Dugogodišnji ravnatelj Komedije Niko Pavlović poslušao je svoje
kritičare. Kritizirali su ga zbog uvoza stranih mjuzikala (koji su,
doduše, napunili kazalište i donosili strukovne nagrade) i
zapostavljanja operete. No, Pavlović ima sluha i za kritiku. Sezonu je
otvorio praizvedbom mjuzikla "Ruža na asfaltu" skladatelja Darka
Hajseka, autora stihova Ladislava Prežigala i libretista Igora
Weidlicha, a ansambl već uvježbava "Šišmiša" J. Straussa mlađeg. Hoće
li se kritičari sada utišati?
"Ruža na asfaltu" najavljena je kao sapunica iz predgrađa. Nešto poput
"Briljantina" iz Sesvetskog Kraljevca. I doista, prvi dio predstave
koju je dosta spretno režirao mladi Marko Juraga (a uspješno dirigirao
također mladi Krešimir Batinić) kvartovska je urbana priča o mladom
gradskom momku koji se zaljubi u djevojku sa sela.
Za njezinom tajnom mladac koji voli piti "žuju" s prijateljem i parom
lezbijki odlazi put "gena kamenih" kako bi pronašao svoju izgubljenu
djevojčicu. I tu nas čeka filmski obrat. "Briljantin" prerasta u "Alisu
iz zemlje čudesa", možda i u "Čarobnjaka iz Oza". Predstava izmiče
stvarnosti i postaje san, a ljubavna priča nestaje poput mjehurića
bakarske vodice.
Glazbeni dio "Ruže s asfalta" svojevrstan je homagge Goranu Bregoviću i
njegovu skladanju u kojemu ima mjesta za sve žanrove ovoga svijeta.
Hajsek tako ispisuje podvrstu etnomjuzikla koji ima uporište u rocku,
ali ne bježi od šlagera ni od klasike. U cijelom tom gledljivom,
ponešto predugom eksperimentu Komedijin ansambl dobro funkcionira.
Prekaljeni u stranim mjuziklima, umjetnici predvođeni prvakinjom
Milom Elegović i nenadmašnim Draženom Čučekom, koji svojim bessonovskim
uprizorenjem Euzebija diže razinu predstave, s puno su volje prigrlili
mjuzikl made in Croatia. Posebno valja pohvaliti pjevačko umijeće
Branka Glada i Vladimira Tintora te atraktivne Vlatke Burić koja
dokazuje da zna pjevati i u neopernoj maniri.
KRITIKA
Otvori KEKS Pay
