Zagrebačko gostovanje Cat Power s pratećim sastavom zapravo je trebalo reklamirati riječima „ako niste bili na Bobu Dylanu u Royal Albert Hallu 1966., dođite u Vatroslav Lisinski“. A sigurno niste bili. Cat Power s bendom u Lisinskom u utorak navečer, u organizaciji NO Jazz festivala Mate Škugora, svirala je repertoar Boba Dylana iz Royal Albert Halla 1966., kako joj se i zove posljednji album objavljen krajem 2023.
Ta Dylanova turneja legendarna je jer se sa pratećim The Band, tada još pod imenom The Hawks, elektrificirao, krenuo na svoju rock odiseju, te bio među ključnima u stvaranju novih pravila i umjetničkih dometa. Bio je to prvi veliki skandal i provokacija na relaciji izvođač-publika, što je Dylan redovito radio i kasnije, jer poklonici nisu htjeli novog, „električnog“ Dylana, već ranijeg folk poetu.
Cat Power u Lisinskom provela je publiku jednim od najlegendarnijih repertoara ukupne povijesti rocka, sljedeći Dylanov predložak, ali na svoj način. Poštujući dramaturgiju nastupa, prvi dio koncerta odsvirala je akustično kao i Dylan tada, uz gitaru i klavir. Iako se radilo o koncertu na kojem se unaprijed znao poredak pjesama, iščekivanje je svejedno bilo veliko, a gušt još i veći. I iako nema sumnje da je „elektrifikacija“ od tada zahvatila sve, pa više nije problem u električnim gitarama, repertoar koncerta toliko je sjajan da se zapravo možemo zapitati tko bi lud zviždao Dylanu nakon što je ovo čuo?
Upravo u tom enormnom Dylanovom umjetničkom potencijalu koji je ponovno predstavila Cat Power čulo se zašto su prve solistički izvedene pjesme iz te 1966. bile sasvim drugačije od Dylanovih ranijih protestnih folk-himni koje tada više nije izvodio. Te briljantne pjesme poetski su i melodijski vrhunci tadašnje nove rock scene i mladog Dylana koje je Cat Power obradila poštujući izvornike i dajući im novi naglasak svojom izvedbom.
No, ako je Dylan bio sam svoj majstor, „tri u jedan“, Cat Power nije izašla sama na pozornicu prvog akustičnog dijela koncerta započetog sa „She Belongs to Me“, nego s akustičnim gitaristom i klavijaturistom koji je, gdje je trebalo, svirao usnu harmoniku. Bilo je upravo divno slušati prvih sedam veličanstvenih pjesama. Nije lako pjevati Dylana, jer to su neki od najduljih tekstova pjesama iz šezdesetih godina. Pogotovo je bitno ne pokušati oponašati njegov mladenački, neponovljiv stil pjevanja, pa je Cat Power pronašla svoj „ključ“ i sa odličnim izvedbama izašla uspješno na kraj uz pljesak publike koja je duge, zakučaste poeme poput „4th Time Around“, „Visions of Johanna“, „Desolation Row“ slušala koncentrirano i zadovoljno. „Mr. Tambourine Man“ posvetila je poginuloj djeci koja ovu pjesmu neće čuti, očito se referirajući na ratove u Palestini i Ukrajini.
Kad je počeo električni dio koncerta s osam pjesama i čitavim sastavom na pozornici, čovjek se morao zapisati kakav li je to šok bio publici 1966. koja je došla čuti akustičnog folk-pjesnika? Za razliku od tadašnje agresivne i nabrijane svirke, šesteročlani bend (dva klavijaturista, dva gitarista i ritam sekcija) majstorskom filigranskom svirkom i malo dorađenim aranžmanima pjesama zapravo je bio inventura korijenskog rocka od tada do danas, kakav bez Dylana i The Banda ne bi niti postojao, a utjecao je na mnoge.
Primjerice, „Just Like Tom Thumb's Blues“ izveli su kao da ju sviraju Stonesi na albumu „Exile On Main Street“, a nakon završne „Like a Rolling Stone“ nije bilo bisa, jer se Dylan niti na jednom koncertu 1966. nije ponovno vratio na pozornicu.
Nije bilo dozvoljeno niti fotografiranje, a pozornica s jednostavnom, efektnom rasvjetom s par velikih „filmskih“ reflektora nije odvlačila pozornost, rekreirajući vizualni ugođaj iz 1966. Naravno da s ovakvim materijalom nitko normalan ne može pogriješiti, ali verzije Cat Power u 95 minuta trajanja koncerta nisu bile samo naklon Dylanovim predlošcima, već i kreativna dorada u kojima se međuigra gitara, klavijatura i ritam sekcije stapala s vokalima Cat Power proizvodeći u Lisinskom dojam da ste to već čuli, ali ne na ovakav način. Za razliku od 1966., kada to niste mogli ranije čuti, a Dylan napravio predložak za suvremenu rock scenu koja će tek stići.
