Kad su se članovi Jazz/Takes Supergroupa popeli na pozornicu Tvornice u ponedjeljak navečer za nastup na 13. Zagreb Jazz Festivalu, među njih četvero bilo je barem pedesetak ključnih albuma i turneja iz povijesti jazza i popularne glazbe: od Jamesa Brownea i Milesa Davisa do Herbieja Hancocka, Stinga i Rolling Stonesa.
Bubnjar Harvey Mason, basist Darryl Jones, saksofonist Bill Evans te klavijaturist i začetnik projekta Niels Lan Doky počeli su s originalnom skladbom “Dixie Hop” Billa Evansa, koji je tijekom stominutnog koncerta bio glavni solist, frontmen postave, “govornik” i “najavljivač” te je dvaput sjeo za klavir. Evans se možda najviše naradio te večeri, ali svi skupa ostavili su dojam iskusnih ljudi koji ne boluju od taštine premda su radili u mnogim važnim postavama. Nije bilo “tehniciranja”, nego smo čuli opuštenu svirku, jer ovi ljudi nepogrešivo znaju što je to dinamika, ostavljaju prostora jedan drugome i pažljivo gradiraju skladbe u kojima i solo dionice – a čuli smo mnogo bravuroznih poteza – zvuče fino, osmišljeno i fasciniraju lakoćom i ukusom ljudi koji ne osvajaju publiku jeftinim potezima. Sve to da bi proveli misiju koju su zacrtali, a ta je da pokažu kako jazz i rock-zvijezde ne postoje bez inventivnih svirača i autorskog repertoara. Ovi su bili među najboljima koje uopće možete vidjeti pa se već na obradi Nirvanine “Smells Like Teen Spirit” u srazu Masonovih bubnjeva i Jonesove bas-gitare moglo osjetiti gušt muziciranja koji je često tijekom večeri izazivao reakcije šmekerske publike. Duh projekta bio je predstaviti rock-repertoar u jazz-verzijama, pri čemu su sad već klasici rocka srasli s jazz-čitanjima do te mjere da je bilo besmisleno povlačiti granice razdvajanja. Upravo suprotno, radilo se o spajanju. Čuli smo i tri autorske skladbe, “Sex Pots” Lana Dokyja i sjajnu Evansovu “Hearts Of Havana”, možda najzanimljiviju izvedbu večeri.
“Imao sam predavanja u Havani i bilo mi je čudno da djeca od devet-deset godina tako dobro sviraju”, najavio je Evans. “Onda sam shvatio, umjesto da su cijeli dan na mobitelima, porukama i forumima, oni sviraju, a ovo je moja posveta njima.” Među devet skladbi našla se i Sealova “Kiss From A Rose”, na čijoj je originalnoj snimci svirao bubnjar Harvey Mason, te “Black Hole Sun” Soundgardena. “Dancing Barefoot” Patti Smith prebacili su na kraj regularnog dijela nastupa, da bi na bisu maestralno odsvirali “Jean Pierre” Milesa Davisova i završili obradom Stingove “Straight To My Heart” koju dosad na turneji nisu svirali.
