Strane banke najavile tužbe: Plan konverzije kredita u švicarcima krši zakone EU

Bankar (nadalje B) sjeo je na mjesto za svjedoke. Tužiteljev odvjetnik (nadalje O) krenuo je s pitanjima: O: Što je ovaj dokumenat uložen u sudski spis kao ‘dokazni prijedlog A’? B: To je vrijednosni papir. Mjenica. O: Postoji li nekakavkav sporazum između zajmoprimca g. Horvata i vaše banke koja je tuženik? B: Da. Riječ je o ugovoru o kreditu. O: Vjerujete li kako taj sporazum definira pojmove zajmodavac i zajmoprimac? B: Da, banka je zajmodavac, a g. Horvat je zajmoprimac. O: Što je po vašem mišljenju najvažnija stvar koju taj sporazum definira? B: Da će zajmoprimac potpisati mjenicu, a mi ćemo mu dati ček koji može bilo gdje naplatiti. O: Da li taj sporazum u sebi uključuje riječi zajmoprimac, zajmodavac, zajam, kamata, kredit ili novac? B: Naravno da uključuje. Riječ je o standardnom ugovoru o kreditu. O: Prema vašim saznanjima, tko kome posuđuje što prema tom sporazumu? B: Zajmodavac je izdao zajmoprimcu ček na 500.000 kuna, u obliku elektronskog zapisa na njegovom računu. Zajmoprimac je temeljem tog čeka, to jest elektronskog zapisa, kupio kuću. Međutim, nije otplatio taj novac. O: Vjerujete li da običan čovjek može u potpunosti razumjeti taj pisani sporazum? B: Da. O: Vjerujete li da vaša banka legalno posjeduje mjenicu zajmoprimca i ima je pravo prisilno naplatiti? B: Apsolutno. Mi je posjedujemo i imamo pravo naplatiti novac koji nam g. Horvat duguje. O: Ima li ta mjenica od 500.000 Kn stvarnu gotovinsku vrijednost od 500.000 Kn? Stvarna gotovinska vrijednost znači da mjenica može biti prodana ili naplaćena u iznosu od 500.000 Kn pri uobičajenom poslovanju. B: Da, ima. O: Prema vašem razumijevanju sporazuma, koliku stvarnu gotovinsku vrijednost banka mora posuditi zajmoprimcu kako bi legalno ispunila sporazum prema načelu jednakih činidaba, koje mora ispuniti da bi legalno posjedovala mjenicu? B: 500.000 Kn. O: Vjerujete li da, kad bi zajmoprimac potpisao mjenicu a banka mu odbila posuditi 500.000 Kn u stvarnoj gotovinskoj vrijednosti, bi li vlasnik mjenice bila banka ili zajmoprimac? B: Zajmoprimac bi bio njezin vlasnik ukoliko mu banka nije posudila novac. U ovom slučaju, banka je dala zajmoprimcu ček kojim je on financirao kupovinu kuće. O: Vjerujete li kako je zajmoprimac pristao dati banci 500.000 Kn u stvarnoj gotovinskoj vrijednosti, koja je iskorištena za financiranje bankovnog zajma u obliku čeka vrijednosti 500.000 Kn koji će biti dat njemu u obliku elektronskog zapisa na njegovom računu, i nakon toga pristao vratiti banci još 500.000 Kn plus kamate? B: Ne. Ako je zajmoprimac osigurao 500.000 Kn za financiranje čeka, tada nije bilo novca koji je banka posudila pa stoga ne može naplatiti kamatu na novac koji nikada nije posudila. O: Ako se tako dogodilo, posjeduje li banka, prema vašem mišljenju, mjenicu zajmoprimca legalno te može prisiliti g. Horvata da plati banci glavnicu i kamate? B: Ja nisam odvjetnik i ne mogu odgovoriti na pitanja pravne prirode. O: Nije li politika banke, da ukoliko zajmoprimac želi dobiti 500.000 Kn zajma od banke, banka prethodno traži 500.000 Kn u stvarnoj gotovinskoj vrijednosti od njega, koji daju vrijednost bankovnom čeku u iznosu od 500.000 Kn, te se taj ček vraća zajmoprimcu kao bankovni zajam koji on mora otplatiti? B. Nemam saznanja kako se vode knjigovodstveni unosi. O: Pitam vas je li riječ o politici banke? B: Ne mogu se sjetiti. O: Vjerujete li kako je sporazum između g. Horvata i banke ovakav: g. Horvat banci mjenicom osigurava stvarnu gotovinsku vrijednost od 500.000 Kn koja daje vrijednost od 500.000 Kn bankovnom čeku, te da je taj ček vraćen zajmoprimcu u obliku bankovnog zajma koji on mora vratiti? B: Ja nisam odvjetnik i ne mogu odgovoriti na to pitanje. O: Niste li maloprije rekli da običan čovjek može razumjeti ovaj pisani sporazum? B: Jesam. Odvjetnik je dao ugovor o kreditu označen kao ‘dokazni prijedlog B’ bankaru. O: Ukazuje li išta u ovom sporazumu na to da je zajmoprimac znao da je dao odobrenje ili dozvolu banci da besplatno primi od njega stvarnu gotovinsku vrijednost od 500.000 Kn i da je potom iskoristi za financiranje bankarskog zajma od 500.000 Kn u obliku čeka koji njega obvezuje da da banci 500.000 Kn plus kamate? B: Ne. O: Prema vašem mišljenju, ukoliko je zajmoprimac osigurao banci stvarnu gotovinsku vrijednost od 500.000 Kn koju je banka iskoristila za financiranje čeka od 500.000 Kn kojeg je vratila navodnom zajmoprimcu u obliku bankovnog zajma, je li banka posudila 500.000 Kn zajmoprimcu? B: Ne. Nije. O: Ukoliko klijent banke banci osigura stvarnu gotovinsku vrijednost od 500.000 Kn u obliku mjenice, a ona mu vrati 500.000 Kn stvarne gotovinske vrijednosti u obliku čeka, nije li riječ o jednostavnoj zamjeni 500.000 Kn za 500.000 Kn? B: Jest. O: Da li sporazum ukazuje na zamjenu 500.000 Kn za 500.000 Kn, ili ukazuje na zajam od 500.000 Kn plus kamate? B: Ukazuje na zajam od 500.000 Kn plus kamate. O: Kada banka odobrava zajam, pridražava li se pravila i procedura koje propisuje HNB i ostali zakoni Republike Hrvatske? B: Da, naravno. O: Koji su standardni knjigovodstveni unosi banke kada odobrava zajmove prema zakonskim pravilima i proceduri HNB-a? B: Mjenica je zabilježena kao imovina banke i jednakovrijedan novi depozit je time stvoren. Tada izdajemo ček iz novog depozita zajmoprimcu. O: Nije li to jednostavna zamjena 500.000 Kn za 500.000 Kn? B: To je uobičajen način kako se to radi. O: Odgovorite na pitanje. Nije li riječ o jednostavnoj zamjeni stvarne gotovinske vrijednosti od 500.000 Kn za stvarnu gotovinsku vrijednost od 500.000 Kn? Ukoliko mjenica služi za financiranje čeka, ne bi li morali imati istu vrijednost? Bankar se pozvao na članak 64. Zakona o kaznenom postupku zakona i odbio odgovoriti na pitanje kako ne bi sebe inkriminirao, što je njegovo pravo. O: Ukoliko se bankovni depoziti povećavaju, povećava li se aktiva banke temeljem imovine koja ima stvarnu gotovinsku vrijednost? B: Da. O: Postoje li neke iznimke od tog pravila? B: Koliko je meni poznato, ne. O: Ukoliko banka zabilježi primitak novog depozita i zabilježi ga kao aktivu koja ima stvarnu gotovinsku vrijednost u svojim knjigama, ne bi li ta stvarna gotovinska vrijednost uvijek dolazila od klijenta banke, investitora u banku ili onoga koji je banci posudio sredstva? Nakon kraćeg razmišljanja, bankar je odgovorio. B: Da, morala bi doći od njih. O: Nije li politika banke da zabilježi mjenicu kao bančinu aktivu koja je proistekla iz nove obveze, budući je u bankarstvu obveza jednaka depozitu? B: Da. O: Nije li mjenica jednake stvarne gotovinske vrijednosti onoj, koja je napisana na bankovnom čeku? B: Jest. O: Dokazuju li knjigovodstveni unosi banke kako je zajmoprimac osigurao stvarnu gotovinsku vrijednost za financiranje bankovnog čeka? B: Da, predsjednik uprave banke naložio nam je da tako radimo. O: Koliko je stvarne gotovinske vrijednosti banka posudila kako bi stekla mjenicu? B: Nije posudila ništa. O: Koliko je stvarne gotovinske vrijednosti banka primila od zajmoprimca? B: 500.000 Kn. O: Nije li istina kako ste primili stvarne gotovinske vrijednosti u iznosu od 500.000 Kn od zajmoprimca u obliku mjenice, plus mjesečne uplate, te ste pokušali ovršiti zajmoprimca poništenjem i trenutnom naplatom sporazuma preko mjenice, iako nikada niste investirali ijednu lipu ili neko drugo legalno sredstvo plaćanja kako biste uopće dobili njegovu mjenicu koja predstavlja stvarnu gotovinsku vrijednost? B: Da, tako smo postupili. O: Da li govorite kako je zajmoprimac pristao dati banci stvarnu gotovinsku vrijednost u iznosu od 500.000 besplatno, i da je istoj to osobi bankar vratio jednaku stvarnu gotovinsku vrijednost u obliku bankovnog zajma? B: Ja nisam bio prisutan kada je zajmoprimac pristao na zajam. O: Da li standardne bankarske publikacije, poput primjerice one naziva Moderna mehanika novca američke središnje banke pokazuju da banka dobiva stvarnu gotovinsku vrijednost od zajmoprimca besplatno, te da mu ga banka vraća u obliku zajma? Funkcionira li i bankarstvo u Hrvatskoj prema opisanim pravilima u toj publikaciji? B: Da, moglo bi se reći da banka besplatno dobiva mjenicu od zajmoprimca. Što se tiče publikacije FED-a, bankarstvo čitavog svijeta djeluje na jednak način, uz manje razlike, poput primjerice različitih postotaka pokrivenosti depozita koji značajno variraju od države do države. O: Koliki je taj postotak u Hrvatskoj? B: On je blago iznad uobičajenog. Iznosi 13.5%. O: Vjerujete li kako banka prima besplatno mjenicu zajmoprimca bez da je ovaj to znao, ili bez njegovog odobrenja ili pristanka? B: Nemam razloga vjerovati da zajmoprimac nije znao u što se upušta. O: Prema vašim saznanjima, postoji li pisano odobrenje ili pristanak temeljem kojeg banka može preuzeti 500.000 Kn stvarne gotovinske vrijednosti od zajmoprimca na svoj račun kako bi ga besplatno zadržala? B: Ne. O: Dopušta li ta uobičajena poslovna praksa banci da koristi tih 500.000 Kn stvarne gotovinske vrijednosti od zajmoprimca za financiranje čeka od 500.000 Kn kojeg će dati istom tom zajmoprimcu, prisiljavajući ga da plati banci dodatnih 500.000 Kn plus kamate? B. Da, to je točno. O: Ukoliko banka transferira stvarnu gotovinsku vrijednost od 500.000 Kn od zajmoprimca sebi, je li banka igdje u toj transakciji posudila išta od ikakve vrijednosti zajmoprimcu? B: Nije. Bankar je znao da netko prvo mora uložiti nešto što ima stvarnu gotovinsku vrijednost (gotovina, ček ili mjenica) kako bi banka mogla financirati ček koji je izdala. O: Nije li politika banke da najprije transferira stvarnu gotovinsku vrijednost od zajmoprimca zajmodavcu u cjelokupnom iznosu navodnog zajma? B: Jest, tako je. O: Plaća li banka porez na stvarnu gotovinsku vrijednost koja je transferirana banci od zajmoprimca? B: Ne, iz razloga što se kod transakcije te stvarne gotovinske vrijednosti ona prikazuje kao zajam koji je zajmoprimac dao banci, ili kao depozit, što je ista stvar, tako da je riječ o neoporezivim sredstvima. O: Je li politika banke da zajmoprimcu neće vratiti stvarnu gotovinsku vijednost koju je zaprimila od njega, ukoliko nije ta vrijednost plus kamate još jednom vraćena banci od zajmoprimca, a na ime zajma? B: Jest. O: Nikada ne plaćate porez na stvarnu gotovinsku vrijednost koju dobivate od zajmoprimca i koju zadržavate kao bančino vlasništvo? B: Ne. Nikakav porez se ne plaća. O: Kada zajmodavac primi stvarnu gotovinsku vrijednost od zajmoprimca, da li banka tvrdi kako je riječ o njezinom vlasništvu, bez da je banka zajmoprimcu posudila ili riskirala jednu jedinu lipu ili neko drugo legalno sredstvo plaćanja, ili sredstva iz depozita drugih klijenata? B: Da. Riječ je o vlasništvu banke. O: Da li govorite kako je politika banke da je ona vlasnik mjenice zajmoprimca, mjenice koja ima stvarnu gotovinsku vrijednost, bez da mu je posudila ijednu lipu ili neko drugo legalno sredstvo plaćanja, ili sredstva iz depozita drugih klijenata, te da je zapravo zajmoprimac taj koji je osigurao sredstva koja su deponirana u banci u svrhu financiranja bankovnog čeka, te da banka dobiva sredstva od navodnog zajmoprimca besplatno? Ne vraća li se tada novac istoj osobi u obliku zajma koji zajmoprimac otplaćuje iako se banka nikada nije odrekla ikakvog vlastitog novca kako bi u posjed dobila njegovu mjenicu? Jesam li vas dobro čuo? Ja vam dam ekvivalent 500.000 Kn, vi mi vratite ista ta sredstva nazad u drugačijem obliku, a onda vam još trebam vratiti 500.000 Kn plus kamate povrh svega toga? B: Sve banke tako rade. Zakoni koje je donio Sabor nam to dopuštaju.

platit će to sve na kraju stoka sitnog zuba

Pa vidi se iz aviona da je protiv Ustava retroaktivno primijeniti neki zakon, a da je devizna klauzula betonfest svjedoči nedavna presuda Vrhovnog suda. A tko ne bi tužio? Sjetimo se i ogavne izjave, inače osobno zainteresiranog Lalovca /135 tisuća CHF kredit/ da : " mislim da im to nije pametno. Mislim da im taj spor ne bi prošao, ukoliko ja budem ministar i ostaje ova vlada. Ukoliko branke krenu s tužbom, naš (Vladin) arsenal je veći. " E pa to je stvarno izazovno za tužbu jer krši trodiobu vlasti, što on kao dio izvršne vlasti ima naznačiti kakva će biti presuda, povrh toga će to garnirati njegovim osobnim sukobom interesa (ima kredit u CHF).