono što traži pažnju ili ono što izmiče očekivanju? Ova vrsta umjetničke intervencije utjelovljuje aktualna promišljanja o ulozi umjetnosti u javnom prostoru – ne kao dekoracije, nego kao agensa koji uvodi mikrorazlike, poremećaje i izmjene ritma u inače homogenizirane urbane tokove. Novakovo djelo, naime, ne koristi javni prostor kao pozornicu, nego ga reprogramira: ugašeni neboder postaje svjetlosna antena koja prenosi bilo grada u izmijenjenom registru. Taj je rad iznimno postignuće u domeni javne umjetnost: projekt koji spaja estetsko, konceptualno i tehnološko u novo iskustvo gradskog prostora i vremena – kazala je Leila Topić u ime žirija.
Jedna Jednakovrijedna nagrada pripala je Maji Čule i Katy Pyle za instalaciju "Ja sam tvoj Kukumar". Njihov rad koristi lik morskog kukumara, bića poznatog po svojoj sposobnosti radikalne regeneracije, kao politički potentnu metaforu za queer strategije preživljavanja, dekonstrukcije identiteta i posthumanističku redefiniciju tijela. Kroz višemedijsku kompoziciju, video, objekte i radove na papiru, nude fragmentirano, taktilno i vizualno slojevito iskustvo u kojem se biološke i simboličke dimenzije tijela stapaju u novoj vrsti narativa koji odbacuje normativne režime seksualnosti, roda i pripadnosti.
– Korištenjem strategija ekologije i seksa, intime i znanosti, rituala i humora, rad ostvaruje ono što je u suvremenoj umjetnosti rijetko; uspijeva istovremeno biti političan, taktilan, edukativan i emancipatoran. Nagrađene su stoga za "hrabro prepoznavanje potencijala ne-ljudskog kao subjekta i agensa, za razvoj vizualno artikuliranog spekulativnog narativa koji ujedinjuje eko-kvir senzibilitet, biopolitičku kritiku i tjelesnu praksu, kao i za doprinos transdisciplinarnom razumijevanju" – objasnio je žiri.
Drugu pak Jednakovrijednu nagradu dobili su Andrej Beštak i Anja Leko za instalacijski rad "Ako okusite moje suze znat ćete zašto plačem". Njihov rad generira vizualne situacije putem performativne upotrebe materijala. Suze, voda, staklene zdjele i zvučni dizajn fizički i senzorno prizivaju snažne emocije i podražaje. Rad se ističe i po načinu na koji koristi nestabilne, promjenjive materijale, poput vlage, zvuka, tjelesne prisutnosti i svjetlosnih efekata, čime se briše granica između stalnog i prolaznog dovodeći u pitanje muzejske modele konzervacije i stabilnosti.
Stručnu nagradu HS AICA stručni žiri u sastavu: Darko Fritz, Nevenka Šarčević i Janka Vukmir opet je dodijelio Vladimiru Novaku, a osvojio je i jednu od tri dodijeljene Filantropske nagrade. Uz Novaka, umjetnički žiri u sastavu: Ivan Posavec, Tomislav Buntak, Feđa Gavrilović i Anonimni Filantrop, filantropsku Kontrapunkt nagradu Iva Vraneković, Vladimir Dodig Trokut dodijelio je Tei Stražičić te iznimno Martini Miholić zbog odlično obavljene funkcije izvršne producentice ovogodišnje izložbene manifestacije. Sve to troje umjetnika dobilo je i nagradu u neto iznosu od 2222 eura te izložbu.
Otvori KEKS Pay
Obrazloženja za nagrade su obilata i rječita , ali s previše zalihosti. A najbolje je za projekt Kukumar. Upravo urnebesno obrazloženje.