U središtu Male dvorane sinoć je bio zvuk tambura, koje su kod sastava Söndörgő puno više od nositelja tradicije. U njihovim rukama tambure postaju izvor nevjerojatne ritmičke energije, majstorskih pasaža i prostora za improvizaciju, povezujući južnoslavensku glazbenu baštinu s jazzom, rockom i klasičnim glazbenim iskustvom.
Četvorica od pet članova, braća Áron, Benjamin i Salamon Eredics i njihov rođak Dávid, odrasla su uz tradicijsku glazbu i legendarni sastav Vujicsics, koji su osnovali njihov otac i stric. Duboko obiteljsko i glazbeno nasljeđe čuje se u njihovoj izvedbi, kao i želja da ga neprestano propituju i razvijaju. Upravo tu ravnotežu između poznavanja tradicije i potpune otvorenosti prema novim glazbenim idejama Söndörgő već godinama pretvara u vlastiti prepoznatljiv jezik.
Prema reakcijama publike i komentarima koji su uslijedili nakon koncerta, Mađari su oduševili virtuoznim izvedbama i sviranjem na brojnim instrumentima, koji su bili ispraćeni glasnim pljeskom, te raznovrsnim repertoarom koji se kretao od čardaša i kola do autorske glazbe i skladbe inspirirane Rumunjskim narodnim plesovima Béle Bartóka. Sastav je kombinirao različite glazbene izraze i ritmove, uz tambure koje su povezivali s perkusijama, harmonikom, kontrabasom i puhaćim instrumentima, poput trube, saksofona, klarineta i tradicijskih frula.
Koncertni doživljaj obilježile su upravo one kvalitete koje sami članovi često ističu – snažna međusobna povezanost glazbenika i očit užitak u zajedničkom muziciranju.
Söndörgő je u Lisinskom fantastično pokazao kako zvuk tambure istodobno može biti duboko ukorijenjen i potpuno suvremen, a publika raznih generacija to je prepoznala i nagradila glasnim aplauzima i pljeskanjem ritmova, čime je mađarske majstore izmamila i na bis.
Druženje s glazbenicima nastavilo se i nakon koncerta. Članovi Söndörgőa fotografirali su se s publikom i potpisivali svoja diskografska izdanja, koja su se prodavala u predvorju Dvorane.