Incestuozni brak u najkatoličkijoj zemlji

Meni se samo čini da Crkva ne želi da ljude zatečene u incestuoznom odnosu pošalju u zatvor gdje će ih preodgajati u kriminalce, silovati, drogirati i što sve ne....

Rekoh sam sebi da neću više ništa komentirati jer je to uludo bacanje vremena i novaca, no moram se nadovezati na medmed-a. Sadržaj tog posta ima veze s pameću koliko i autor sa pravopisom. Iasko sam protiv cenzure i škara, ovakve bljezgarije treba brisati. To je u interesu njihovih autora - da barem malo umanjimo štetu. Ta ne treba cijeli svijet čitati i gledati ovakve gluposti.

.... a i onako nitko ne može nadzirati što članovi uže obitelji dragovoljno rade u sigurnosti nepovredivog doma. Tu jedino rezultata može dati edukacija i njegovanje duhovnih vrijednosti.

RE: blizanac-odmah si se osjetio prozvanim jer se svrstavaš u one koje sam opisao i samo reci što te nuka na to tvoje razmišljanje i zašto pokušavaš sputavati nekoga i nazivati ga pogrdnim imenima zato što pokušava promicati ljubav, vjeru i istinu na način kako je to odredio dragi Bog, stoljećima i tisućlječima ta kategorija bolesti o kojoj sam pisao nije postojala i ako se pojavila danas netreba se prepustiti treba se boriti protiv toga zla i zaražene liječiti, a obzirom da je ja ću reći zdravih vrlo velika većina da nekažem normalnih vrlo velika većina u odnosu na te bolesne ajmo reći i budući da je to tasko već milijunima godina kako znanost dokazuje onda se bojim da sam ipak ja u pravu i da je ono što sam napisao iz srca napisano, a ne iz neke mržnje kojom vidimda si ti strašno zaražen i vidim da je i tebi potrebna strašno velika pomoć te ti preporučam liječenje duha -pazi ne tijela nemoj me krivo shvatiti ne psiholog ili nešto slično što djeluje na mozak ili inteligenciju, nego ti treba liječnik teolog da vidi dali ti se može pomoći, jer uvijek ima nade pa čak i za tebe jer neke stvari nisu uvijek kako se čini možda ti se ipak može pomoći, neka te pomogne dragi Bog i neka ti srce napuni ljubavlju, a neka ti mržnju ispere iz duše.

Koje smeće od članka - za nevjerovati. Crkva je u zadnjih deset godina napadana više nego u zadnjim godinama komunizma. Crkvu se napada kada govori, a napada ju se i kada šuti. To samo ilustrira bijedu našeg novinarstva. Optužiti Crkvukvu za moralnu i materijalnu upropaštenost društva je u najmanju ruku blesavo. Pravi uzroci javnog nemorala se nalaze u odbacivanju vrijednosti koje Crkva propovijeda, a za to najveće zasluge imaju Partija, Mesić, Račan, Puhovski, Jergović, Pusićka, Milanović, D, Pavičić, od stranaca pokupovani mediji i novinari te njihovo promicanje anarho-liberalizma. A ne Crkva. Stvarno bijedni članak.

Inače, sve sam sigurniji u to da je \"Blizanac\" u stvari sam D. Pavičić.

E Darkec , Darkec, pa uvidjeli su i oci biskupi i Uzoriti kardinal da je ponekad nabolje šutiti. Kada god je Crkva dala izjavu bila je javno prozivana. uzoriti i Oci biskupi su dovoljno pametni i obrazovani pa su uvidjelii da je ponekad bolje šutiti. A i tako i oni znaju da pravi vjernici znaju Crkevni stav o tom i mnogim drugim pitanjima. Isto tako svaki pravi vjernik živi prema 10 Božjih zapovijedi pa nema potrebe za puno svjetovnih zakona. Nadame se Darkec da ste upoznati sa 10 Božjih zapovijedi. Darkec, rađe pišitei o nečem drugom. I da imam jedno pitanje - kako to da nikada ne pišete o drugim vjerama ? Zašto imate toliku potrebu konstantno pljuvati po RKT u RH ? Darkec, Darkec, a sve ćemo na kraju pred isti sud . Da li Vas je barem malo strah ?

Misli autora da...»crkva ne dopušta da se slomi narod»... i ...»distancirala se od naroda» - predstavljaju zapravo lokaciju Boga. U teološkoj akribiji Bog je Mjesec, ne jedna od zvijezda poput sunca. To je iskustvena kategorija. U ravnotežnom sociološkom stanju Crkva u svojim trezorima nosi onoliko Krista koliko ga ima u slobodnoj emisiji naroda oko sebe. Ako narod poludi, još uvijek ne znači da je trezor ispražnjen! Medijska slika nije slika naroda. Iz te zbrke izlazi dizanje glasa, ali crkve ne odgovaraju na provokacije, nego na kreativna pitanja sposobna da induciraju energiju dijaloga. Evo jedan primjer: pokojni Simo Dubajić se raznarodio, pa je instrumentaliziran za egzekutora. Čovjek obavio. Onda mu je crkva poslušala ispovijed, a on stavio na prsi krst. I onda izjavio – da mu nije žao. Tko ovdje vara? Crkva ili Dubajić? Možete okrenuti priču na Jasenovac, ako vam više odgovara. Problem je da ljudi ne mogu svoje odnarođene krize imputirati crkvama. Ono što je Dubajić morao napraviti ili što bi novinar morao raditi je: – zašto ja prozivam crkvu umjesto da postavim pitanju onome tko mene instrumentalizira? Jer – nije Dubajić radio posao 1945. zato što mu se to prohtilo. A i da jest imalo bi to neku prirodnu mjeru da naplati neko zlo njemu lično. Ovako ispada da je Dubajić komunistička kukavica koja nije imala muda pitati onaj drugi krug njegovih nadzornika oko samog polja izvršenja – zašto oni sami ne nastave, jer je njemu dosta? Tako i današnje pitanje komunističkih novinara koje donose u POB crkve predstavlja zapravo pitanje – u čije ime nosite to što potpisujete kao svoj članak? Zašto im dajete ime osim ako niste uništili svo svoje samopoštovanje i iz-narodili se sami?

Zaprepašćujuće je koliko mržnje dežurni pljuvači po ovom novinaru iskazuju u svojim komentarima na svaki njegov tekst, sve u ime velikog domoljublja i pravovjernosti. Svi se vjerojatno (Daj Bože da grješim!) smatraju i velikim katolicima. Kako onda tu silnu mržnju spajaju sa vjerom i osnvnom zapovjedi ljubavi? Tekst gospodina Pavičića je izvrstan! Utemeljen od riječi do riječi. I to je naša stvarnost. Kao što je naša stvarnost rasipan državni i Crkveni vrh. Dokaza koliko hoćete. No, ne valja generalizirati, barem kada je Crkva u pitanju. Jer toliko je izvrsnih svećenika, toliko je pravih vjernika, kao što u ovoj jadnoj zemlji imamo i mnogo vrijednih i pametnih ljudi, no oni što doista vrijede ne mogu doći do izražaja zbog halabuke i galame raznih budala koji su na razne načine prigrabili pozicije i koji ovu državu i Crkvu u Hrvata vode u propast. No, u svemu tome ostaje utjeha: Onaj koji sve to vidi jednom će lupiti šakom i reči DOSTA! To je već tako zorno učinio u našoj novijoj povijesti, a učinit će ponovo. Bog ne plaća svake subote, kaže narodna poslovica, ali kad plati - naplati!