Koliko znamo o kineskoj kulturi? Na ovo pitanje mnogi od nas odgovorit će s: “Premalo”. I zato treba iskoristiti sljedećih nekoliko dana u ZKM-u (od 27. do 29. rujna) jer se tamo održava trodnevni Festival kineskog kazališta, pod naslovom "Rezervoari vremena: bilješke s kineske nezavisne scene" koji zajedno organiziraju Eurokaz i ZKM. Zagrebačka publika vidjet će radove plesno-kazališne skupine Living Dance Studio i njezine izvedenice Caochangdi Workstation, umjetničkih organizacija koje su u Pekingu utemeljili koreografkinja Wen Hui i multimedijski umjetnik Wu Wenguang.
Program uključuje izvedbene projekte “Slušajući priče moje prabake”, “Autoportret: dijalog s majkom / Autoportret: samopoduka iz seksualnosti” i “Sjećanje”, ali i vidjeti filmove “Zbog gladi: Wuov dnevnik br. 1”, “Ničija zemlja”, “Autoportret s tri žene”, “Dječje selo”, “Yun Zi” i “Djeca se ne boje smrti, boje se duhova”.
Svi se ovi radovi bave suvremenim životom Kine, ali i propituju njezinu povijest upisanu u sjećanja još živih ljudi. Priče su to o velikoj trogodišnjoj gladi, skoku naprijed, poljoprivrednoj reformi i kulturnoj revoluciji, o događajima koji su imali dalekosežne posljedice, a koje su kineske vlasti pokušale prikriti ili im barem dati lažno opravdanje, što su i danas tabui u kineskom društvu. Pred nama su, dakle, tri dana angažiranog teatra, a sve počinje već danas, u 20 sati, u Zagrebačkom kazalištu mladih, kada je na rasporedu predstava “Slušajući priče moje prabake”.
