Inteligentna pop-glazba trebala bi biti privlačna i popularna, kako joj i ime kaže, ali trebala bi i nekog vraga poručiti. Možda je to ono najdragocjenije što smo izgubili zadnjih godina kad se ulazak na top-liste sveo na banalne doskočice u kojima se izgubio nekadašnji pop-rafinman najboljih kompozitora koji su svojim rukopisom davali prepoznatljivi soundtrack vremena. Zato su tu Detour, čiji je Nenad Borgudan uspio isklesati zvuk i pristup vlastitog benda koji je, slično kao i Coki s Jinxima koji sve manje rade, postao sinonim za vrhunsku, pitku, ali pametnu pop-glazbu koja, osim top-ljestvica, osvaja i kritičare i publiku.
Na nedavnoj Dori Detour su se pojavili s “Master Blaster”, superiornom pjesmom za koju sam tada prije samog natjecanja napisao: “Kao da je stigla iz kompjutorske igrice, povezuje tradiciju i melodioznost pop-glazbe s futurističkim okvirom videospota. Još jedna odlična pjesma Nenada Borgudana, pouzdanog autora s popisom hitova koji uz Dujmića i Huljića, a i Cokija iz Jinxa, zna kako raditi sa ženskim vokalima. Jedna od najboljih pjesma ovogodišnjeg natjecanja, vjerojatno i najuspješnija u idućim tjednima na domaćim radijskim stanicama, pravi hit koji nije eurosongovska potrošna roba.”
Pridodamo li tome i efektan, odlično osmišljen i skoro “grafički” dizajniran kasniji nastup Detoura, prognoza da “Master Blaster” ima puno širi radijus kretanja od samog natjecanja pokazala se ispravnom. A i novi album “Master Blaster” baš je takav, kolekcija deset odličnih pjesama koje čine zvučnike ljepšim, a tekstovima pjesmama poručuju puno toga. Ima tu i kritike društva i pravog angažmana ako niste birtijaški raspoloženi, ali shvaćate situaciju otuđenja u kojoj svi živimo.
Borgudan s Detourom već dulje vrijeme uspijeva reafirmirati upravo strategije pop-profesionalaca koji znaju napisati punokrvne pjesme, atraktivno ih zapakirati i inteligentnim, humorističnim preokretima u tekstovima udahnuti im finu ironiju koja često govori više nego naizgled izravno angažirana rock-glazba. Uz to, Borgudan ima prepoznatljiv “vlastiti potpis”, melodiku i unutrašnju logiku pjesama, pa od prvih taktova prepoznajete da se radi o Detouru.
“Master Blaster” je majstorska pop-ploča koja povezuje nostalgiju pedesetih i šezdesetih sa suvremenim zvukom, zaraznim melodijama i usput kroz tekstove priča o društvu u kojem živimo, intimnim odnosima koje imamo i daje finu kritiku svakidašnjice izgubljene u banalnostima i površnosti.
Uvodna “Slavlje” – sa stihovima “ovo nije naše slavlje (…) svi pjevaju ko jedan, smiju se i spajaju u krug, svi zajedno u kolo” – kroz odličnu melodiju govori upravo o tom današnjem pretežitom modelu banalnih zabava na kojima se osjećate “sa strane”, “skriveni u mraku”. Čitav album “Master Blaster” nudi vam visokokaloričnu ponudu drugačije zabave, nimalo elitističke, dapače, protočne i pitke, ali s daleko boljim pjesmama.
“Nekad je bilo bolje”, melodična je storija koja ironizira priču da je nekad bilo bolje, ali još više osobna odustajanja koja ljude tjeraju u nostalgiju (“nekad je ovdje bio grad, nekad smo imali volje”), te govori o potrošnosti vremena “ostali smo samo mi, na ledini ko jeleni bez izgleda, treba bježat’ odavde”. Međuigra figura sintesajzera, namjerno ravnog ritma i gitarskih dionica, s odličnim tekstovima i vokalima, redovita je strategija albuma.
Soul-funk “Klaun” sa stihovima “Da li smo sve izgubili ili smo zapravo na dobitku” i jačim udjelom duhača, ili autobiografska “CSI Lastovo” s tekstom “mi gradimo, pa rušimo, pa gradimo, u ime lažnog mira”, poručuje da je možda najbolje pobjeći na neki otok, “dok jutro ne otkrije tijelo na žalu”, kao zadnju mogućnost bijega iz gungule današnjeg društva.
“Karavan” s pamtljivom gitarskom frazom još je jedan mogući hit i možda najbolje otpjevana pjesma na albumu, dok je funky “Imaš sebe” oda samopouzdanju kojeg mnogima nedostaje. Završetak s “Poslije slavlja” sjajna je storija o muškoj agresivnosti, “ženskoj obrani”, bez dociranja, maestralna priča o zlostavljanju koju često čitamo po medijima i jedan od primjera kako se aktualne teme uklapaju u pop-format,
Ovih deset pjesama opet ističu Borgudana kao premijernog domaćeg pop-mahera, zamjena na pjevačkoj poziciji prošla je potpuno bezbolno, a da ne znate da se radi o vokalu koji je u bendu tek nekoliko godina, ne biste ni primijetili. Ovaj puta i Borgudan pjeva više, skoro polovicu pjesama, a sve skupa daje osjećaj dijaloga između ženskog i muškog kuta priče koji kroz duhovite tekstove otkriva puno toga o nama. Usput, redom se radi o potencijalnim hitovima, pa naslovna “Master Blaster” koju publika zna otprije nije jedini pop-as u rukavu novog albuma Detoura. Koncertna promocija slijedi u petak, 5. svibnja u klubu Boogaloo.
