Radimir Čačić, uz blagoslov Vesne Pusić, narodu i dalje soli pamet. Pa tako on kaže da prioritet buduće vlade mora biti borba protiv korupcije koju treba privesti kraju u najbržem mogućem roku. Kad je tko priveo borbu protiv korupcije kraju? Borbe ima ili nema. Korupcije ima otkako je čovjeka, pitanje je samo koliko je sustav sposoban i voljan boriti se protiv nje?
Donedavno u nas te volje nije bilo, uključujući i vrijeme kad je vrli Čačić sjedio u unosnoj ministarskoj fotelji! Prije dociranja drugima, bilo bi poželjno da Čačić i HNS prvo počiste pred svojim vratima. Što je, primjerice, na proslavi HNS-a radio Srećko Ferenčak koji je proljetos, istina nepravomoćno, osuđen na godinu dana zatvora s Mesićevim nanbudo miljenikom Petrom Turkovićem zbog nezakonite prodaje zagrebačkog zemljišta? Dobro, presuda nije još pravomoćna, ali neke druge stranke takve su ljude suspendirale, a onda i izbacivale iz svojih redova čim je krenula istraga, odnosno kad je podignuta optužnica. A Ferenčak se smije u prvim redovima!
Treba li iz prašine vaditi Čačićeve afere, njegov sukob interesa jer su tvrtke usko povezane s njim poslovale s ministarstvom kojim je u to vrijeme upravljao? Ili, zar Čačić misli da će njegov slučaj s prometnom nesrećom u Mađarskoj i dvoje mrtvih pasti u zaborav?
Pa on mora odgovarati, kad-tad. I sve njegove i stranačke ambicije u tom trenutku srušit će se kao kula od karata. I ne samo stranačke, jer bi i koalicija zbog njega mogla odkukurikati. Što zapravo želi HNS? Ništa novoga, samo treba pogledati što rade u Zagrebu. Njima je jedini cilj, i ne samo njima, i to kontinuirano i uporno rade, pozicioniranje na mjestima na kojima se kontrolira novac.
Najbolji primjer za to jest njihovo ponašanje u Zagrebačkom holdingu. Zanima ih samo novac, ništa drugo. Ljudi, otvorite oči!
Sva je sreća, međutim, da demokracija ima izborne cikluse, četverogodišnje mandate. Nema stranke u kojoj nema onih koji su spremni pokrasti. Ideologija nikad nije bila nikakva zapreka za pljačku. Te četiri godine mandata služe da se pljačka ipak toliko ne proširi, da ne uzme zamaha. Obično ti koji su pljačkali znali su biračima poručivati da im treba još jedan mandat kako bi zgotovili obećane projekte.
Jer da oni drugi to neće nastaviti. Malo morgen, još četiri godine trebalo je njima da dodatno napune džepove. HDZ je za to najbolji primjer. Na vlasti je bio neprekidno do 2000. te se kriminala i korupcije namnožilo toliko da se u državi nije moglo normalno disati.
Franjo Tuđman napravio je povijesnu grešku kad se 1997. ponovno kandidirao za šefa države. Tada se trebao povući i povijest bi do danas bila kudikamo drukčija. Kao što je istu grešku napravio Ivica Račan kad se nije povukao sa čela SDP-a nakon što je izgubio izbore 2003. godine. To su dvije razdjelnice u suvremenoj hrvatskoj političkoj povijesti zbog kojih danas dobrim dijelom ispaštamo.
No Tuđman je tada više mislio na sebe i svoju bolest, HDZ mu je izmaknuo iz kontrole, a poltroni su Tuđmana koristili za svoje prizemne ciljeve. Kao što se ni Račan nije pokazao vizionarom, jer bi danas sigurno malo drukčiji bio SDP. Da se povukao 2003. godine, pitanje je bi li Sanader dobio izbore 2007., dosad bi svima bilo jasno da je Zoran Milanović nesposoban voditi ovu zemlju, a sad ćemo potvrdu za to što znamo možda čekati iduće četiri godine.
No sve je to dio demokratskog procesa koji u Hrvata tek zaživljava, i na to se moramo naučiti. Demokracije nismo imali do 1990., pa je došao rat, i zato u svemu kasnimo u odnosu na Zapad. Stoga je Sanader u pravu kad kaže da se u Hrvatskoj dogodio nevjerojatan razvoj događaja. Ali demokratskih događaja. I najveća potvrda demokracije i funkcioniranja pravne države bit će kada on ili bilo tko drugi njegova ranga završi u zatvoru ako je kriv!
Cujte ustase, tema je Cacic. Koliko god ja bio pocascen vasom paznjim... Moralna nula? Toje vec napredak