Na krilima velikog filmskog uspjeha i rekordne gledanosti istoimenog filma Satričko kazalište Kerempuh premijerno je izvelo Svećenikovu djecu, dramu Mate Matišića, u režiji Marija Kovača. Priča je ovdje vraćena orginalu, pa bušenje kondoma zbog povećanja nataliteta u Hrvata postaje tek epizoda koja razotkriva ljudske tragedije.
Mario Kovač, i dramaturginja Dora Delbianco, dramu (i tragikomediju i farsu) svjesno postavljaju odmaknuto od uobičajenih kerempuhovskih naslova, te predstavu počinju i završavaju u snoviđenju i ludnici, kao metafori svijeta oko nas. Malo je tu smijeha, a puno suza, a najjasniji zaključak reći će sam don Fabijan, ispovjedajući se pred smrt: kako bi to bilo da vjernici saznaju što im je svećenih govorio s oltara.
Treba li se onda čuditi što su autori drugog svećenika u priči, onog koji mora donijeti konačan sud, odjenuli u bijelo, tako da u trenutku kada izađe na scenu u glavi svakog promatrača zatitra slika pravog svećenika u bijelom. I time je naglašeno da teme ove predstave ne žive u nekom malom, čudom, hrvatskom mjestu, već tu svuda oko nas.
Glumačkn predstavu nosi Željko Königsknecht u ulozi don Fabijana, ali podjednako dobar je i Edo Vujić kao trafikant Petra. Razapeta između njih je Marta. Branka Trlin u ovoj ulozi uspijeva dočarati ženu kojoj je mladenaćka trudnoća sa svećenikom i abortus koji je slijedio uništio ostatak život, onog kojeg provodi na župnom dvoru tog istog svećenika.
