Kada je dobio poziv da napravi svoj show “Đurologiju”, Branko Đurić Đuro rekao je supruzi, slovenskoj glumici Tanji Ribić s kojom živi u Ljubljani, da nije siguran bi li trebao. Ohrabrila ga je rekavši: “Pa svaki ručak s tobom je stand up” i pristao je.
Dvije godine kasnije “Đurologija” je svojevrsni scenski fenomen, u regiji ju je gledalo oko 80.000 ljudi, a Đuro ju večeras ponovno izvodi u zagrebačkoj Tvornici kulture. Presreli smo ga u tom povodu i pitali osvježava li predstavu za svako izvođenje i koliko improvizira.
Svi na odmor mozga
– Uvijek se dogodi neka improvizacija, ali osnova je ista. Za aktualizaciju nema potreba jer su teme o kojima govorim vječno aktualne. Politika, sport, dnevne vijesti… Ne petljam se puno u “Đurologiju” – smije se autor koji i u ovo krizno vrijeme uspijeva u 90 minuta stand upa publiku držati nasmijanom:
– Ljudima je smijeh danas potrebniji nego ikada prije. Veseo sam što mogu nekome omogućiti da uz mene malo “odmori mozak” od problema koji ga pritišću. Zato predstavu često nazivam i terapijom jer tako djeluje na publiku.
Upuštati se u nabrajanje Đurinih uspjeha bio bi dosta uzaludan posao na ovolikom prostoru. Dovoljno je reći – glumac, scenarist, glazbenik..., čovjek koji pomno gradi karijeru iako on tvrdi suprotno pa kaže:
– Možda moja karijera izgleda kao da je promišljeno i studiozno građena, ali vjerujte da je mnogo jednostavnije nego što mislite. Otkako sam diplomirao na akademiji, paralelno sam se bavio glumom i režijom. Početkom rata odlučio sam ostaviti glumu i posvetiti se isključivo režiji. Moj prvi igrani film “Kajmak i marmelada” postao je najgledaniji slovenski film svih vremena. Poslije osam godina ulogom u “Ničijoj zemlji” potpuno sam se vratio glumi. Danas kombiniram sve te poslove, ali u suštini sam glumac i iz glumačkog ugla gledam na sve što radim. Uglavnom, ja samo radim ono što volim. Prihvaćam ili odbijam ponude, radim svoje projekte i to je to. Naravno, uz naglasak da je moja supruga, kao vrhunska kolegica, najbolji i najvažniji savjetnik za moje projekte, isto kao što sam i ja njoj.
I pri tome nije zapostavio ni svirke s Bombaj štampom, bendom koji je 1982. osnovao u Sarajevu.
– Svi u bendu imamo svoj drugi posao i ne živimo od rocka pa to smanjuje našu ambicioznost. Sviramo nekoliko koncerata godišnje, baš 18. veljače sviramo u Sarajevu. Postoji inicijativa da zasviramo uskoro i pred zagrebačkom publikom – otkriva i na činjenicu da ponosno gazi 55. godinu sa smiješkom odgovara:
– Ne razmišljam o tome previše. Samo me tijelo ponekad podsjeti na to da nemam više dvadeset.
