Strane banke najavile tužbe: Plan konverzije kredita u švicarcima krši zakone EU

Oni tuže, a ti im predložiš ustavni zakon da svi krediti u RH moraju biti u kunama i raspišeš referendum. Oni koji nisu konvertirani do dana održavanja referenduma ne moraju biti vraćeni:) jer su protuustavni. Te im HNB ponudi tečajčaj da otkupe 1 franak ili 1 euro za 1 kunu. Pa nek bankare:)))

Mislim da HR treba tužiti banke zbog nepoštene prakse izvlačenja novca iz zemlje bez plaćanja poreza. Naime strane banke svojim kćerima ovdje bezrazložno posuđuju velike novce uz visoku kamatu (umjesto da novac drže vani). Te kamate kasnije plaćaju van izbjegavajući platiti porez na dobit ostvarenu ovdje. To je jedna krimogena prganizacija evo koliko vidimo jedinstvena u svojj prljavoj raboti. No t je samo dokaz i najnaivnijima o kakvim se ustanovama radi. Pod hitn prisiliti banke da smanje kamate kao što imaju u svojim zemljama. Nemaju više izgovora jer smo u EU, ali i dalje drže vidoke kamate. Mi smo veća kolonija nego smo mogli zamisliti. Pitanje je samo dokle ćemo to trpjeti

Mislim da ću podići sve novce i zatvoriti račune u ZABI.

Microgrizzly je očito, kao i mnogo puta do sada, na platnom spisku banaka.

Vrlo je jednostavan način da se banke dovede u red : postoji pravomoćna presuda glede nepravednog, samovoljnog i u pravilu bezrazložnog mijenjanja kamatne stope. Banke traba obavezati da moraju svim korisnicima kredita izračunati preplaćenu kamatu bez pokretanja sudskog postupka i uglaviti da uz plaćanje zatezne kamate moraju platiti i odštetu svakom korisniku u iznosu od ne manjem od 10.000 eura i ne većem od 100.000 eura. Kaznene odredbe su uvijek u domeni države i tada banke mogu puhati u onu stvar !!!

.. ahahah lopovi, pa ne moze privatna banka zapovjedati drzavi i njenom stanovnistvu. Oni bi legalizirali pljacku gradjana, lopine. Banke moraju slusati drzavu, a ne drzava banke, LOPOVI.

A netko je nesto drugo ocekivao ? Pa ne radi se to ovako. Ovo je doneseno zbog izbora, ali bez dogovora sa bankama nema dalje. Da je to lako rjesivo, vec bi to odavno politicari rjesili. E to je kada zakone donose nesposobni ljudi. Nazalost, danas su banke jace od drzava, a da ne spominjem Hr u kojoj da nema kredita ne bi bilo niti za place i mirovine.

Uf! Al će biti migracije po bankama.....jedva čekam konverziju i ZABA by,by!! Pa tko ponudi bolje uvjete....

Banke su pare vec pobrale i pobrale budu jos vise. Nema politicara niti politike koja bude zastitila goloruki narod i nazalost ta prica se bude vrtila godinama. Dok se svaki pojedinac ne opameti i prestane ici u minuse i dizati svakojake kredite banke budu okretale milijarde.

Pametni moj Lalovac.

Odlično! Puno bolje da banke tuže građane nego obrnuto.

Ovim banditima treba stati na kraj, uzeti te 3 miliarde kod Kineza, isplatiti tu mafiju i istjerati ih iz Hrvatske.

Prisilna je i nacionalizacija, a kad dođe takav režim i kad se to dogodi, oštećeni mogu samo škrgutati i tužiti koga hoće, bezuspješno.

lajete, lajete, bankarske avlijanerske đukele. veze nemate ni sa pravom, ni sa ustavom, pljačka i figa u džepu vam je jedina poznata deviza.

Treba spustiti tenzije. Činjenica jest da su krediti u CHF toksičan proizvod, ali najviše za banke, pa tek onda za ljude koji ih imaju. Ovo rješenje zapravo ide na ruku bankama, a evo i zašto: 1.Banke se rješavaju toksičnog portfelja,, za kojeg nisu mogli biti sigurni da će biti vraćen, a kamoli još uz 3,23 kamtu. 2. Dobivaju portfelj u EUR, koji će ti isti ljudi vraćati kroz duplo veću kamatu, dakle vratit će duplu glavnicu. 3. Dobit će i porezne olakšice za iznos otpisane imovine, dakle ne gube... 4. Ukoliko CHF padne, a trebao bi barem nešto, opet zarađuju banke, jer je imovina VEĆ pretvorena u EUR. Banke će imati, "gubitak", ali vjerujte banke uvijek zarađuju. Uostalom to im je i posao...

Informacije nije uopće teško povezati kad čovjek zna gdje treba gledati. Lakše je znati gdje treba gledati ako ne gledate televizijsku propagandu koja ispire ljudski mozak kao miniwash u autopraonici. Opisati ću Vam proces spoznaje pravih razloga za ostvarenje nekihh događaja, a koji mi privuku pažnju. Zapravo opisati ću način na koji taj proces spoznaje djeluje kod mene, što naravno ne znači da smatram da tako mora djelovati kod bilo koga drugoga. Korak 1. Osvanula je vijest o tome da si je Vujčić digao plaću za 34%, a također i ostalim pajdašima u vrhu HNB-a, istovremeno smanjivši ostalim zaposlenicima plaću 3%. Na tu vijest mi je ukazao naš najbolji istraživač – volonter Zvonko, a također je i Dražen dodao svoje otkriće koje je također postalo integralni dio ovog članka. Dio dokazne dokumentacije pronašao sam sam, i sve što smo zajednički otkrili vidjet ćete u ovom članku. Korak 2. Uočavanje datuma provedbe te odluke i povezivanje tog datuma s drugim događajima koji su se dogodili tog datuma. Izvor: vlastito pamćenje potpomognuto wikipedijom /Pristupanje_Hrvatske_Europskoj_uniji Korak 3. Povezivanje Zakona o HNB sa podudarnim datumima. Korak 4. Donošenje zaključka temeljem zdravog razuma i dokaza. Koji je zaključak? Plaće su otišle gore zato jer je 01.07.2013. godine, aktiviranjem hrvatskog članstva u EU – HNB postao teledirigirajući projektil nad kojim nitko iz Hrvatske nema gotovo nikakav nadzor, a prema zakonu o HNB-u koji je sabor donio par godina ranije. Sabor je izdao sve nas donijevši takav zakon (pogledati PDF malo niže), jer u njemu su samima sebi, ma ne sebi, nego nama, živim ljudima na koje će taj postupak imati NESAGLEDIVE POSLJEDICE – oduzeli ikakvu provedivu mogućnost nadzora nad hrvatskom središnjom bankom. Od HNB-a svašta proizlazi jer je središnja banka mjesto na koje se sliva novac za državni proračun i mjesto s kojeg se kontrolira monetarna politika, a ne treba zanemariti i činjenicu da se tamo odlučuje tko će u Hrvatskoj moći obavljati bilo kakve poslove vezane uz novac. Ponajviše pri tome mislim na banke. HNB je ostvario i lijepu dobit od čak 735, 5 milijuna kuna – nije loše, zar ne? Recimo, jedan lokalni gigant poput korporacije INA 2012. godine jedva je skucao 681 milijun kuna netto dobiti. HNB je super profitabilna tvrtka. Čime trguju, zapitajte se,  kada takvu dobit ostvaruju? Ali oni kažu da su ”institucija” i to ”javna”. Pokušajte doći do bilo kojeg podatka od njih, a koji bi oni dobrovoljno dali, pa ćete vidjeti koliko je ”javna” ta centralna banka. Izvor podataka o ostvarenoj dobiti: liderpress I nad tim novcem NITKO iz Hrvatske nema više nikakav provediv nadzor od 01.07.2013. godine. Izdajnici u saboru su se za to pobrinuli donošenjem novog zakona o HNB-u.

Gotovo svi misle da banke posluju tako da posuđuju novac koji su dobili kao polog od ljudi koji žele štedjeti. Dakle ja položim 1000 eura i za to dobijem, pretpostavka, 2% kamate a banka posudi taj isti novac uz kamatu od, recimo, 8%. Razlika je zarada i, da je tako, ništa ne bi bilo čudno. Vjerovali ili ne, nije tako. Banke jednostavno stvaraju novac iz ničega, odnosno sa nekoliko klikova mišem. Kako je to moguće? Jednostavno, statistička je činjenica da je papirnati novac u opticaju između 3 i 8% volumena kapitala (procjene su različite ali ne prelaze 8%) koji cirkulira u cijelom svijetu. Isto tako je činjenica da kada uzmete kredit na kuću niti jedna banka vam neće dati vreću punu novaca. “Prebaciti” će vam novac na račun, dati će vam čekovnu knjižicu i tako će papir i brojevi krenuti u opticaj. Malo će tko vidjeti taj papirnati novac e vi najmanje. Netko će reći da ček ima vrijednost jer za njega možemo kupovati. Točno, i upravo je u tome problem: vrijednost čeka proizlazi iz igre među bankama (koje razmjenjuju “obećanja plaćanja”), iz njihovog saučesništva, iz obmane, iz neznanja. Ovaj perverzni mehanizam stvaranja novca iz ničega zove se “Seigniorage” drugog stupnja (engleski termin za kojeg ne znam hrvatski prijevod, ali u suštini znači “danak feudnom gospodaru”). Mnogi će se upitati kako je to moguće, pa ipak postoje državne centralne banke koje bi trebale nadgledati poslovanje privatnih banaka. A ako one ne rado dobro svoj posao tada imamo i Europsku Centralnu Banku (BCE). Na njihovom čelu su guverneri, zar ne? Etimologija nam kaže da ta riječ proizlazi iz latinskog gubernator koji opet vuče korijen iz grčkog kybernetes, kormilar, obično se koristi za državne službenike raznih funkcija. Sve nas nekako upućuje da je riječ o državnim strukturama koje se i te kako brinu o interesima naroda. Ne znam kako je u Hrvatskoj, to ćete vi provjeriti, ali evo kako stvari stoje u Italiji i u Europi: Dioničari Talijanske Centralne Banke (Banca d’Italia): Intesa Sanpaolo S.p.A. – 30.3% UniCredito Italiano S.p.A. – 15.7% Banco di Sicilia S.p.A. – 6.3% Assicurazioni Generali S.p.A. – 6.3% Cassa di Risparmio in Bologna S.p.A. – 6.2% INPS (jedina državna institucija) – 5.0% Banca Carige S.p.A. – 4.0% Banca Nazionale del Lavoro S.p.A. – 2.8% Banca Monte dei Paschi di Siena S.p.A. – 2.5% Cassa di Risparmio di Biella e Vercelli S.p.A. – 2.1% Cassa di Risparmio di Parma e Piacenza S.p.A. – 2.0% Cassa di Risparmio di Firenze S.p.A. – 1.3 I još neke banke u ne tako velikim postocima. Možemo slobodno zaključiti da “guverner” Talijanske Banke nije nikakav guverner nego predsjednik upravnog odbora jednog privatnog poduzeća pošto su svi dioničari, osim jednog (5%), privatne banke. A što je sa Europskom Centralnom Bankom? Dioničari su: Bank of Germany – 23,40% Bank of French – 16,52% Bank of England – 15,98% Bank of Italy – 14,57% Bank of Spain – 8,78% Bank of Netherlands – 4,43% Bank of Belgium – 2,83% Bank of Sweden – 2,66% Bank of Austria – 2,30% Bank of Greece – 2,16% Bank of Portugal – 2,01% Bank of Finland – 1,43% Bank of Denmark – 1,72% Bank of d’Irleland – 1,03% Bank of Luxembourg – 0,17% Zanimljivo, zar ne?

Idi na... Početna O nama – Uvod – Ciljevi – Uvjeti korištenja REPUBLIKA HRVATSKA d.o.o. – Lijepa naša domovina – NOVI VIDEO – VIDEO – REPUBLIKA HRVATSKA d.o.o. – Download dokumenta REPUBLIKA HRVATSKA d.o.o. – REPUBLIKA HRVATSKA d.o.o. – nastavakATSKA d.o.o. – nastavak priče    – REPUBLIKA HRVATSKA d.o.o. – ažurirani podaci    – REPUBLIKA HRVATSKA d.o.o.    – Korporativno ustrojstvo Hrvatske    – Centar za socijalnu skrb – Nespecijalizirana trgovina na veliko Učionica OPPT-kutak Radio Show Filmovi Press Download Kontakt Naslovna / Pravo i zakoni / Bankarstvo i financije / Bankarske pljačke legalizirao Sabor Bankarske pljačke legalizirao Sabor Objavio: Valter 17/06/2015kategorija Bankarstvo i financije, Korporacije,Obrazovanje, Pravo i zakoni, REPUBLIKA HRVATSKA d.o.o. U nastavku je integralna verzija članka koji je u skraćenom obliku, zbog zahtjeva tiskanih medija, bio objavljen u političkom tjedniku 7dnevno, a kasnije i na portalu dnevno.hr Danas se mnogo govori o dužničkom ropstvu. Ljudi s kreditima nađu se u gotovo bezizlaznim situacijama kada ostanu bez posla, ili su im plaće manje nego ranije, ili je rata kredita koji otplaćuju porasla. Međutim, malo ljudi uopće razumije što se događa u magičnim knjigovodstvima banaka i što zapravo predstavljaju papiri koje su potpisali. Radi se o sofisticiranoj prevari, koju je legalizirala parazitska kasta ljudi uobičajenog naziva ‘političari’ – ljudi kojima bi, da su Pinokio, nos proparao nebo. Danas su u pravilu bankari ti koji na sud dovode ljude i otimaju im njihovu imovinu, moguće i zbog toga što suci koji takve predmete vode ne znaju o načinima kako bankarska prijevara funkcionira ništa više od prosječnog čovjeka. A i da znaju, kako bi oni mogli pomoći prevarenim ljudima kada moraju raditi po zakonima koji su prevaru legalizirali? Zakone rijetko pišu političari, oni ih izglasavaju. A pišu ih, sve češće i češće, lobisti pod kapom raznih korporativnih interesnih skupina, koje političari predstavljaju kao kao svoje ‘partnere’. Kroz taj proces ruka-ruku-mije, bankarska je pljačka i krivotvorenje novca ritualom izglasavanja zakona u Saboru postala – legalna. Ipak, postoji nekoliko slučajeva u kojima su se bankari našli u problemima, a najpoznatiji od njih je slučaj Credit River iz 1968. godine, gdje tužitelj Credit River Township nije uspio dokazati kako je išta od vrijednosti posudio tuženiku Jerome Dalyju, te je ovaj presudom oslobođen obveze da vrati novac koji su ovi od njega zahtijevali, i mogao je zadržati kuću iz koje su ga htjeli izbaciti. Tu presudu često citiraju protivnici američke središnje banke i općenito protivnici bankarskog sustava djelimične rezerve koji bankarima omogućava da ‘izdaju’ više novaca nego ga imaju za pokriće depozita koje su im povjerili klijenti. Iako je ta presuda kasnije osporena pravničkim smicalicama te stoga nije ušla kao presedan u sudsku praksu, zanimljivo je u tom slučaju da je Credit River Township sam digao tužbu protiv Jerome Dalyja pred sudom običajnog prava, da bi kasnije presuda tog suda bila poništena zbog navodne nenadležnosti. Sam taj slučaj mnogo govori o čvrstoj povezanosti državnog, pa i državnog pravosudnog sustava s bankarskim kartelima. Da je taj slučaj ušao kao presedan u sudsku praksu, mnogi milijuni deložacija bili bi u narednim godinama, pa sve do današnjih dana, osporeni u korist zajmoprimaca. Koliko će još godina proći da ljudi osvijeste i razumiju ‘partnersko’ djelovanje bankara i političara koji djelovanjem s pozicija političke moći omogućavaju da potpuno prevarantski monetarni sustav i knjigovodstvene akrobacije bankara pod čizmom drže gotovo svakog čovjeka na našoj planeti? Malo kome je poznato da u Hrvatskoj, kao i u svim ostalim državama svijeta, postoji nešto što se zove ‘Zakon o elektroničkom novcu’. Što je elektronički novac? Prema zakonu, ‘elektronički novac’ jest elektronički, uključujući i magnetski, pohranjena novčana vrijednost koja je izdana nakon primitka novčanih sredstava u svrhu izvršavanja platnih transakcija u smislu zakona kojim se uređuje platni promet i koju prihvaća fizička ili pravna osoba koja nije izdavatelj tog elektroničkog novca, a koja čini novčano potraživanje prema izdavatelju. E sad, kako je pravni jezik nešto što samo liči na hrvatski jezik, ali nije, jer ima vlastiti rječnik pojmova, gornja definicija traži malo više znanja, i to onoga koje se ne uči u školama. Ali nije uopće komplicirano shvatiti o čemu se radi: taj članak zakona opisuje da neka financijska institucija koja može izdavati elektronički novac, a to su banke, što je lako provjeriti ako njihove OIB-e ukucamo u registar trgovačkih društava i pročitamo za koje su djelatnosti registrirane, može taj fantomski elektronički novac izdati nakon što su u zamjenu primili nekakva novčana sredstva. A što su to novčana sredstva? Opet treba okrenuti oči prema drugim zakonima, ovaj puta onima o Hrvatskoj Narodnoj Banci i Zakonu o mjenici, jer novčana sredstva nisu samo nekakvi šuškavi raznobojni papiri koje nosimo u novčaniku. U stvari, novčana sredstva su općenito bilo što čime se može trgovati na financijskim tržištima, uključivo i imovinu, neovisno o tome kako se sva ta sredstva plaćanja nazivaju. Primjerice, HNB trguje sa financijskim sredstvima i, koja je definirana člankom 18. stavak 2. Zakona o HNB-u – a to su zlato i druge plemenite kovine, drago kamenje, devizne novčanice i kovanice, potražna salda, posebna prava vučenja, mjenice, potvrde o depozitu, obveznice i ostali dužnički vrijednosni papiri, terminske kupnje ili repo ugovori i druga imovina koja se može izjednačiti s prethodno navedenima. Treba se usmjeriti prvenstveno na razumijevanje onoga što je mjenica. A da bismo to razumjeli treba pročitati Zakon o mjenicama, gdje je jasno navedeno kako je mjenica nešto što se može prenijeti na nekog trećeg, prodati i slično, baš iz razloga što je mjenica vrijednosni papir koji se može prodati ili naplatiti. Da nema vrijednost, nitko mjenicama ne bi trgovao. Oni koji imaju kredite, znaju da je mjenica nešto što banke zahtijevaju od njih pri sklapanju ugovora o kreditu, i tek kada je dobiju, počinje magija stvaranja novca temeljem iste te mjenice o čemu njihov klijent ne zna ama baš ništa, kao što ne zna niti da njegova mjenica ima stvarnu novčanu vrijednost, upravo onu koja je na njoj napisana. Mjenica u magičnim knjigovodstvima banaka postaje temelj za kreaciju elektroničkog novca. Potom se mjenicom trguje i na međunarodnim financijskim tržištima, što znači da bi se lako moglo ustanoviti da banka kod koje je njihov klijent podigao kredit tu mjenicu više ne posjeduje, jer su je nekome prodali. A ako je baš moraju pokazati, brže-bolje će je opet otkupiti, i zato je ne žele pokazati kada klijent to od njih zatraži jer možda više nije kod njih. A ne žele pokazati niti svoje knjigovodstvene transakcije iz kojih bi se moglo vidjeti čuvaju li tu mjenicu za klijenta kojem su je prodali (ako su je prodali, što vjerojatno jesu učinili), i to iza leđa onoga koji je digao kredit i ispisao im tu mjenicu. Političari su donošenjem sumnjivih i nerazumljivih zakona, bankarima omogućili da krivotvore novac bez zatvorske kazne, trgovinu tuđim vrijednosnim papirima i depozitima, pa bankari zamršenim višestrukim financijskim transakcijama i trgovinom s nečim za što njihov prosječni klijent uopće ne zna da ima vrijednost ostvaruju enormne profite, a da niti jednu jedinu lipu svog novca nisu riskirali u tom procesu. Dokaz da bankari (i) mjenice knjiže kao depozit svima nam je pred nosom: izvješće HNB-a za 2014. godinu, koje jasno kaže kako su depoziti u bankama 286 milijardi kuna, a isto tako je zanimljivo da su ukupno izdani krediti banaka gotovo 280 milijardi kuna. Isto to izvješće navodi kako su ukupna likvidna sredstva u Hrvatskoj 286 milijardi kuna – pa kad to usporedimo sa knjigovodstvenim bilancama banaka koje kažu da imaju, sasvim slučajno, istih onih 286 milijardi kuna depozita i isto toliko ima ukupnih likvidnih sredstava u Hrvatskoj – jasno je kao dan da bankari razno razne vrijednosne papire trpaju u kategoriju DEPOZITA u svojim bilancama. Mjenica klijenta magijom postaje novi depozit u banci. Kojim će nas likvidirati, ali ne prije nego nam pokušaju još jednom naplatiti već naplaćeno, s debelom kamatom povrh toga. Tako funkcionira bankarstvo. Političari koji nemaju pojma o čemu se radi prijete da će oporezovati depozite, jer misle da građani sjede na planini silnih milijardi kuna što po njima nije u redu, jer treba aktivirati taj novac ili ga oporezovati. Prestanu prijetiti kada im njihovi ‘partneri’ bankari diskretno prišapnu da su ti depoziti zapravo nešto sasvim drugo i da ne bi u to trebalo dirati, jer su to de facto depoziti banke. Bankar (nadalje B) sjeo je na mjesto za svjedoke. Tužiteljev odvjetnik (nadalje O) krenuo je s pitanjima: O: Što je ovaj dokumenat uložen u sudski spis kao ‘dokazni prijedlog A’? B: To je vrijednosni papir. Mjenica. O: Postoji li nekakav sporazum između zajmoprimca g. Horvata i vaše banke koja je tuženik? B: Da. Riječ je o ugovoru o kreditu. O: Vjerujete li kako taj sporazum definira pojmove zajmodavac i zajmoprimac? B: Da, banka je zajmodavac, a g. Horvat je zajmoprimac. O: Što je po vašem mišljenju najvažnija stvar koju taj sporazum definira? B: Da će zajmoprimac potpisati mjenicu, a mi ćemo mu dati ček koji može bilo gdje naplatiti. O: Da li taj sporazum u sebi uključuje riječi zajmoprimac, zajmodavac, zajam, kamata, kredit ili novac? B: Naravno da uključuje. Riječ je o standardnom ugovoru o kreditu. O: Prema vašim saznanjima, tko kome posuđuje što prema tom sporazumu? B: Zajmodavac je izdao zajmoprimcu ček na 500.000 kuna, u obliku elektronskog zapisa na njegovom računu. Zajmoprimac je temeljem tog čeka, to jest elektronskog zapisa, kupio kuću. Međutim, nije otplatio taj novac. O: Vjerujete li da običan čovjek može u potpunosti razumjeti taj pisani sporazum? B: Da. O: Vjerujete li da vaša banka legalno posjeduje mjenicu zajmoprimca i ima je pravo prisilno naplatiti? B: Apsolutno. Mi je posjedujemo i imamo pravo naplatiti novac koji nam g. Horvat duguje. O: Ima li ta mjenica od 500.000 Kn stvarnu gotovinsku vrijednost od 500.000 Kn? Stvarna gotovinska vrijednost znači da mjenica može biti prodana ili naplaćena u iznosu od 500.000 Kn pri uobičajenom poslovanju. B: Da, ima. O: Prema vašem razumijevanju sporazuma, koliku stvarnu gotovinsku vrijednost banka mora posuditi zajmoprimcu kako bi legalno ispunila sporazum prema načelu jednakih činidaba, koje mora ispuniti da bi legalno posjedovala mjenicu? B: 500.000 Kn. O: Vjerujete li da, kad bi zajmoprimac potpisao mjenicu a banka mu odbila posuditi 500.000 Kn u stvarnoj gotovinskoj vrijednosti, bi li vlasnik mjenice bila banka ili zajmoprimac? B: Zajmoprimac bi bio njezin vlasnik ukoliko mu banka nije posudila novac. U ovom slučaju, banka je dala zajmoprimcu ček kojim je on financirao kupovinu kuće. O: Vjerujete li kako je zajmoprimac pristao dati banci 500.000 Kn u stvarnoj gotovinskoj vrijednosti, koja je iskorištena za financiranje bankovnog zajma u obliku čeka vrijednosti 500.000 Kn koji će biti dat njemu u obliku elektronskog zapisa na njegovom računu, i nakon toga pristao vratiti banci još 500.000 Kn plus kamate? B: Ne. Ako je zajmoprimac osigurao 500.000 Kn za financiranje čeka, tada nije bilo novca koji je banka posudila pa stoga ne može naplatiti kamatu na novac koji nikada nije posudila. O: Ako se tako dogodilo, posjeduje li banka, prema vašem mišljenju, mjenicu zajmoprimca legalno te može prisiliti g. Horvata da plati banci glavnicu i kamate? B: Ja nisam odvjetnik i ne mogu odgovoriti na pitanja pravne prirode. O: Nije li politika banke, da ukoliko zajmoprimac želi dobiti 500.000 Kn zajma od banke, banka prethodno traži 500.000 Kn u stvarnoj gotovinskoj vrijednosti od njega, koji daju vrijednost bankovnom čeku u iznosu od 500.000 Kn, te se taj ček vraća zajmoprimcu kao bankovni zajam koji on mora otplatiti? B. Nemam saznanja kako se vode knjigovodstveni unosi. O: Pitam vas je li riječ o politici banke? B: Ne mogu se sjetiti. O: Vjerujete li kako je sporazum između g. Horvata i banke ovakav: g. Horvat banci mjenicom osigurava stvarnu gotovinsku vrijednost od 500.000 Kn koja daje vrijednost od 500.000 Kn bankovnom čeku, te da je taj ček vraćen zajmoprimcu u obliku bankovnog zajma koji on mora vratiti? B: Ja nisam odvjetnik i ne mogu odgovoriti na to pitanje. O: Niste li maloprije rekli da običan čovjek može razumjeti ovaj pisani sporazum? B: Jesam. Odvjetnik je dao ugovor o kreditu označen kao ‘dokazni prijedlog B’ bankaru. O: Ukazuje li išta u ovom sporazumu na to da je zajmoprimac znao da je dao odobrenje ili dozvolu banci da besplatno primi od njega stvarnu gotovinsku vrijednost od 500.000 Kn i da je potom iskoristi za financiranje bankarskog zajma od 500.000 Kn u obliku čeka koji njega obvezuje da da banci 500.000 Kn plus kamate? B: Ne. O: Prema vašem mišljenju, ukoliko je zajmoprimac osigurao banci stvarnu gotovinsku vrijednost od 500.000 Kn koju je banka iskoristila za financiranje čeka od 500.000 Kn kojeg je vratila navodnom zajmoprimcu u obliku bankovnog zajma, je li banka posudila 500.000 Kn zajmoprimcu? B: Ne. Nije. O: Ukoliko klijent banke banci osigura stvarnu gotovinsku vrijednost od 500.000 Kn u obliku mjenice, a ona mu vrati 500.000 Kn stvarne gotovinske vrijednosti u obliku čeka, nije li riječ o jednostavnoj zamjeni 500.000 Kn za 500.000 Kn? B: Jest. O: Da li sporazum ukazuje na zamjenu 500.000 Kn za 500.000 Kn, ili ukazuje na zajam od 500.000 Kn plus kamate? B: Ukazuje na zajam od 500.000 Kn plus kamate. O: Kada banka odobrava zajam, pridražava li se pravila i procedura koje propisuje HNB i ostali zakoni Republike Hrvatske? B: Da, naravno. O: Koji su standardni knjigovodstveni unosi banke kada odobrava zajmove prema zakonskim pravilima i proceduri HNB-a? B: Mjenica je zabilježena kao imovina banke i jednakovrijedan novi depozit je time stvoren. Tada izdajemo ček iz novog depozita zajmoprimcu. O: Nije li to jednostavna zamjena 500.000 Kn za 500.000 Kn? B: To je uobičajen način kako se to radi. O: Odgovorite na pitanje. Nije li riječ o jednostavnoj zamjeni stvarne gotovinske vrijednosti od 500.000 Kn za stvarnu gotovinsku vrijednost od 500.000 Kn? Ukoliko mjenica služi za financiranje čeka, ne bi li morali imati istu vrijednost? Bankar se pozvao na članak 64. Zakona o kaznenom postupku zakona i odbio odgovoriti na pitanje kako ne bi sebe inkriminirao, što je njegovo pravo. O: Ukoliko se bankovni depoziti povećavaju, povećava li se aktiva banke temeljem imovine koja ima stvarnu gotovinsku vrijednost? B: Da. O: Postoje li neke iznimke od tog pravila? B: Koliko je meni poznato, ne. O: Ukoliko banka zabilježi primitak novog depozita i zabilježi ga kao aktivu koja ima stvarnu gotovinsku vrijednost u svojim knjigama, ne bi li ta stvarna gotovinska vrijednost uvijek dolazila od klijenta banke, investitora u banku ili onoga koji je banci posudio sredstva? Nakon kraćeg razmišljanja, bankar je odgovorio. B: Da, morala bi doći od njih. O: Nije li politika banke da zabilježi mjenicu kao bančinu aktivu koja je proistekla iz nove obveze, budući je u bankarstvu obveza jednaka depozitu? B: Da. O: Nije li mjenica jednake stvarne gotovinske vrijednosti onoj, koja je napisana na bankovnom čeku? B: Jest. O: Dokazuju li knjigovodstveni unosi banke kako je zajmoprimac osigurao stvarnu gotovinsku vrijednost za financiranje bankovnog čeka? B: Da, predsjednik uprave banke naložio nam je da tako radimo. O: Koliko je stvarne gotovinske vrijednosti banka posudila kako bi stekla mjenicu? B: Nije posudila ništa. O: Koliko je stvarne gotovinske vrijednosti banka primila od zajmoprimca? B: 500.000 Kn. O: Nije li istina kako ste primili stvarne gotovinske vrijednosti u iznosu od 500.000 Kn od zajmoprimca u obliku mjenice, plus mjesečne uplate, te ste pokušali ovršiti zajmoprimca poništenjem i trenutnom naplatom sporazuma preko mjenice, iako nikada niste investirali ijednu lipu ili neko drugo legalno sredstvo plaćanja kako biste uopće dobili njegovu mjenicu koja predstavlja stvarnu gotovinsku vrijednost? B: Da, tako smo postupili. O: Da li govorite kako je zajmoprimac pristao dati banci stvarnu gotovinsku vrijednost u iznosu od 500.000 besplatno, i da je istoj to osobi bankar vratio jednaku stvarnu gotovinsku vrijednost u obliku bankovnog zajma? B: Ja nisam bio prisutan kada je zajmoprimac pristao na zajam. O: Da li standardne bankarske publikacije, poput primjerice one naziva Moderna mehanika novca američke središnje banke pokazuju da banka dobiva stvarnu gotovinsku vrijednost od zajmoprimca besplatno, te da mu ga banka vraća u obliku zajma? Funkcionira li i bankarstvo u Hrvatskoj prema opisanim pravilima u toj publikaciji? B: Da, moglo bi se reći da banka besplatno dobiva mjenicu od zajmoprimca. Što se tiče publikacije FED-a, bankarstvo čitavog svijeta djeluje na jednak način, uz manje razlike, poput primjerice različitih postotaka pokrivenosti depozita koji značajno variraju od države do države. O: Koliki je taj postotak u Hrvatskoj? B: On je blago iznad uobičajenog. Iznosi 13.5%. O: Vjerujete li kako banka prima besplatno mjenicu zajmoprimca bez da je ovaj to znao, ili bez njegovog odobrenja ili pristanka? B: Nemam razloga vjerovati da zajmoprimac nije znao u što se upušta. O: Prema vašim saznanjima, postoji li pisano odobrenje ili pristanak temeljem kojeg banka može preuzeti 500.000 Kn stvarne gotovinske vrijednosti od zajmoprimca na svoj račun kako bi ga besplatno zadržala? B: Ne. O: Dopušta li ta uobičajena poslovna praksa banci da koristi tih 500.000 Kn stvarne gotovinske vrijednosti od zajmoprimca za financiranje čeka od 500.000 Kn kojeg će dati istom tom zajmoprimcu, prisiljavajući ga da plati banci dodatnih 500.000 Kn plus kamate? B. Da, to je točno. O: Ukoliko banka transferira stvarnu gotovinsku vrijednost od 500.000 Kn od zajmoprimca sebi, je li banka igdje u toj transakciji posudila išta od ikakve vrijednosti zajmoprimcu? B: Nije. Bankar je znao da netko prvo mora uložiti nešto što ima stvarnu gotovinsku vrijednost (gotovina, ček ili mjenica) kako bi banka mogla financirati ček koji je izdala. O: Nije li politika banke da najprije transferira stvarnu gotovinsku vrijednost od zajmoprimca zajmodavcu u cjelokupnom iznosu navodnog zajma? B: Jest, tako je. O: Plaća li banka porez na stvarnu gotovinsku vrijednost koja je transferirana banci od zajmoprimca? B: Ne, iz razloga što se kod transakcije te stvarne gotovinske vrijednosti ona prikazuje kao zajam koji je zajmoprimac dao banci, ili kao depozit, što je ista stvar, tako da je riječ o neoporezivim sredstvima. O: Je li politika banke da zajmoprimcu neće vratiti stvarnu gotovinsku vijednost koju je zaprimila od njega, ukoliko nije ta vrijednost plus kamate još jednom vraćena banci od zajmoprimca, a na ime zajma? B: Jest. O: Nikada ne plaćate porez na stvarnu gotovinsku vrijednost koju dobivate od zajmoprimca i koju zadržavate kao bančino vlasništvo? B: Ne. Nikakav porez se ne plaća. O: Kada zajmodavac primi stvarnu gotovinsku vrijednost od zajmoprimca, da li banka tvrdi kako je riječ o njezinom vlasništvu, bez da je banka zajmoprimcu posudila ili riskirala jednu jedinu lipu ili neko drugo legalno sredstvo plaćanja, ili sredstva iz depozita drugih klijenata? B: Da. Riječ je o vlasništvu banke. O: Da li govorite kako je politika banke da je ona vlasnik mjenice zajmoprimca, mjenice koja ima stvarnu gotovinsku vrijednost, bez da mu je posudila ijednu lipu ili neko drugo legalno sredstvo plaćanja, ili sredstva iz depozita drugih klijenata, te da je zapravo zajmoprimac taj koji je osigurao sredstva koja su deponirana u banci u svrhu financiranja bankovnog čeka, te da banka dobiva sredstva od navodnog zajmoprimca besplatno? Ne vraća li se tada novac istoj osobi u obliku zajma koji zajmoprimac otplaćuje iako se banka nikada nije odrekla ikakvog vlastitog novca kako bi u posjed dobila njegovu mjenicu? Jesam li vas dobro čuo? Ja vam dam ekvivalent 500.000 Kn, vi mi vratite ista ta sredstva nazad u drugačijem obliku, a onda vam još trebam vratiti 500.000 Kn plus kamate povrh svega toga? B: Sve banke tako rade. Zakoni koje je donio Sabor nam to dopuštaju. O: Dozvoljavaju li ti zakoni i Sabor bankama da krše pisane sporazume, koriste lažne i obmanjujuće reklame, djeluju bez pisanog pristanka ili ovlaštenja, te bez znanja zajmoprimca o činjenici da je banci transferirao stvarnu gotovinsku vrijednost? Koju dobiva nazad u obliku zajma koji mora još jednom otplatiti s kamatama? B: Ali zajmoprimac je dobio ček na 500.000 Kn kojim je kupio kuću. O: Nije li točno da je stvarna gotovinska vrijednost koja je iskorištena za financiranje bankovnog zajma proizišla izravno iz zajmoprimca te da je banka dobila ta sredstva od njega potpuno besplatno? B: To je točno. O: Je li politika banke da transferira stvarnu gotovinsku vrijednost od zajmoprimca banci, i da tada ta sredstva zadrži kao imovinu banke koju posuđuju u obliku bankovnih zajmova? B: Točno. O: Nije li od početka namjera banke bila da primi stvarnu gotovinsku vrijednost od zajmoprimca i vrati mu nazad istu tu protuvrijednost u obliku zajma? B: Da. O: Vjerujete li kako je namjera zajmoprimca bila da sam financira ček banke, koji je maskiran kao zajam? B: Ja nisam zajmoprimac, tako da ne mogu reći što mu je prolazilo kroz glavu. O: Ukoliko je zajmodavac posudio zajmoprimcu 100 Kn i zajmoprimac je odbio vratiti novac, je li po vašem mišljenju zajmodavac oštećen? Bankar je razmišljao. Ukoliko odgovori ”Ne” to bi impliciralo da zajmprimac ne mora vratiti novac. Ako odgovori ”Da”, to bi impliciralo kako je zajmoprimac oštećen kroz zajam koji je dao banci a koji banka nikada nije vratila. Što odgovoriti? B: Ukoliko zajam nije vraćen, zajmodavac je oštećen. O: Znači li to da je politika banke takva, da prima stvarnu gotovinsku vrijednost od zajmoprimca i ne kaže mu što se dogodilo, iskoristi je za financiranje čeka koji je zamaskiran kao zajam, i nikada ne vrati stvarnu gotovinsku vrijednost zajmoprimcu? B: Banka vraća ta sredstva. O: Ali kako ih vraća? Gdje tu vidite uzajamnu vrijednost činidaba obje strane? Nije li stvarna gotovinska vrijednost koju je banka primila od navodnog zajmoprimca njemu vraćena kao povrat sredstava koje je banka besplatno dobila, ili je njemu vraćena u obliku zajma? B: U obliku zajma. O: A kako onda objašnjavate činjenicu da je banka dobila sredstva od zajmoprimca besplatno? B: To naprosto tako funkcionira. ***** Hvala vam političari, što nam činite medvjeđu uslugu zajedno sa svojim ‘partnerima’ iz lobističkih organizacija svaki puta kada proglasite novi zakon, od kojih su mnogi na štetu ljudi koji vas plaćaju. Ukoliko netko dovoljno hrabar iz Uskok-a dobro prouči ovaj članak, možda se odluči izdati nalog za hapšenje svih članova Vlade, Sabora i svih bankara koji sjede kao odgovorne osobe u luksuznim uredima i novcem na privatnim računima, koji je otet na prijevaru od onih koji ne znaju čime se bankari uistinu bave. Motivi političara za njihova djela su jednostavni: sve što žele je zadržati svoje pozicije, i jedini argument kojim pokušavaju zadobiti glasove zavedenih ljudi da tamo i ostanu je ‘da su oni drugi puno lošiji od njih’. A glasač je već davno zaboravio kako su i jedni i drugi jednako revno radili na rasprodaji naše domovine. Sada su vjerojatno na redu prirodna bogatstva koja su nam još preostala: šume, vode, more i zemlja, zajedno s onime što se ispod njih nalazi. A tamo se nalazi i pepeo naših predaka, što nikada ne bismo smjeli zaboraviti, jer onaj koji vlastitu povijest zaboravlja, prisiljen ju je ponavljati..

Strane banke se čude i najavljuju tužbe. Pa čemu se te banke čude? Pa Hrvatska je poznata po tome da ne poštuje potpisane ugovore, vara ulagače, susjedne zemlje, medjunarodnu zajednicu...U Hrvatskoj čak postoji i poslovica: "Malo nas je al smo g...a!"

Sigurno ste primijetili da sam spomenuo “Seigniorage” drugog stupnja pa će netko primijetiti da sigurno postoji i onaj prvog stupnja. Upravo tako. Pretpostavljam da su se mnogi upitali kako nastaje novac i tko ga štampa. Zanimljiva djelatnost! Ali sigurno je barem to pod nadležnosti države, odnosno naroda kojeg bi država trebala predstavljati. Moram vas razočarati štovani ljubitelji Europske Zajednice. Naime, Lisabonski sporazum kaže sljedeće: Article 111a Without prejudice to the powers of the European Central Bank, the European Parliament and the Council, acting in accordance with the ordinary legislative procedure, shall lay down the measures necessary for the use of the euro as the single currency. Such measures shall be adopted after consultation of the European Central Bank.”. Vrijednost jedne valute je upravo u njenoj ekskluzivnosti. SECTION 4a THE EUROPEAN CENTRAL BANK Article 245a 1.    The European Central Bank, together with the national central banks, shall constitute the European System of Central Banks (ESCB). The European Central Bank, together with the national central banks of the Member States whose currency is the euro, which constitute the Eurosystem, shall conduct the monetary policy of the Union. Znači da privatno poduzeće vodi monetarnu politiku Europske Unije. A što je sa suverenosti, odnosno koja se država odrekla monetarne suverenosti? 3.    The European Central Bank shall have legal personality. It alone may authorise the issue of the euro. It shall be independent in the exercise of its powers and in the management of its finances. Union institutions, bodies, offices and agencies and the governments of the Member States shall respect that independence. Europska Centralna Banka (privatno poduzeće) je nezavisna u obavljanju svojih ovlasti i upravljanju svojim financijama. Sve institucije Unije moraju poštovati tu nezavisnost. (!?) Article 128 (ex Article 106 TEC) 1.    The European Central Bank shall have the exclusive right to authorise the issue of euro banknotes within the Union. The European Central Bank and the national central banks may issue such notes. The banknotes issued by the European Central Bank and the national central banks shall be the only such notes to have the status of legal tender within the Union. Europska Središnja Banka (ponavljam: privatno poduzeće) ima isključivo pravo izdavanja novčanica unutar Unije. Pa da vidimo kako nastaju te toliko u Hrvatskoj željene novčanice. Europska Unija zaželi 10 milijardi eura i to javi Europskoj Centralnoj Banci. Oni štampaju tu količinu novca a zauzvrat dobiju isto toliko državnih mjenica sa kojima se Unija obvezuje da će isti taj novac vratiti, uz kamate. Naravno novac se ne posuđuje po njegovoj realnoj vrijednosti, papir + tinta + troškovi štampe, nego po nominalnoj vrijednosti. Znači novac je nastao iz duga, i u tome je poanta svih naših problema. Umjesto da suverena država, koristeći svoju monetarnu suverenost, izdaje novac prema potrebama investicija ona se zadužuje kod privatnih bankara u naše ime. Da li nam je to netko objasnio? Da li nas je netko pitao da li se želimo odreći monetarne suverenosti? A da li postoje monetarno suverene zemlje i kako se odražava ta suverenost na njih? Možda možete i sami malo potražiti, sad kad vam se uvukao crv sumnje. Na kraju moram samo reći da je sve što sam napisao veoma pojednostavljeno i prostor mi ne dopušta da objasnim puno pitanja koja se sama po sebi nameću ali, kao što sam rekao na početku, cilj je bio samo malo zagrebati po površini.