I gledateljice su gledatelji

luftbrenzer Izrazito nelogično postavljaš stvari. Prvo, iz perspektive hrvatskog jezika, svi drugi jezici su strani. Iz toga proizlazi da ih tako treba i tretirati, odnosno prevoditi kada je to god moguće. Drugo, nikako se ne smije zanemariti povijesna činjenica daa je uzrok današnje sličnosti hrvatskog i srpskog jezika srpski jezični i politički unitarizam kroz dvije Jugoslavije. Pitanje je kako bi se ova dva jezika razvijala da nismo živjeli u istoj zajednici. Da smo, primjerice, živjeli sa Česima, Slovacima ili Slovencima, te da su pritom - što je vrlo važno u ovom primjeru - oni također baštinili unitarističku politiku, vrlo je izvjesno da bi nakon toliko vremena hrvatski jezik bio puno sličniji bilo kojem od navedenih jezika nego što je to dana slučaj. Treće, unatoč činjenici da možemo bez većih problema razumijeti i pohvatati konce prilikom gledanja srpskih filmova, isto se može reći i za američke filmove. Svi smo mi dovoljno inteligentni da možemo shvatiti radnju i pratiti film u mnogim prilikama, pa čak i uz površno jezika koji se rabi u filmu. To nikako ne znači da nam nije potrebit prijevod.

Nastavak: Četvrto, činjenica da možemo razumijeti srpske ili američke filmove nikako ne znači da gledajući te iste filmove trebamo zanemariti učenje hrvatskih prijevoda sprskih ili američko-engleskih riječi i pojmova. Po tvojoj logici, ako razumijemo stranu riječ, nema ju potrebe prevoditi,, što u konačnici ima za posljedicu da strana riječ istiskuje hrvatsku riječ, odnosno da usvajaš strani jezik na uštrb materinjeg, što je potpuno krivo. Peto, nije primjereno odnose ili sveze koji postoje između hrvatskog i bilo kojeg stranog jezika pravdati odnosnima koji postoje unutar hrvatskog jezika. Razumijevanje između nas Hrvata je ipak naša stvar, te nikako ne može poslužiti u razgovoru o odnosima hrvatskog i nekog drugog jezika. Kad smo već kod toga, što ima loše u selektivnom pojašnjavanju (ne prevođenju) inih hrvatskih dijalektizama i regionalizama ostalom pučanstvu koje ih možda ne razumije.

Nastavak: Pa ja kao splićanin ne mogu mnogo toga razumijeti kada međusobno razgovaraju, primjerice, dva hvaranina. To je sve dio izrazito bogate hrvatske kulturne baštine, a ja bih se htio upoznati što više s njom. Zaključno, zašto bi nekome smetaloo pojašnjavanje lokalnih jezičnih izričaja na standardnom hrvatskom jeziku. Treba njegovati i jedno i drugo.

@prchiguz \"Izrazito nelogično postavljaš stvari. \" To ti zaključuješ iz svoje, samo tebi razumljive, drvene logike. Kad se spominješ logike, prethodno bi o njoj trebao nešto i znati. Nikakve veze sa sličnosti jezika nema u činjenici da su se hrvatskii i srpski jezik razvijali pod utjecajem političkog unitarizma, kroz dvije Jugoslavije, već je presudan zajednički panslavenski bazen svih slavenskih jezika, iz kojega se odlijevaju brojni odvirci među kojima i hrvatski i srpski. Da ne postoji zajedničko ishodište, nikakvi unitarizmi ne bi doprinjeli zbližavanju jezika. Zar nismo bili u Austro-ugarskoj uniji, pa nismo preuzeli sličnosti ni s mađarskim ni s njemačkim jezikom. Ti si očito opsjednut (kao i Pavičić) političkim konotacijama, koje proizlaze iz jezičniih rasprava, očito smatrajući da se pod svaku cijenu mora ustrajati na tobože neopremostivim jezičnim razlikama, kako netko ne bi možda posumnjao u tvoje veliko hrvatstvo. Čini mi se da ti poznavanje gotovo identičnog jezika smatraš svojevrsnim krimenom , tj. pristajanjem uz velikosrpske ideje što nikako ne stoji, već samo predstavlja širu jezičnu kulturu.

Konačno nešto o nazivu vrlo sličnih jezika. Iako je jedno vrijeme u SAD bilo uobičajeno reći da oni govore «American», pod utjecajem lingvista oba jezika su «English» koji se međusobno ne prevode, s tim da je kad je baš neophodno naglasiti o kojem se jeziku radi, jedan je «British ili English English», a drugi «American English». Nijedan Amerikanac pri tome ne smatra da je neravnopravan u odnosu na Engleze kad mora reći da je njegov «mothertongue English». I mi Hrvati imali smo fazu kad su neki književnici (Krleža, Cesarec i Šimić) počeli pisati ekavski, ne smatrajući da će time postati manje Hrvati, ili čak Srbi. Teksu ubojstvo Stjepana Radića i šestojanuarska diktatura prekinuli takva nastojanja hrvatskog približavanja Srbima. A Ante Starčević pisao je ekavski smatrajući da je ijekavski (slavo)srpski jezik!

Autor nije spomenuo komičan rezultat nametanja riječi»drug» u prošloj državi koji se ogleda u situaciji kada čistačica traži ložača, i pošto ga nađe, kaže mu: «Gospon Štef, hitno dojdite, traži vas drug direktor!» U engleskom jeziku, posebno nastojanjem američke strane,, toliko je zapostavljeno korištenje posebnih oblika imenica za zanimanja kad se odnose na muškarce i žene, da je sada nužno svaki put dodati (he or she ili he/she) da bi bilo jasno da je actor i glumica (a ne nužno samo actress). A u francuskom jeziku u službenoj su uporabi samo muški oblici riječi za zanimanja. Isto tako kad je u Engleskom, zbog pretjerane pristojnosti, ukinuta lična zamjenica «thou», «you» je poprimilo značenje «thou» pa se uz «you» sada mora reći «all of you», «you, folk» ili «you, people,» da bi se naglasilo da se, «you» koristi u značenju množine. A «demokratsko obraćanje» osobnim imenom osobama višeg ranga u SAD se dopunjava izrazima kao «John, would you be so kind as to...» prema običnom Johnu, kome se kaže: «John, please,...!

Slažem se s autorom teksta da istovremena upotreba muškog i ženskog roda za istog vršitelja radnje zvuče pomalo nezgrapno. Ako takvu praksu opravdavaju lingvistički razlozi, onda bi to za ubuduće trebalo standardizirati, ako bi se i sami lingvisti oko togaoga mogli usuglasiti. Ovako imamo prilično neujednačenu jezičnu praksu oko ovog pitanja. Tako npr. Ustav RH u svom tekstu spominje samo građane, ne i građanke, sudski postupak vodi sudac, ne i sutkinja, na sudskim odlukama u potpisu stoji sudac i onda kad je to osoba ženskog spola itd.

Makar sam \"zakasnio\" na komentiranje \"titlovanja\" dozvolite mi da pojasnim priglupima cemu potreba prevodenja \"slicnih\" jezika na hrvatskoj TY ili u kinima: Kriticno je potrebno razdvajanje od majorizacije kolonistickog jezika. Zato danasnji \"hrvatski\" jezik i izgleda kakav je jer ga nismo cistili od kolonijalnog upliva. Zato imamo mnIJEnje, poimanje, obrazovanje i slicne rijeci a hrvatski prijevod je gotovo nepostojeci u muzgu koloniziranih porpbljenih nepismenih nistica koje neznaju vlastiti jezik.