Hrvatskoj javnosti malo je poznata činjenica koja je druga najveća masovna grobnica nastala za vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj nakon Ovčare. Riječ je o Baćinu, u općini Hrvatska Dubica, u kojem su stradali isključivo civili. Smaknuto je najmanje 56 civila, mahom starijih osoba i žena. Vjeruje se da je broj stradalih veći – čak 112 osoba, no posmrtni ostaci svih žrtava nisu pronađeni. Automatskim oružjem ubili su ih pripadnici “Milicije SAO Krajine” između ceste i rijeke Une. Tijela su, prema riječima svjedoka, bačena i u rijeku Unu i nije vjerojatno da će ikada biti pronađeni. Preko 70 žrtava bilo je starije od 60 godina, a od ukupnog broja žrtava 44 su bile žene.
Ubijeno je i nekoliko mještana srpske nacionalnosti, koji su pokušali zaštiti svoje susjede Hrvate. Dogodilo se to na današnji dan prije 24 godine, 21. listopada 1991. godine.
Prema pričama svjedoka pokolj je bio puko iživljavanje jer su ubijeni civili bili mještani koji zbog starosti ili drugih razloga nisu imali kuda otići, za razliku od većine drugih civila i branitelja dubičkog kraja koji su se povukli nakon pada Hrvatske Kostajnice u rujnu 1991. kada su srpske paravojne snage okupirale Hrvatsku Dubicu i okolna sela, uključujući susjedne – Cerovljane i Baćin. Svi mještani koji su ostali, najprije su popisani da bi ih 20. listopada pozvali da dođu u Vatrogasni dom u Hrvatskoj Dubici s objašnjenjem da će neki biti razmijenjeni. Tijekom noći, uz pomoć prijateljskih veza s nekim od čuvara ili na intervenciju rodbine među mještanima srpske nacionalnosti, 10 ljudi je pušteno, a najmanje 56 preostalih civila odvedeno je na Skelište u Baćinu gdje su smaknuti.
Mještani Hrvatske Dubice danas će prigodnim programom obilježiti 24 godine od počinjenja zločina. Obići će Spomen mjesto gdje je 2000. podignut spomenik, Memorijalni centar – Spomen sobe koja još nije dovršena, te Kapelu. Sva tri mjesta nalaze se u krugu od 150 metara. Održat će se i misa za sve poginule, civile i branitelje iz dubičkog kraja.
Načelnik općine Tomislav Mateljak kaže da je za širenje istine o pokolju u Baćinu najzaslužniji Ivica Panžda Orkan, načelnik stožera HV-a u Sunji.
– Nikad niti jedan predsjednik države, Sabora ili Vlade nije bio u Baćinu kako bi odao počast žrtvama. Dolazili su izaslanici, ali čelni ljudi ove zemlje od 2000. kad je postavljen Spomenik, Baćin nisu obišli – kaže načelnik Mateljak dodajući kako su jedini čelnici koji su odali počast bili oni iz Županije. Zbog čega je to tako, kaže da ne zna. Predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović uputili su poziv, no prekasno pa je zbog unaprijed dogovorenih obveza morala odbiti poziv.
U Spomen sobi koja je postavljena u Hrvatskom domu u potkrovlju, dvije su sobe namijenjene žrtvama. U prvoj će biti izloženi osobni predmeti pogubljenih civila pronađenih u grobnici – sat, krunica, češalj... dok je druga spomen soba namijenjena poginulim braniteljima ubijenima na dubičkome području. Bilo ih je 27. Za idejno rješenje memorijalnog centra zaslužan je Mario Beusan, dok povijesno-etimološki rad o stradanjima na tom području piše dr. Jakša Raguž. Da bi se Memorijani centar dovršio potrebno je nešto više od stotinu tisuća kuna. Od županije su dosad dobili 100.000 kuna, a na natječajima su od Ministarstva branitelja za memorijalni centar prmili 200.000 kuna. Ministarstvo kulture im je na temelju natječajne dokumentacije dalo 100.000 kuna.
Iako je prošlo gotovo četvrt stoljeća od počinjenja zločina, živjeti u jednoj od najstarijih općina u državi – Hrvatskoj Dubici – nije nimalo lako. Prema posljednjem popisu stanovništva prijavljeno je 2089 stanovnika, a točan broj ljudi koji ondje doista živi je 1650. Birača je nešto više, 1974. Razliku čine pripadnici srpske manjine koji žive u susjednoj Bosni i Hercegovini.
–Teško je jer nema posla. Dubički kraj živio je od farme Jelas koja je prodana Fioliću, a njemu je prodana i željezara na što je on podigao hipotekarne kredite, no mještani od toga nemaju ništa. Imamo obiteljska poljoprivredna gospodarstva, trgovinu, kafić i mesnicu, ljudi rade i u općini, policiji, vojsci. Imamo čak i novoizgrađeni vrtić koji nije u upotrebi jer ćemo ga morati prenamijeniti za palijativnu skrb. Imamo znatno više starijih osoba nego djece – kaže načelnik Tomislav Mateljak. Usporedbe radi, 1996./1997. osnovnu školu pohađalo je 208 učenika, a danas ih je tek 122. Strašan je to podatak naročito u usporedbi s činjenicom da godišnje u prosjeku u općini umire 40 do 45 osoba, a rađa ih se između 10 i 15.
– Mladi odlaze jer nemaju posao pa više nemamo ni folkloraše, imamo nogometni klub, ali nemamo domaće igrače. Velik je problem s autobusnom vezom Hrvatske Dubice i Siska, a još je gora i činjenica da zdravstveno osiguranje ne plaća putni nalog za prijevoz pacijenata ako je udaljenost manja od 50 kilometara. Prugom smo do Siska udaljeni 48 kilometara. Veliko je to opterećenje za mahom starije stanovnike Hrvatske Dubice – kaže Mateljak.
Međutim, uspjeli su zaposliti 31 osobu preko javnih radova u mjestu, a tri sugrađana uspjeli su stručno ospobiti na šest mjeseci. Prije pet godina bankrotirao je i Komunalac zbog čega još traje sudski spor.
>> Projekt Ivice Pandže Orkana: Banovina, mjesto pijeteta!
>> Optužnice za dva najveća zločina na Banovini 1991.
gamad