Prozvan je vinom kraljeva i kraljem vina. Tokajac - ime duguje gradu na istoku Mađarske, ne sorti. Stoljećima se radi od furminta (moslavca, šipona), lipovine, ponešto i muškata, i to na osebujan način - u mlado se vino dodaje grožđe prosušenih bobica, zahvaćeno plemenitom plijesni, i nakon fermentacije dozrijeva dugo, mjesecima i godinama (što dulje, to bolje vino) u dubokim podrumima i hodnicima ispod Tokaja i okolice.
Nastaje zlatna, plemenita slatka kapljica posebnih osobina, jako na cijeni; što je više prosušenog grožđa, mjera su putonyi (brente), to cjenjenije vino, a vrh je sa šest putonyija.
E, takva su vina proslavila mađarsko vinarstvo, ali je manje poznato da se tokajci rađaju i u Slovačkoj, u Slovačkoj tokajskoj oblasti uza samu granicu s Mađarskom. Nekoliko je istaknutijih podruma, najvažniji je obitelji Ostrožovič u Velkoj Trni, tumači nam prof. Fedor Malik, enolog svjetskog glasa. Na putu iz obližnjih Košica prolazimo kroz nakoliko podosta zapuštenih sela, i onda pravo iznenađenje - imanje i vinarija s kušaonicom vrlo su suvremeno i atraktivno opremljeni, lako bi se smjestili u bilo koju razvikanu europsku vinsku regiju.
Nije ni čudno kad su uređeni - a i posađeni vinogradi - uz značajnu subvenciju Europske unije otkako je Slovačka postala njezina članica. U podrumima u 210 drvenih bačava (dakako i u bocama) zrije 40.000 litara; ukopani su duboko u zemlju, sa stalnom niskom temperaturom od oko 12 stupnjeva.
Za “skladište” tokajaca nužna je i vlaga, kako bi se na bačvama i pohranjenim bocama stvorila plemenita podrumska gljiva, Racodium cellarum, što takvim podrumima daje poseban ugođaj. Zanimljivo je da se u takvom ambijentu, u posebno uređenoj prostoriji, vina i kušaju i komentiraju, uz stručno vodstvo. Našim vinarima na pouku su njihovi moslavci (furminti) i lipovine - što se sve od tih starih sorti dobrog može postići. A ima tvrdnji - nedokazanih - da su to zapravo izvorno hrvatske sorte.
