Premijera hollywoodskog hita “Troja” 2004. godine malo je koga istinski mogla začuditi. Redatelj Wolfgang Petersen pucao je na milijune gledatelje diljem svijeta, a ne na antičke mitove. Brad Pitt kao Ahilej bio je mnogo važniji od načina na koji je Homer pjevao o ljudskom postojanju kao igrački bogova s Olimpa. U “Troji” bogovi su izgnani iz priče, baš kao da nikada nisu ni postojali u “Ilijadi”, a kamoli u njoj imali ključnu ulogu.
Isti takav prevrat, ali ovog puta na pozitivnu stranu, nudi nevjerojatno knjiga “Tisuću lađa” Natalie Haynes (Znanje/ Vorto Palabra, prijevod Jelena Pataki, 129 kuna). Priča je to koja vodi kroz sve najvažnije događaje “Ilijade” i “Odiseje”, ali govoreći o onome što nam je sam Homer prešutio, o junakinjama koje je on gurnuo na samu marginu krvoločnih muških ratnih zgoda. Sada su sve one tu i pričaju svoju priču. Tu su obične smrtnice i boginje, kći koja je žrtvovana bogovima kako bi brodovi dobili dobar vjetar u jedra, žena ratnica koja pogiba od muške ruke, vladarice koje su postale robinje jer su ratni plijen, svećenice i vidovnjakinje, one koje žele biti najljepše na cijelom (ljudskom i božanskom) svijetu... Sve su ovdje i pričaju svoju priču koja govori svemu onome što nam je Homer prešutio, priču o ženama i njihovu stradanju koje su za pjesnika, ali i njegove junake bile tek zrnce pijeska na žalu podno Troje...
Knjiga se čita kao cjelina iako je zapravo sastavljena od priča o pojedinim ženama. Stilski se razlikuje, baš poput žena o kojima govori, od naivnih očekivanja mlade žene (zapravo djevojčice) koja u svečanom ruhu ide udati se za najvećeg junaka, a završi s obrednim nožem pod vratom, jer tako je odlučio njezin otac, do pisma koje Penelopa piše Odiseju, u kojima, malo-pomalo, odustaje od čekanja, supruga, života...
Sjajna je ovo knjiga, prepuna istina koje vladaju ovim svijetom od antičkih vremena do današnjice. I ne treba imati iluzije – sve je zapravo isto.
Otvori KEKS Pay
