Jedna smiješna, jedna ozbiljna, tako obično ide godišnje fotografiranje školskog razreda. Drugi b iz Ekonomske škole u zagrebačkoj Medulićevoj ulici dodao je i treću, jednu sasvim posebnu sliku na kojoj učenici svoju glavu drže rukama. I tako su još jedanput dokazali privrženost i ljubav prema svojem kolegi Hrvoju Fućeku, šesnaestogodišnjaku koji je zbog teške bolesti hodao upravo tako – pridržavajući si glavu rukama jer je nije mogao samostalno držati. Distonija, stanje u kojem mozak nema kontrolu nad mišićnim aktivnostima, Hrvoju je onemogućavala svakodnevicu i život.
Presudna dijagnoza
Glavu je pridržavao rukama zbog grčenja i trzaja, tijelo mu se zgrbilo, izgubio je sposobnost govora, gutanja, a danas Hrvoje ponovno sjedi u razredu sa svojim kolegama.
– Božji dar, nazovite to sudbinom, srećom, kako hoćete, ali danas kad ga vidim, jako sam sretan. Dva mjeseca nakon operacije može se reći da sam jako veseo – nije krio emocije prof. Darko Chudy, neurokirurg KB Dubrave koji je Hrvoju ugradio elektrodu u mozak, što je metoda liječenja koju je ovaj liječnik i pokrenuo u hrvatskom zdravstvu, a u svijetu se duboka mozgovna stimulacija radi posljednjih 20 godina. Ugrađena elektroda na Hrvoju se ne vidi, a poboljšanje je bilo očito već dan-dva nakon zahvata, odnosno nakon uključivanja elektrode u mozgu.
Foto: Borna Filić/PIXSELL
– Šest do osam mjeseci vrijeme je u kojem možemo očekivati da će se napredak još više pokazati i očekujemo da Hrvoje uživa u životu, on sada može apsolutno sve raditi. U Hrvatskoj duboka mozgovna stimulacija nekako nije prihvaćena u medicinskoj praksi jer postoji strah od novoga, a ovo je uvriježeno u svijetu. Dok je bio direktor HZZO-a, današnji ministar zdravlja Siniša Varga prvi je koji je odlučio da se ovaj zahvat plaća preko Zavoda – kaže dr. Chudy čiji stav potvrđuje i njegova kolegica prim. Vladimira Vuletić, neurologinja koja je i napravila predoperativnu obradu Hrvoju te odredila da je ovaj dječak kandidat za mozgovnu stimulaciju, zahvat kakvih je u Dubravi dosad odrađeno više od stotinu.
– Jedini smo regionalni centar i pacijenti nam dolaze više samoinicijativno pa trebamo osvijestiti svoje kolege da nam, kad zakaže terapija lijekovima, pošalju pacijenta. Samo pustimo filmove prije i poslije operacije i mi više ništa ne moramo reći – rekla je dr. Vuletić napominjući kako je ispravna dijagnoza iznimno važna jer većina oboljelih od ovakvih poremećaja luta dok im se točna dijagnoza ne postavi. Tako je bilo i s ovim 16-godišnjakinjom, devet je godina s roditeljima Nevenkom i Damirom te sestrom Lucijom hodao od bolnice do bolnice. Problemi su počeli kad je krenuo u školu i kada su se, kaže mama Nevenka, najedanput pojavili tikovi i okretanje glave ulijevo.
Mislili su da je stres
– Svi su govorili da su to tikovi pred školu, zbog stresa. A stanje se konstantno pogoršavalo, no dok nismo došli ovamo, dijagnoze nije bilo. Lijeva noga krenula mu je prema unutra, glava unatrag, pred kraj je teško i jeo, ali nismo padali ni u kakve depresije nego smo stalno pronalazili nešto novo. Doktorica Maja Jurin s Rebra spojila nas je sa dr. Chudyjem i evo nas – opisala je Nevenka Fućek. U Dubravi je utvrđeno da se radi o posebnoj vrsti distonije i Hrvoje je operiran 6. studenog. Dva mjeseca poslije njegovo tijelo više nije zgrbljeno, glavu drži samostalno, razumljivije govori, ide u školu i živi!
– Nikad on nije bio potišten, išao je van i družio se sa svima. On je jak u glavi – kaže Hrvojeva sestra Lucija, 18-godišnja studentica, koja je i na kontrolu u Dubravu došla sa svojim bratom uz čiji je krevet spavala nakon operacije u studenom i, kako kaže, hranila ga kao ptičicu.
Otvori KEKS Pay
bravo za sve, od Hrvoja, preko dr.Chudy-a za kojeg sam već čitao da radi čuda pa do VL za ovakve pozitivne članke i zgodno vam je ovo sa fotografijom