Čačiću, počisti svoje

Evo zanimljiv članak o zlouporabi MMF i načinu kako to radi. Joseph E. Stiglitz, autor ovog teksta, je visokopozicionirani njujorški bankar, najcitiraniji ekonomist na svijetu. (Svaka sličnost i usporedba s hrvatskim političarima u ovom tekstu je namjerna. Ovo jest pričača o Republici Hrvatskoj i njezinoj novijoj povijesti.) Joseph Stiglitz, profesor ekonomije na američkom sveučilištu Stanford, bivši savjetnik predsjedničkog vijeća Billa Clintona i bivši predsjednik Svjetske banke za obnovu i razvoj odlučio je „progovoriti“ o tome kako moćne zapadne banke i Međunarodni monetarni fond u svojim tajnim dokumentima planiraju i hladnokrvno izazivaju socijalne nemire u mnogim siromašnim i tranzicijskim zemljama diljem svijeta koje „pomažu“. Članak je izvorno objavljen u „The Observeru“, 29 travnja 2001. prije desetak godina. a mi ga prenosimu u prijevodu i obradi dr. Ivana Šimatovića. (Časopis „Svjetlost“) ČETIRI KORAKA DO PROKLETSTVA Perfidno smišljeni scenarij je slijedeći: Prvo se snimi i detaljno analizira gospodarsko i kadrovsko stanje svake države koja zatraži financijsku pomoć za svoj razvitak ili opstanak. Nakon toga Svjetska banka za obnovu i razvoj vladi dotične zemlje uručuje istovjetan tipizirani program koji sadrži četiri obavezna koraka. PRVI KORAK – PRIVATIZACIJA Prvo što vlada zemlje-žrtve treba neodlžno provesti je privatizacija gospodarstva, a posebice velikih javnih i ključnih industrijskih poduzeća koja čine kralježnicu privrede. Umjesto da se argumentirano usprotive zahtjevu za brzopletu prodaju javnih poduzeća mnogi su političari požurili u radosnu (ras)prodaju elektroprivrede, naftne industrije i vodoprivrede kao gospodarski imperativ. Da bi ušutkali trezvene kritičare takvog nepromišljenog postupka s teškim dalekosežnim posljedicama oni se pozivaju na imperativne zahtjeve Svjetske banke za obnovu i razvoj. „Možete vidjeti kako im se rašire oči na mogućnost dobivanja provizije ako se u procjeni vrijednosti imovine velikih javnih poduzeća i ključnih industrijskih poduzeća skine koja milijarda ili barem nekoliko stotina milijuna dolara“ – kaže profesor Stiglitz. DRUGI KORAK – LIBERALIZACIJA Nakon kampanjski provedene privatizacije obavezno slijedi donošenje zakonske regulative o liberalizaciji tržišnog kapitala. Taj potez, teorijski gledano, omogučuje investicijskom kapitalu nesmetan ulazak i izlazak iz zemlje. Pri tome, kako pokazuje iskustvo, u zemlju-žrtvu, ulazi relativno malo kapitala, a kudikamo najveći dio raspoloživog kapitala na „zakonit“ način nesmetano izlazi iz zemlje. Taj proces izvlačenja kapitala je u ekonomiji poznat podimenom „krug vručeg novca“. Novac ili, točnije rečeno pljačkaški kapital ulazi u zemlju-žrtvu prvenstveno radi špekulacija nekretninama i valutom, a zatim poput plašljive divljači, bježi glavom bez obzira već na prvi znak nadolazećih nevolja koje bi mogle bilo kako ugroziti njegovu sigurnost. U tom paničnom bijegu kapitala državne pričuve mogu „presušiti“ za samo nekoliko dana. Nakon takvog vješto insceniranog bijega kapitala MMF obavezno traži od vlade zemlje-žrtve da odmah drastično poveća kamatne stope na 30, 50 ili čak 80% kako bi velike svjetske špekulante privukla na povrat isisanog državnog kapitala. „Rezultat takvog poteza vlade, koja najčešće nema drugog izlaza, je predvidljiv“ – kaže profesor Stiglitz. Astronomske kamatne stope, dakako, brzo privuku odbjegli kapital, dok s druge strane one sustavno razaraju industrijsku prizvodnju i definitivno isušuju nacionalnu riznicu zemlje-žrtve. TREĆI KORAK – TRŽIŠNO ODREĐIVANJE CIJENA Tada MMF zemlju-žrtvu koja je na izdisaju hladnokrvno uvlači u treči korak – tako zvano „tržišno određivanje cijena“. To je lijep izraz za dramatično dizanje cijena hrane, energenata, vode i ostalih komunalnih usluga. To, dakako, ne vrijedi za cijenu rada (plaće) i mirovine. Time se, u prvom redu, drastično ruši već ionako nizak životni standard stanovništva te osjetno podižu poslovni troškovi u već dobrano posustaloj privredi. Ubrzo nakon toga, prema već dobro uigranom scenariju, slijedi završni četvrti korak. ČETVRTI KORAK – MMF-ov PROSVJED Tim prosvjedom je zemlja-žrtva doslovce bačena „na koljena“ i „de facto“ se nalazi pred posvemašnjim gospodarskim uništenjem. U tim dramatičnim okolnostima MMF iz nje zločinačkom hladnokrvnošću izvlači i posljednje kapi krvi. Programirano pojačava „vatru“ i podiže socijalnu temperaturu dok napokon cijeli kotao ne eksplodira. Time je otvoreno samo predvorje pakla. Eklatantan primjer za to je Indonezija 1998. kojoj je MMF bezobzirno ukinuo subvencije za hranu i gorivo za siromašno pučanstvo, nakon čega su posvuda buknuli žestoki prosvjedi i nemiri. U tom pogledu je također poučan primjer Bolivije u kojoj su prošle godine izbili veliki nemiri zbog drastičnog povečanja cijene vode. Vješto programirani i precizno tempirani MMF-ovi prosvjedi, kao svojevrstan znak uzbune, uzrokuju novi masovni bijeg kapitala iz zemlje-žrtve, a nerijetko dovode i do stečaja vlade. Taj posvemašnji gospodarski palež ima i svoju svijetlu stranu - dakako, samo za bezobzirne strane vlasnike kapitala. U takvoj bezizlaznoj situaciji oni mogu po smiješnim cijenama otkupiti preostalu imovinu zemlje-žrtve u paničnoj rasprodaji. Po tom perfidnom obrascu već je u posljednjim desetlječima u Trećem svijetu stvoreno mnogo zemalja-gubitnica. Pri tome su jedini pobjednici uvijek bile moćne zapadne banke koje u bezdušnom lovu za kapitalom ni pred čim ne prezaju. Prema profesoru Stiglitzu u planovima MMF-a i Svjetske banke za obnovu i razvoj ponajviše zabrinjavaju dvije bitne stvari: 1. Da se planovi stvaraju u tajnosti i da ih uvijek vodi apsolutistička ideologija kojoj je strana svaka humanost i altruizam. Uz to, oni nikada nisu otvoreni za stručnu raspravu i primjedbe te su tako razrađeni da programirano urušavaju demokraciju u zemlji koja ih nekritički primjenjuje. 2. Da nisu uspješni! Postoji li zemlja koja je izbjegla ovakvu nesretnu sudbinu? „Da“ – kaže profesor Stiglitz: „Bocvana!“ Njihov trik? „Odlučno su rekli managerima MMF-a i Svjetske banke: Go home! Ako je to moćnim predstavnicima svjetskog kapitala mogla reći Bocvana, zar to isto nebi mogla i Hrvatska prije nego bude kasno? Jeste li zapamtili tko sve zaziva MMF u Hrvatsku, zapamtite ih i sjetite se na izborima: to su neprijatelji Hrvatske i Vaši osobni neprijatelji. njihove maske nisu bitne.

-Ideologija nikad nije bila nikakva zapreka za pljačku. Izvrsno napisano. Uvijek su dobre stvari i dobri zaključci jednostavni!

bravo gospodine despot

Ja sam trofazni cionist a ti si sreco mame i ponosu tate ustasa. I to bosanski. Sto se mene tice sve OK.

gospodine Despot, bravo na članku i temi, kako sam već jutros pohvalio dva gospodina red je da i Vas pohvalim, čitajući vaše članke dobijam malo vjere da je razdoblje medijskog CRVENILA pri kraju i da ćemo od ovoga vikenda češće čitati ili poslušati istinite i objektivne informacije, predugo drug Čačić viče \" držte lopova\" a sam je dobrano napunio vreće što sam što uz pomoć SDP i jugoslavena raspoređeni u različite udbe a danas nevladine udruge

A da je Tito raspisao demokratske izbore recimo sedamdesetih ili ranije, do ovog zadnjeg rata nebi ni doslo. Toliko o pameti obrijana glavo, svjetionice hrvatskog novinstva desne provenijencije.

25.10.2010. u 18:56h Dan je napisao/la: A da je Tito raspisao demokratske izbore recimo sedamdesetih ili ranije, do ovog zadnjeg rata nebi ni doslo. _______________________________________________________________ A je ovaj trofaznjak glup. Kako može jedan diktator raspisati slobodne izbore?

Dan-Moralna nula.

Dan-Ne mora čovjek pretjerivati s ocjenama.Zar ne?Nisi ti kriv.Priroda.

25.10.2010. u 16:11h pocrte je napisao/la: Booyaka 619 većina se, naravno Hrvata, slaže sa tvojim iskazom, ali isto tako misljenja je da je podjela Hrvatske na 200 obitelji koji će upravljati državom jedna velika pogreška. Mislim da je Tuđman do danas jedini Hrvat na vlasti u Hrvatskoj. Odlično je znao procjeniti tko je za Hrvatsku kao jedinstvenu samostalnu teritorijalnu jedinicu, ali isto tako očito nije znao procjeniti tko je lopov. Laka mi Hrvatska zemlja! ******************************************************* Ljevičari su lansirali i zavaravali narod sa pricom o 200 obitelji, a nakon sto je u Saboru 2000. godine zatrazeno (saborsko pitanje) da Vlada izradi popis tih 200 obitelji, prica je stala i inace vrlo sklona im Sanja Modric objavljuje clanak u Jutarnjem pod naslovom: « Potraga za 200 najbogatijih ce biti za Vladu potpuna blamaza», sto je i potvrdjeno skorom izjavom tadasnje glasnogovornice Vlade drugarice Kolaric: «Vlada je utvrdila da je Odluka sabora neprovediva» (ali za SDP-ovu Vladu lapradnja i klevetanja nisu bila neprovediva!). I tako ljevilčarske demagoške idiotarije žive i danas i puše ih standardni idioti, bez kojih takve demagodije ne bi ni imale prolaza! ---------------------- Ali priča je o Čačiću, znaš li išta o njemu, pa makar i demagoški?

Saborsko povjerenstvo (da se ne misli da je bilo pristrano – vodio ga je SDP-ovac Nenad Stazic) nepobitno utvrdi da su tvrtke koje su bile (ili jesu) u vlasnistvu Cacica ili njegove supruge Marije sklopile sa drzavnim tvrtkama 63 poslova u vrijednosti oko 30 milijuna eura, ali naravno kada je Cacic u pitanju onda to nije ni sumnjivo niti se radi o sukobu interesa ! Tim vise sto je Cacic za to povjerenstvo izjavio da se radi o «gomili idiota» ? Za nekoliko od tih poslova je povjerenstvo podnijelo i prijavu Drzavnom odvjetnistvu. Recimo, proziva se Kalmetu, a nikada im ne pada na pamet spomenuti malo vecu lopinu koja se odaziva na prezime Cacic, a u vezi slijedeceg, kada se vec imbecilni ljevičari pokazuju kao strucnjaci za pitanja HAC-a: Kao resorni ministar i predsjednik NO HAC-a (nadzornog odbora hrvatskih auto-cesta) omogucuje jednoj talijanskoj firmi isplatu, sa racuna HAC-a, iznoa od 48 milijuna kuna (netto) za «fiktivno prijevremeno okoncanje radova» na tunelu mala Kapela ! Osim te isplate (a na istu foru), takodjer na ime fiktivne premije nalaze isplatu Bechtelu iznos od 20 milijuna USD, par dana prije izbora. Ima još toga, ali ovdje nema dosta mjesta ni za pola!

Cacic u 11. mjesecu 1990. godine (mozda se netko moze prisjetiti kakva je situacija bila tada u RH), sklapa sa tadasnjim RSIZ-om MIORH-a, ugovor u izgradnji Doma umirovljenika u Dubrovniku po principu «kljuc u ruke» i do svibnja 1991. godine naplacuje cijelokupni ugovoreni iznos (mislim oko 200 milijuna tadasnjih dinara). Zapocinje kao neke radove koje prekida i vise ih nikada ne nastavlja, a novac ulaze u privatne tvrtke (svoje !?) Istina u medjuvremenu je nastupila i zastara, pa bi bilo zanimljivo postaviti pitanje da li se «ukidanje zastare» sto je je po Josipovićevoj (istina imbecilnoj) inicijativi ušlo u Ustav odnosi i na Cacica ili ne (ako ne zasto ne?), iako bi se trebala odnositi na njega i to prvoga ? A sto se tice same izgradnje starackog doma, tko jebe penzice, kao da njima nesto jos treba i kao do to nije bila i njihova lova. (ili njegov stranacki kolega Ferencak koji je od grada otkupio zemljiste za izgradnju doma invalida /drugacije vjerovatno zemljiste ne bi dobio/ pa ga preprodao Konzumu i pri tome zaradio samo oko 700.000 eura – jebi ga tko zna, zna, a invalide tko jebe!» Evo na ta dva primera ta dvojica se pokazuju kao uspjesni poduzetnici i kako je HNS stranka poduzetnistva (da je to napravio netko iz HDZ-a svaki dan bi bio prozivan u vecini medija, bila bi trazena i ostavka i zatvor i opcenito linc, ali kada su evidentne lopine u pitanje onda je sve OK ?) Zatim iskazivanje i to javno prezira prema zastupnicima koje naziva neznalicama, bezveznjacima, neradnicim (naravno osim osobe na koju bi se to moglo odnositi a to je Pusicka), mogucnost dobivanja, recimo 8% glasova na izborima i produciranje u javnosti sa pricom (u zadnje vrijeme i sa knjigom – tko li mu ju je samo napisao i za koju lovu?) o buducem premijeru je primjer vise nego krajnje bahatosti, prezira i bezobrazluka prema citavoj Hrvatskoj i bilo bi najbolje kada bi se njegova stranka, ako zeli postati iole normalna stranka, rijesila tipova kao sto je on, Ferencak, Pusicka ... Pretstavljaju se strankom intelektualaca ? Osim Caciceve knjige tko zna za bilo koje «intelektualno» djelo Ferencaka ili Pusicke (vjerovatno ima nesto, ali da li je ista sto je napisala vrijedno spomena?). Oni (HNS) nisu «inetelektualci», a najmanje (H) hravtski ili (N) narodni, oni su profiteri, bleferi, arogantni egoisti, koji zajednicke uspjehe Vlade (i one Vlade od prije 2000. godine) pripisuju sebi, ali npr. dugovi koju je ta Vlada napravila se ne zovu «Cacicevi dugovi» iako je najvise love potroseno na izgradnju auto ceste i na POS ? Ili npr. svojevremeni prijedlog Zakona o sprijecavanju interesa, sto je s njim ? Tko se moze sjetiti ? Taj prijedlog da je ozakonjen bi izveo na cistinu, one koji su bili ili jesu u sukobu intersa, a u tom slucaju predvodnik bi bio upravo Cacic ! Nakon destrukcije tadasnje pozicije i to radi Tomcica (djelomicno) i Cacica (direktno) cudno, ali nitko se ne buni. cak ni od novinara, ni glasa. Ima HDZ i njegovi jos puno toga da nauce od Cacica, ali tesko da ce ga uspjeti dostici, a kamoli prestici !

U potpunoj medijskoj tišini, 2005. godine pokrenut je na varaždinskom Trgovačkom sudu stečaj Coning holdinga/Ingprojekta. Stečajni postupak zatražila je varaždinska Porezna uprava jer je Coning holding/Inprojekt ostao dužan Ministarstvu financija 50,3 milijuna kuna, a račun mu je neprekidno godinama blokiran. Radimir Čačić vodio je kao direktor posrnuli Coning holding do sredine 90-ih, kada je tom poduzeću blokiran račun, a ostalo je i bez zaposlenih. No, unatoč tome što je račun blokiran od 1995. godine, stečaj Coning holdinga/Ingprojekta otvoren je tek 2005. godine. U dokumentima stečajnog postupka, koji je još uvijek u tijeku, pronađeno je da je Coning holding/Ingprojekt ostavio ogromne nepodmirene dugove iza sebe. Nakon pokretanja stečaja sredinom 2005. godine, pozvani su vjerovnici da prijave tražbine, a iznos se na podugačkoj listi popeo na gotovo pola milijarde kuna, točnije 452 milijuna kuna koliko im je, prema tvrdnjama vjerovnika, ostao dužan Coning holding/Ingprojekt. Osim porezne uprave potraživanja su iskazali i Tehnička škola Zadar zahtijevajući 56,7 milijuna kuna te Ministarstvo prosvjete i športa koje traži 30,7 milijuna kuna. Međutim, najveći „grijeh“ koji opterećuje nekadašnji Coning holding su nikad naplaćena dugovanja nastala u „poslu stoljeća“ u Izraelu. Na temelju dobivenih sudskih parnica, samo tvrtka Zagorje Ltd d.o.o. traži od Coninga čak 176,5 milijuna kuna jer je DP Coning angažirao tu varaždinsku građevinsku tvrtku kao podizvođača a nije joj do kraja platio ono što je bio dužan. Štoviše, u svoti od 452 milijuna kuna koju od Coning holdinga potražuju razne tvrtke i institucije, ovdje nije ubrojeno potraživanje od 8,5 milijuna dolara (iznos je znatno veći kad bi se pribrojile kamate) koliko iznosi dug DP Coninga prema izraelskim dobavljačima građevinskog materijala i malim podizvođačima prema presudi Kotarskog suda u Beershebi u Izraelu. Već je krajem 1992. godine, neposredno nakon kraha građevinskog posla u Izraelu, Coning holding osnovao četiri tvrtke kćeri: Coning inženjering, Coning turizam, Coning ekologiju i Coning informatiku. Coning holding je bio njihov stopostotni vlasnik, a gotovo cjelokupno poslovanje i imovina je uskoro prebačena na tvrtke kćeri. Međutim, od 1993. godine započete su različite preprodaje i zamjene dionica kojima je zaduženi Coning holding izgubio dionice tvrtki kćeri, pa su tom poduzeću bez zaposlenih i ikakve vrednije imovine ostavljena samo dugovanja. I dalje: Tvrtka Coning d.d. iz Varaždina 2007. godine je prodala svoj hotel Preko u Preku na otoku Ugljanu, tvrtki Nauta Lamjana - Remontno brodogradilište iz Kali, koje je u 90 - postotnom vlasništu Jupiter Adria grupe sa sjedištem u Luzernu u Švicarskoj.... .....Inače hotel Preko izgrađen je 70-tih godina prošlog stoljeća i bio je u vlasništu PZ Preka, odnosno Preka d.d., zapošljavao 80 ljudi većinom otočana. Spretnom privatizacijom Preka d.d. u vlasništvo hotela Preko i drugih vrijednih objekata došao je Coning d.d. iz Varaždina vlasnika Radimira Čačića, koji osim preškog hotela u vlasništu ima i više turističkih objekata kao Zelena Punta u Kukljici, hotel u Pagu i druge. Hotel Preko je dugo godina bio nositelj turizma u Preku, pa se ovom prodajom ponovo pojavila nada kod turističkih djelatnika da bi njegovim stavljanjem u punu funkciju mjesto Preko opet moglo postati centar turizma na otoku Ugljanu. itd itd itd Ali kao što rekoh nema dovoljno mjesta za dio čačićevih velikih poduhvata !

Da štovani čitatelji i adoranti bahatog Čačića ne ostanu zakinuti kako je taj postao veliki, \"pošteni i sposobni\" tajkun, najkaraće moguće, ali sasvim dosta: Nikada nije objašnjeno kako je Čačić još kao direktor u vrijeme SFRJ od velike varaždinske građevinskee tvrtke Zagorje uspio odvojiti dio i od njega stvorio privatni holding Coning. Nije bilo jasno kako ee Coning koji je ulazio iz afere u aferu, od prekinute izgradnje staračkog doma u Dubrovniku, te škole u Zadru, to nije vidno odrazilo na poslovanju. Nikada nije razjašnjeno niti kako je 2001. godine prodana Varaždinska banka čiji je najveći dioničar bio Coning u vrijeme dok je Coningov šef Čačić bio predsjednik Skupštine dioničara te banke. I opet itd itd itd ima toga toliko da boli glava, kakav HDZ i njegovi amateri ...!

vinkec-dovoljno, za ministra predlažem Čačića.Kad može cijelu Hrvatsku da hebe 20 godina onda je najsposobniji?????

u srcu-Ne znam ne mogu se nikako prijaviti.Mada mi nije više ni žao.Moguće da bi uspio kad bi promijenio e adresu.No to ne želim.

vinkec-dovoljno, za ministra predlažem Čačića.Kad može cijelu Hrvatsku da hebe 20 godina onda je najsposobniji????? ---------------------------------- Ne, Marko, to ti je još samo jedan pokazatelj čije je pravosuđe i sudstvo u ovoj državi naročito nakon 2000. godine ! Mediji dada se i ne spominju! Možda se ponekom kretenu upali lampica koliko \"utjecaja\" ima HDZ ili Šeks na isto?

25.10.2010. u 16:07h ana je napisao/la: Vezano uz Tuđmana, Despot ima pravo. Tuđman je svoju povijesnu ulogu do 1997 godine izvršio, opstojnost države više nije bila upitna, i, nažalost, objektivno, svojim ostankom na vlasti u te dvije godine samo je omogućio da oni koji su se osobno prekomjerno okoristili ratom i prvim godinama poslije rata, to nekažnjeno rade još 2 godine. Samo je produljena pljačka zemlje. Za razliku od njihovih djela koja mogu trajati stotinama godinama, ljudi su samo smrtnici i trebali bi znati kad je njihova životna uloga gotova. To se odnosi na svakog čovjeka, pa i na političare. +++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++ Ana, a kada je završena \"mirna reintegracija\" istočne Slavonije, kada već spominješ neupitnu opstojnost države ? I čemu ova rečenica: \"Samo je produljena pljačka zemlje\", kada je do kraja 1999. godine privatizirano oko 27% ukupnog državnog vlasništva s time da gotovo ništa od strategijskih subjekata nije privatizirano/prodano?

čačić što o spodoboi pričat? zar je potrebno!

Stručnjak za blaženika Alojzija Stepinca novinar Večernjeg lista Zvonimir Despot u svojim je novinama 01. listopada 2000. bez ikakvih posljedica objavio dijelove medicinske dokumentacije bivšeg vojnog policajca Maria Barišića. Dok se još čeka posljednja riječ psihijatra o ubrojivosti Ivice Rožića, jednog od osumnjičenih iz gospićke skupine, za daljnji sudski postupak, dotle se javnost sve više pita koliko uopće mogu biti ubrojivi branitelji oboljeli od posttraumatskog stresnog sindroma (PTSP-a) u slučaju kada iznose razne ratne priče i optužbe. Jedan od takvih slučajeva jest i onaj bivšeg šefa šibenske Vojne policije Maria Barišića, koji je nedavno aktualizirao tzv. šibensku aferu o lažnom granatiranju grada tijekom Domovinskog rata, a svoje je svjedočenje proširio i nekim drugim zločinima za koje tvrdi da ih je vidio, odnosno da zna za njih. Ovoga tjedna redakciji Večernjaka anonimni čitatelj poslao je fotokopije Barišićeve medicinske dokumentacije, bolje rečeno njegove psihijatrijske nalaze, koji bi valjda trebali sami za sebe govoriti kako se njegova svjedočenja ne mogu uzeti ozbiljno... Dalje slijedi prepisivanje izvadaka iz Barišićevog medicinskog kartona koji je bio pohranjen u šibenskoj vojarni u Kulinama i zbog čijeg otuđenja je Marijo dignuo kaznenu prijavu, ali Vojna policija i SIS za ministara Joze Radoša i Berislava Rončevića i ministrice Željke Antunović nisu pronašli počinitelja. Zvonimir Despot je svjesno, bez izravnog povoda (slučaj Rožić i Barišić nemaju nikakve veze - Rožiću se sudilo kao počinitelju ubojstava u Lici, a Barišić je bio svjedok zločina u Dalmaciji), bez suglasnosti Maria Barišića objavio njegovu medicinsku dokumentaciju koja osim medicinske ima i vojnu oznaku tajnosti. Preko odvjetnice Vere Macure Bego Barišić je zatražio očitovanje Hrvatskog novinarskog društva i Hrvatske liječničke komore, ali su obje udruge odbile stati u zaštitu njegovih prava i kao pacijenta i kao žrtve najgoreg medijskog ocrnjivanja. Zvonimir Despot, koji se u javnim nastupima deklarira antikomunistom ovdje je postupio u najhgoroj boljševičkoj maniri - javno je čovjeka proglasio ludim, a u tome mu je stručnu podršku dao, nitko drugi, neg\' tadašnji ravnatelj Kliničke psihijatrijske bolnice u Zagrebu dr. Vlado Jukić. On ne samo da nije upozorio Despota da osim što je nemoralno već je i zakonom kažnjivo objavljivati nečiji medicinski dosje bez njegovog pristanka ili sudske odluke, već se upustio, onako sa strane u komentiranje slučaja Maria Barišića. Kao nezna dr. Vlado Jukić \"za konkretnog čovjeka je li manipuliran, ali je činjenica da treba imati malo više opreza prema onome što pojedinci govore\". A taj pojedinac je govorio o ratnim zločinima u Lori (Mihael Budimir i Tvrtko Pašalić na prvom suđenju samo svjedoci obrane), mučenju ratnih zarobljenika u Kulinama, ubojstvu ratnih zarobljenika nakon akcije Miljevci..., zločinima koji su kao i onaj u Gospiću nosili snažan pečat Štedulovog HDP-a. Možda se Zvonimir Despot zbog sklonosti HDP-ovcima (nije valjda zločinima) zainteresirao i za film Nikole Majstrovića o ubojstvu Mire Barešića, koju godinu kasinije. Pa je uz pismeno jamstvo tadašnje glavne urednice Večernjaka Ružice Cigler da će njihove novine pisati o filmu, od Nikole Majstrovića ishodio jednu kopiju. Koliko je poznato, u Hrvatskoj, samo Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić i Zvonimir Despot imaju cjelovite kopije Majstrovićevog filma. Državno odvjetništvo je još na predistražnim radnjama u slučaju ubojstva Mire Barešića. Sutkinja Općinskog suda u Zagrebu Ilijana Petyo koja sudi u predmetu klevete vezano uz Majstrovićev film, ne želi da joj se iz Švedske dostavi kopija. Zvonimir Despot objavio je nekakav smiješan prikaz filma tako da je autor požalio dan kada je DHL-om slao kopiju Večernjaku. No vratimo se Despotovoj boljševičkoj kompromitaciji Marija Barišića. Despotovom stazom nastavio je odvjetnik Željko Olujić koji je u Latinici u jesen 2001. u kojoj je prikazana i \"Oluja nad Krajinom\", ali i prilog Borisa Rašete o Mariju Barišiću, za potonjeg kazao je psihički bolestan, te mu ne treba vjerovati. Drugim riječima, rekao je isto što i Despot. Kako je Barišić dao intervju za Latiničin prilog nije se mogao braniti od Olujićevog hinjskog napada u studiju. Ali u njegovu obranu nije stao ni HND, niti itko iz Latinice, niti je Hrvatska odvjetnička komora išta prigovorila... Zapravo, Despot i Olujić samo su eksplicirali ono što je u obranu Silvane Menđušić (novinarke prozvane u šibenskoj aferi da je svjesno snimala lažni napad na Šibenik) još 1999. sugerirala današnja veleposlanica RH u Norveškoj, tada predsjednica HND-a Jagoda Vukušić.