Kao boksač koji je iskoristio sve svoje udarce, ali još uvijek ne može srušiti protivnika, Europa je već proizvela nekoliko spasiteljskih fondova, strukturnih mjera i drugih “udaraca”, ali nijedan još nije nokautirao krizu. Protivnik ne samo da je još na nogama nego i udara sve bliže glavi: nakon što se izudarao na Grčkoj, Irskoj i Portugalu, usredotočio se na udaranje Španjolske i Italije. A naš boksač ne samo da je iscrpio sve poznate udarce nego mu se po glavi mota 17 ili 27 unutarnjih glasova koji mu govore što bi trebao činiti.
Njemački unutarnji glas Europske unije govori samo jedno: štednja, štednja i štednja… A ako to ne pomogne, dodajte još malo štednje. Francuski unutarnji glas donedavno je bio u dosluhu s njemačkim, ali se odvojio pa sad inzistira na rastu, a ne na štednji. Britanski unutarnji glas u EU govori: riješite to što prije, samo nemojte da mi plaćamo. Svaki put kad se boksač zvan EU dogovori sam sa sobom i zamahne za udarac, finski unutarnji glas zatraži jamstva da to udaranje neće nimalo zaboljeti Fince. Finska, naime, uredno od zemalja korisnika spasilačkih EU fondova traži hipoteke koje će Fincima garantirati da njihov novac neće biti izgubljen.
Mogli bismo opisati i svaki drugi unutarnji glas koji ima svoje posebnosti i želje. A u tu glavu ulazi još jedan, hrvatski unutarnji glas. Nije još ni sasvim ušao, a već se čuje kako govori: ne bismo se šteli mešati u vašu raspravu o krizi, no ima li tu par stotina milijuna eura za naš pelješki most?
Od tolikih proturječnih unutarnjih glasova naš boksač zvan EU dolazi u opasnost da izgubi ravnotežu. Ili da, nakon što je ispucao sve lake udarce, ostane ukopan na mjestu u neodlučnosti kako da izvede one teže. Težak udarac o kojem se sada raspravlja je ovaj: treba li Europska središnja banka (ECB) početi kupovati državne obveznice Italije i Španjolske? Mnogi vjeruju da bi takav postupak spasio te dvije zemlje, ali takav bi postupak predstavljao i izlet ECB-a iz monetarne u fiskalnu politiku, izlet koji Nijemci ne vide kao nešto što spada u zakonske ovlasti ECB-a.
Talijanski premijer Mario Monti na posljednjem summitu lidera EU natjerao je kancelarku Angelu Merkel da pristane na pisane zaključke koji su ostavljali dojam da ECB može krenuti u akciju kupnje obveznica. Ali prošli tjedan njemački glas u ECB-u to je blokirao i predsjednik banke Mario Draghi mogao je samo poručiti da će ECB možda poduzeti veliku operaciju kupnje državnih obveznica na tržištu, ali ne zna se kada.
Monti reformira Italiju kako bi vratio povjerenje tržišta, odnosno izbjegao put kojim je otišla Grčka. Ali unatoč tome što su reforme vidljive, tržišta su i dalje nepovjerljiva prema talijanskim obveznicama.
Montiju je jasan njemački stav: ako vam tržišta posuđuju novac po većim kamatama, to znači da niste učinili dovoljno da popravite svoju ekonomiju. Ali takav stav, kaže Monti, zanemaruje činjenicu da velike razlike u njemačkim i talijanskim troškovima zaduživanja odražavaju strah tržišta od mogućnosti raspada eura. Drugim riječima, zemlje eurozone nisu ranjive samo zbog svojih nacionalnih ekonomskih problema. Ranjive su i zbog toga što sve više investitora računa s mogućnošću raspada eura. A na tu mogućnost računaju jer su se uvjerili da je boksač zvan EU puno sporiji od protivnika. Uvjerili su se da EU, zbog svojih unutarnjih ograničenja, ne može u kratkom roku stvoriti instituciju koja bi bila “posljednje utočište”.
ECB trenutačno nije ustrojena kao zajmodavac u krajnjoj instanci. Mnogi investitori vide da iza slabog protivnika kojeg napadaju ne stoji nitko. I to ih ohrabruje. Uopće ne sumnjam, rekao je ovih dana talijanski premijer, da će večer uoči raspada eura ECB zaista učiniti što god je potrebno da ga spasi. Ali pitanje je, dodao je Monti, trebamo li čekati tu večer.
bezveze je sve ovo. kud to vodi?! a kad recimo, recimo, jedna njemačka bude tražila pomoć, kad se njena europska tržišta sama upropaste s ovakvim postupcima? od koga će njemaćka tražiti pomoć? za sad njemačka jedina je jamac da će se ta pomoć moći dati.. ili može davati. ne vidim nikakav papir kojima se zemlje eu-a obvezuju na nešto takvog. čime to eu jamči? čime države jamče? da, država ne može propasti. hahaha! očito u bruxellesu birokratima nije jasno da oni posuđuju, čak i daruju novac kojeg unija nema! kako će grčka vratiti 300 mlrd eura pomoći, uz vraćanja najmanje 150 mlrd eura duga?! jel vama jasno o kakvim se ciframa radi? krajnje je vrijeme da se smanji izloženost europi.. ovi su gori nego amerikanci! šteta što su kinezi tako daleko..