Hoće li književna ostavština nobelovca Ernesta Hemingwaya, nađena u podrumu njegove kubanske kuće, pomoći rušenju predrasuda između komunističke Kube i SAD-a? Vjerojatno hoće jer dvije zemlje sve čvršće surađuju na očuvanju Hemingwayevih rukopisa, fotografija i knjiga, s podosta objavljenih fusnota, koji su nađeni u kući nazvanoj Finca Vigia.
Među brojnim dokumentima, od kojih su mnogi bili i u lošem stanju, našao se i neobjavljeni epilog romana “Kome zvono zvoni”, kao i rukopis scenarija za film “Starac i more” s Hemingwayevim bilješkama. Do sada je obnovljeno više od 3000 dokumenata, od kojih bi se neki mogli naći i u bostonskoj biblioteci, koja nosi ime predsjednika Kennedyja, a koja čuva najviše neobjavljenih Hemingwayevih rukopisa.
U javnosti su posebnu pažnju izazvala ljubavna pisma koja je ostarjelom Hemingwayu slala mlada venecijanska grofica Adriana Ivancich, vjerojatno dalmatinskog podrijetla i u kojima ga je zvala “svojim ludim dobrim slatkim starim lavom”. Općenito se smatra da je venecijanska kontesa Hemingwaya, koji i danas ima status velikog slamatelja ženskih srdaca, nadahnula za glavni lik romana “Preko rijeke i u šumu”.
Talijanska grofica, koja je umrla 1983. godine, objavila je i autobiografiju, a njena pisma Amerikancu koji je volio pustolovinu u svim njenim značenjima mogla bi dokazati da njihov odnos nije bio samo platonski, kako se do sada uglavnom smatralo. Hemingway je na Kubi živio dvadesetak godina i u njegovu domu danas je Muzej koji godišnje posjeti 50.000 ljudi.