Kad dječji glasovi izvikuju parole " Ljubav nije bolest", "Želimo zarađene plaće", "Znanje nije roba" ili pjevaju dječje pjesmice iz čijih tekstova izviru mnogo dublje poruke, prolaznici ne mogu ostati ravnodušni jer slušaju one od kojih se očekuje da budu poslušni. Riječ je o perfomansu Željke Blakšić "Šapći, pričaj, pjevaj, viči" kojeg je u sklopu rujanskog programa UrbanFestivala 2013 izvelo pet djevojčica u dobi između 10 i 12 godina na raskrižju Petrinjske i Jurišićeve te na Dolcu. One kroz tekst progovaraju o aktualnim društvenim temama o položaju radnika, pravima LGTB osoba i prava na besplatno obrazovanje koje su njihovi roditelji imali, a one tu priliku, sasvim je izgledno, neće imati.
- Svi moraju imati pravo na besplatno obrazovanje, a radnice koje šivaju moraju dobiti svoj novac. Samo zajedno možemo društvo mijenjati da bude bolje, kaže performerica Helena, a na pitanje u kakvoj zemlji živimo kaže: "u kojoj vlada vlast koja je lopovska". Iako se nakon takvog odgovora olako može zaključiti da su odgovore kao i tekst učile na pamet, na pitanje kako o tome toliko znaju, kažu:
- I djeca čuju što se događa. Ako smo mlađi, ne znači da ne postojimo. Roditelji gledaju vijesti pa nas informacije ne mogu zaobići, kaže Marta. Njihov nastup dirnuo je jednu radnicu Kamenskog koja nakon subotnje izvedbe na Dolcu nije mogla suspregnuti suze.
Domaća umjetnica Željka Blakšić vrijeme pretežno provodi u New Yorku, peformansom je željela dati potporu obespravljenim skupinama kojih u posljednjih nekoliko godina ima sve više.
- Kad djeca izriču nešto što se očekuje od odraslih, poruke dobivaju na težini. Zbog toga smo tekstove drugih umjetnika, novinara i aktivista o kojima su pisali prilagođavali dječjoj dobi, ali da ne izgube snagu, kaže Željka Blakšić. Performans djevojčice izvode u utorak 10. rujna u Varšavskoj (12 sati), u četvrtak 12. rujna na Kvaternikovom trgu (12 sati) te u subotu 14. rujna u podne na starome placu u Dubravi (Cerska, kod Dječjeg kazališta Dubrava).
