Živopisni Dubrovnik prepun je atraktivnih novinarskih i bizarnih ljudskih priča. I dok ugledni stručnjak Ivo Šimat Banov u novom Vijencu Matice hrvatske piše izvrstni tekst o planiranom španjolskom turističkom ulaganju u bogatu baštinu ljetnikovaca dubrovačkih gospara, novinar Novog lista Luko Brailo “zabavlja” sugrađane majicama. I na sjednice dubrovačkih vlasti dolazi svaki put s novom porukom na junačkim novinarskim prsima.
Pa je svojedobno gradonačelniku Andru Vlahušiću pred lice došao s bijelom majicom na kojoj je pisalo “Srđ je naš”. A baš je to natpis koji je dubrovačkog konceptualnog umjetnika i čestog hrvatskog selektora suvremene likovne multimedijalne scene Slavena Tolja nedavno stajao i fizičkog sukoba s redarima u Revelinu. A onda je ovog tjedna Brailo otišao i korak dalje, pa je na majicu napisao tekst “Dajmo koji solad i Zagrebu”.
I tako vrlo zorno rekao što misli o namjeri gradonačelnika Vlahušića da ubuduće novac koji već desetljećima Društvo prijatelja dubrovačke starine prikuplja od posjeta dubrovačkim zidinama (čiju je obnovu samo i organiziralo) ne dijele samo Društvo i grad Dubrovnik nego i Ministarstvo kulture.
Vatreni doček ministrici
O tom dobrodošlom novčanom prilogu Ministarstvu kulture (od nekih desetak milijuna kuna) nedavno se iza čvrsto zatvorenih vrata raspravljalo u zgradi Ministarstva, u Runjaninovoj ulici u Zagrebu. Novinari, na žalost, tom prilikom nisu zvani u audijenciju, a imali bi što pitati i gospare, i gradonačelnika, i ministricu, i njene suradnike. I tada je, navodno, zaključeno da bogati utržak od zidina od sada pa ubuduće, kao u nekoj mafijaškoj priči, treba dijeliti na tri dijela. Što o tome misli Društvo prijatelja dubrovačke starine, može se samo nagađati.
No, što o tome misle Dubrovčani, može se i pročitati u komentarima čitatelja na web portalima dubrovačkih utjecajnih glasila koja su gotovo jedina u zemlji pisala o zanimljivu sastanku u Ministarstvu. A ti građani već sada pripremaju pravu kanonadu protesta kojima će dočekati ministricu kulture Andreu Zlatar Violić kada dođe na otvaranje Dubrovačkih ljetnih igara, u slučaju da Dubrovnik počne dodatno financirati centraliziranu državnu riznicu (ruku na srce, država već ubire PDV od posjeta zidinama, što je iznos od nekih desetak milijuna kuna!?).
A protesti se ove godine, ako dođe do znatnijeg odljeva novca iz Dubrovnika u metropolu, više neće svesti samo na onu poznatu pučki raskalašenu ponoćnu javnu generalnu probu otvaranja dubrovačkog festivala nego bi mogli ugroziti i samu svečanost otvaranja uz izravni televizijski prijenos i sudjelovanje domaćih i stranih državnika.
Trakavica o zidinama
Naravno, trakavica o dubrovačkim zidinama, trakavica je o našem odnosu prema baštini. Desetljećima Društvo prijatelja dubrovačke starine skrbi o dubrovačkim i ne samo dubrovačkim starinama. Pa onda i o zidinama. Desetljećima ulaže u obnovu zidina i ne samo zidina nego i u spomenike koji su razbacani diljem grada i Dubrovačke republike. Pa i u stonske zidine. Pa i u brojne crkve, kneževe dvorove, ali i u amblematsku crkvu sv. Vlaha. I ne samo nju.
Pa je i ovih dana Društvo obilježilo uspješno dovršenje restauratorskih radova na ulaznim vratima palače Sponza. Naravno, svih tih godina rad Društva kontroliraju konzervatori, a onda valjda i poreznici, financijska policija, dakle država sa svim svojim raznorodnim i razgranatim službama. I umjesto da obnovu zidina plaćaju svi građani ove opljačkane zemlje iz poreza, tj. iz budžeta, plaćaju ih svi oni turisti (i domaći, ali i puno brojniji strani) koji plaćaju ulaznicu za više nego uzbudljivo penjanje po dubrovačkim ponosnim utvrdama. I tako to funkcionira godinama, pa i desetljećima. Sve dok na mjesto dubrovačkog gradonačelnika nije sjeo bivši ministar zdravstva i bivši ravnatelj dubrovačke bolnice, istaknuti haenesovac Andro Vlahušić.
Od tog momenta Društvo se oštro kritizira da je privatna udruga koja nikome ne polaže račune, udruga koja privatizira zidine kao dubrovačku zlatnu koku i koja po zidinama vješa zastave kako joj je volja. Pa će tako ubuduće Društvo, valjda za kaznu, svoj utržak dijeliti na tri dijela, sve dok se još netko ne odluči na ubacivanje u ovaj novčani vrtuljak čerupanja baštine.
