Zovem se Ivo. Imam 20 godina. Svaki vikend odlazim u bolnicu. Drugi pacijenti vikendom idu kući. Ja dolazim petkom popodne, kad ostaju samo dežurni liječnici i sestre. Na očnom odjelu imam svoju sobu. Njezin prozor gleda na Zagreb. Vele da je pogled prekrasan, a kad je velika vedrina, u daljini se može vidjeti i Velebit s vrhovima pod snijegom. U sobi su dva kreveta. Jedan je vikendom slobodan za mene, a u drugom je uvijek netko novi.
Josip je kaskader. Priča mi doživljaje sa snimanja. Na zadnjem mu je stradalo oko. Filmska imitacija udarca metka, zove se fulminat . U njemu je punjenje eksploziva. Bilo je suviše jako. Krhotina betona uletjela je Josipu u oko i raznijela mu rožnicu. Ostat će mu oštećena, a vidjet će trideset posto slabije. Dobit će dobru odštetu. I dalje će biti kaskader.
Volim slušati radio. Rock, šlagere, vijesti, čak i reklame. Slušam sve na svim popularnim radijskim postajama. Kad su nagradne igre, uvijek nazivam, ali nikad nisam uspio. Osim jednom. Rekli su mi neka pričekam dok me ne spoje u režiju, ali nisu me spojili. U režiji je bio neki političar. To se oteglo pa su na mene zaboravili.
Za vikend, u bolnici slušam samo Treći program Hrvatskog radija. Ponesem sa sobom discman moje mame, a on je stalno bio na tom programu i uređaj više ne hvata ništa drugo. Slušam cijele dane i noći. Najviše ozbiljnu glazbu i eseje. Posebno me vesele radiodrame. One su na programu u šest popodne. Jako me zanima što će biti u subotu. Volio bih znati unaprijed, ali radijskog programa nema u radijskim najavama.
Kad slušam radiodramu, čini mi se da gledam film. Svoj vlastiti. Sam zamišljam lica, ljude, predjele, krošnje stabala. Dok slušam, nema zvukova bolnice: udaranja klompa o pločice, vrata, šuma instalacija u zidovima.
Jučer je ovdje bio Krešo. Vozi golf i radi u Zavodu za statistiku. Prometna nesreća. Veli da je to bilo statistički nemoguće. Bar što se golfa tiče. Sredio ga je renault. Zbog porasta broja kvarova koji je sve veći po prijeđenom kilometru i kreće se od petnaest do dvadeset posto s tendencijom rasta kod polovnih automobila. Renault se pokvario na križanju i udario Krešin golf. Komadići stakla oštetili su mu oko. Krešo stalno priča o statističkim podacima. Crne statistike Policijske uprave zagrebačke pokazuju rastući trend mladih vozača za volanom pod utjecajem alkohola, a novinske stranice svakodnevno pune napisi: “Smrtno stradao 19-godišnji vozač”, “Mladi pijani vozač sletio s kolnika u more”, “Policija zaustavila maloljetnog vozača s 1,52 promila alkohola u krvi”. Krešo daje novinama statističke podatke. Jutros je otpušten na kućnu njegu. Doći će sljedeći tjedan na kontrolu.
Obećao mi je donijeti novi kalkulator koji govori brojke na engleskom.
Noć je. Josip spava. U sobi ulazi sestra Mira. Miriše po ljubičicama. Pacijenti joj često poklanjaju parfeme. One jeftinije. Skupe dobivaju doktorice. Mirine klompe zastaju pokraj mog kreveta. Prstima mi prolazi kroz kosu. Ulazi u moj krevet i legne pokraj mene. Prekriva nas. Ljubimo se. Tihi smo. Ne smijemo probuditi Josipa. Mira skida gaćice. Ima najmekšu kožu na svijetu. Ne mogu zaspati. Mira ne smije zaspati. Dežurna je svaki drugi vikend. Štedi za studij medicine. Ja još ništa ne studiram. Samo čekam vikende. Kroz prozor se čuje sirena hitne pomoći. Mira se naglo digne iz kreveta, obuva klompe i odlazi do prozora.
Mira je čitala da je u 2009. godini u prometu uhvaćeno 959 mladih vozača koji su vozili pijani. Veli mi da za mene ima nade i da samo trebam čekati. U Švicarskoj nema čekanja. Dođeš, izabereš boju, platiš i doviđenja.
Subotom oko ponoći na očnom je odjelu tulum. Sve dežurne sestre skupe se u jednu sobu i otvaraju poklone. Još uvijek vodi Franckova kava, zatim Bajadere, whisky Ballantines, whisky Johnnie Walker, velika Milka s lješnjacima, domaća šljivovica, sivi pinot, parfemi Moschino i Laura Biagiotti. Sestre se malo napiju i pričaju o doktorima i dečkima. Od pacijenata puštaju jedino mene. Zato što sam mlad kao i one. I zato što me dugo poznaju i imaju u mene povjerenje. Znaju da ih neću odati zbog tuluma jer bi mogle dobiti otkaz. Ja ne pijem ništa pa sam im jako smiješan. Nekad se igraju tako da mi svaka da jednu pusicu, a ja moram pogađati koja je koja. Pogodim uvijek jer poznajem njihove mirise. Mira se pravi da je ista kao druge i da između nas nema ništa.
Ptice počinju pjevati. A još nije ni zora. Svjetlosno zagađenje. Slušao sam o tome na radiju. Zbog goleme količine svjetla po gradovima ptice umisle da je stalno dan.
Ptice bude Josipa. Hvali se da je nedavno dublirao u koprodukciji s Tomom Hanksom. Skok s četverokatnice. To mu je najlakše. Sudari i konji su najopasniji.
Pokušat ću malo odspavati do doručka. Budi me zvuk klompa. Doručak.
Meko kuhano jaje, kruh i čaj od kamilice. Ostali više vole puding. Ja ne. Sestra Vesna mi popravlja pidžamu i hrani me. Velim da mogu i sam.
Ponekad nam u sobu dođe gospođa Agata. Skidanje mrene. Josip je zabavlja filmskim pričama. Obećao ju je odvesti na set u Jadran film. Sljedeći mjesec radi koprodukciju s Francuzima. Agata veli da izgledam kao Alain Delon. Ona jako voli francuske filmove. I Brigitte Bardot.
Sestra Vesna donosi novine. Gospođa Agata veli kako piše da je samo u posljednja dva mjeseca u prometu zatečeno čak 200 mladih vozača u alkoholiziranom stanju i jedan pod utjecajem opojnih droga. Taj negativan trend u pravilu se povezuje s prometnim nesrećama koje u većini slučajeva završavaju tragičnim posljedicama. Ja to sve znam. I čekam.
Josipov krevet se već popunio. Imam novog susjeda. Štef iz Zagorja. Iskopane oči.
Štef ima kokošinjac. Iz dana u dan broj kokoši mu se smanjivao. Po noći je čuo glasno kokodakanje. Sova mu je napala kokoši. Štef ju je pokušao istjerati iz kokošinjca. Oči su mu se caklile u mraku. Sova mu je kandžama iskopala oči. Ovo se poklapa s Krešinim statistikama nesreća u domaćinstvu i s porastom od 3,5 posto u odnosu na prošli mjesec. Još uvijek vodi pad u kadi, zatim pad niz stepenice, gušenje plinom, strujni udar, bijesne životinje i naposljetku nesreće s mikserom. Štefova žena Jagoda jutros nam je donijela vrcani med. Volim med. Na kruhu bez margarina.
Svi su mi govorili da će biti gotovo do Nove godine. Mama, tata, Mira, Vesna i moji susjedi ovdje. Jer po statistikama, postotak alkoholiziranih vozača za volanom u zadnja dva mjeseca u godini veći je nego ostalih mjeseci zbog proslava Martinja, Božića i Nove godine kada je, sudeći prema podacima iz Policijske uprave zagrebačke, svaki treći vozač bio pod utjecajem alkohola bez obzira na dob i spol. Kada su u pitanju mladi vozači, situacija je gotovo identična tijekom cijele godine.
Noć je. Štef spava. U sobu ulazi Mira. Popravlja mi pokrivač i uzima noćnu posudu. Veli da se strpim još malo. Jer najviše je nesreća vikendom, kada se pijani mladi ljudi nakon noćnih zabava u klubovima i diskotekama upuštaju u vožnju koja nerijetko završava ozljedama i smrću. Veli mi neka spavam. Ne mogu. Čekam sirenu hitne pomoći. Moje nove oči. Zapravo, nečije stare oči.
