U našoj kući postojale su dvi struje. Jedna smo bili mi, a druga moja mama, katolički odgojena. Ona je često provocirala: okitila bi bor prije Nove godine, rugala se mom didi koji je ka mali bija ministrant. A taj dio svoje prošlosti moj je did potisnija u sebi, tako da ja zapravo ne znan kako se to saznalo. I šta je najgore, moja je mama vidno provocirala: nosila je križ oko vrata! Did je to drža krajnje primitivnim, ali je tolerira jer je ona naprosto opijena, a znamo da je religija opijum za mase.”
Tim pasusom počinje jedna od humorističnih crtica iz djetinjstva slikarice Tisje Kljaković Braić, objavljenih u zbirci kratkih priča “U malu je uša đava”. Radi se o knjizi koju je Profil u tisuću primjeraka tiskao još 2015. godine. Bez ikakve posebne reklame ili medijskoga “guranja” postala je pravi hit tadašnjeg Interlibera, pa je cijela naklada ubrzo i rasprodana.
U međuvremenu je njezina autorica postala ozbiljna zvijezda društvenih mreža zahvaljujući iznimno zabavnim ilustracijama svakodnevice jednoga dalmatinskog para koje objavljuje na svojoj stranici na Facebooku Tisja Kljaković Art. Logično, zavladao je i novi interes za njezinu “staru” knjigu. Dotisnuta je i u samo mjesec prodana i nova naklada.
Lake žene i “oriđinali”
Ako se pitate u čemu je njezina tajna, jedan od mogućih odgovora nudi sama autorica: “Ovo je knjiga uspomena koje se prepričavaju nediljon poslije ručka kada smo svi dobre volje”. Međutim, ona je i jedinstvena posveta jednom sada već dalekom vremenu u kojem su se djeca igrala na cesti, a ne pred ekranima, i to sa stvarnim, a ne virtualnim prijateljima, vremenu u kojem su susjedi jedni druge špijunirali navirujući se kroz prozore, a ne preko društvenih mreža, u kojem su se mnoge stvari činile neusporedivo lakšima, a rijetki autori poput te splitske slikarice pronašli su način da i one teže aspekte života u “bivšem sistemu” pretvore u tople, životne anegdote.
Sve je ovdje osobno, ali istodobno univerzalno: priče o ženama lakog morala, brižnim susjedama koje djeci zapuhanoj od nogometa dodaju čaše vode, dalmatinskim “oriđinalima”, o obiteljskim svađama i mirenjima, a ponajviše o beskonačnoj ljubavi bake i djeda prema maloj Tisji, centru njihovih života i objektu često neumjerene pa i tragikomične brige. I zato ne čudi da je knjiga posebno popularna među onima koji su, poput autorice, odrastali ranih osamdesetih i pamte događaje zbog kojih bi se uzbunio cijeli kvart, poput pojavljivanja prvog stojadina ili Yuga 45 pod nečijim prozorom.
S obzirom na to da je potražnja i dalje veća od ponude, može se očekivati da bi Profil uskoro po treći put u tisak trebao poslati knjigu “U malu je uša đava”. Autorica kaže da je gotovo svakodnevno ljudi pitaju gdje mogu kupiti primjerak.
Uskoro i predstava?
I dok se nada novom izdanju, hiperproduktivna splitska autorica ne miruje: jedna je od umjetnica predstavljenih na upravo otvorenom 40. Splitskom salonu. Za Zagrebačko kazalište mladih umjesto standardnih fotografija naslikala je niz portreta glumca iz predstave “Proba orkestra” čiji plakat također potpisuje. Priprema, kaže, i nove projekte, o kojima je prerano javno govoriti. Nije nam htjela potvrditi, pa ostaje da vidimo hoće li “U malu je uša đava” dobiti i svoju kazališnu inačicu. Jer o tome se u umjetničkim krugovima sve glasnije šuška.
Srećo moja vinjete su likovno urađene jako loše...crtačko mucanje na razini osmoškolaca.Moraš se dobrano potruditi da taj tvoj crtež ima glavu i rep da bi vizualno bio zanimljiv. Još si svjetlosnim godinama daleko od jednog Reisingera ili Voljevice. Samo uporann rad daje rezultat!