Desetak perilica ispred faraonskog groba prvog hrvatskog predsjednika,
na stotine posjetitelja koji u gluho doba noći šeću oskudno
osvijetljenim stazama Mirogoja, zloguka glazba koja remeti ustaljeni
grobljanski mir, nebrojene fotografije iz povijesti Hrvatske i svijeta,
simboli koji podsjećaju na smrt i mračne inicijacije, ali i na ništa
svjetliji Međunarodni monetarni fond...
Sve je to predstava Tertulia, uvezena iz Peronove i Borgesove
Argentine, a zamišljena kao kruna ovogodišnjeg Eurokaza koji se
intenzivno bavio temom smrti.
Uprava gradskih groblja hrabro je otvorila vrata najvećeg zagrebačkoga
groblja pretvorivši arkade i središnji prostor Bolléova
remek-djela u jedinstvenu multimedijalnu instalaciju u kojoj se o
mrtvima nije govorilo samo kao o brojkama nego i kao o ljudima koji su
dobrim (ili lošim) djelima utjecali i na naše živote.
Kolone ljudi prolazile su pored starih i novih spomenika na groblju
koje je pretvoreno u kabinet dobrodošlog kazališnog eksperimenta u
kojem su strani i domaći umjetnici izricali i nesmiljene političke
ocjene društvenih pojava i povijesnih osoba.
Skladatelj Nicolás Varchausky i likovni umjetnik Eduardo
Molinari uz pomoć dramaturga Saše Božića i cijelog niza domaćih
umjetnika uspješno su argentinski projekt preselili u hrvatsku
metropolu, i to u vrijeme održavanja velike konferencije posvećene
performansu. Argentinska građanska klasa s kraja 19. stoljeća riječju
tertulia nazivala je formu razgovora, tj. druženja.
S kime su se dakle posjetitelji Eurokazove krunske predstave hodajući
veličanstvenim Mirogojem u kasnim noćnim satima mogli družiti? S kime
su mogli razgovarati, ako ne sami sa sobom, temeljito usamljeni u tom
ogromnom grobljanskom memorijskom kotlu u kojem ista sudbina čeka i
generala i smetlara.
MIROGOJ POSTAO INSTALACIJA
Otvori KEKS Pay
