Treću godinu svog mandata Milanovićeva vlada završava kao najneuspješnija vlada među državama članicama EU s procijenjenim padom BDP-om od 0,7 posto i velikom vjerojatnošću da ni četvrtu godinu neće dogurati do pozitivne nule. Vlada još nije pripremila prijedlog proračuna za 2015., ali rebalans koji je sastavila prošli tjedan pokazuje da joj se na sve strane pojavljuju ozbiljne rupe. Dosad su kontroli izmicali rashodi, ali pokazalo se da država ne može ni porezne obveznike beskonačno cijediti.
Neće mačem, a trebali bi
Uz veću poreznu presiju te prebacivanje dijela štednje iz drugog stupa u proračun će do kraja ove godine sjesti 2,6 milijardi kuna manje nego što se računalo, odnosno 114,5 milijardi kuna. Budući da su i dalje svi glavni financijski tijekovi države negativni, realno je da se do kraja 2015. godine prihodi spuste na približno 110 milijardi kuna. Zdrav razum nalagao bi Milanovićevim ministrima da uz takve rezultate proračunske rashode odmah spuste barem za 10 milijardi kuna – na 120 milijardi kuna, no oni se sad nadmudruju hoće li zastati na 131 ili 132 milijarde!? To je 20 milijardi kuna novog deficita. Više nitko ne očekuje da će Milanovićeva vlada u zadnjoj godini mandata krenuti mačem po troškovima pa će i ta godina proći u igri skrivača, ne toliko prema domaćoj javnosti koliko prema Bruxellesu, kamo će se slati nerealni planovi i frizirane verzije koje će se po potrebi rebalansirati. Negdje u ovo vrijeme za godinu dana najvažniji zadatak ministra financija bit će da nađe novac za isplatu mirovina i plaća. Tko god pobijedi na idućim parlamentarnim izborima, čeka ga vruć krumpir smanjivanja rashoda za najmanje desetak milijardi kuna, što se ne može postići lakirovkama i pričama o investicijskom eldoradu nego ozbiljnim zahvatima u potrošnju koji podrazumijevaju otpuštanja, smanjenje mirovina i drugih socijalnih prava, reorganizaciju lokalne vlasti, sužavanje zdravstvene zaštite, a moguće i zatvaranje škola ili uvođenje školarina ne samo za fakultete nego i za srednje škole! Deset milijardi trećina je sadašnjih izdataka za sve državne plaće, tri i pol mjesečne mirovine, polovica potrošnje u zdravstvu... Takve su se mjere mogle izbjeći da se zadnjih 20 godina racionalnije upravljalo državom, ali budući da se nije, rezovi su potrebni jer 12 milijardi proračunskih kuna odlazi za kamate. Cijena je to dugogodišnjeg života na dug.
– Izostanak rasta gospodarske aktivnosti uz visoke fiskalne deficite i rastući javni dug zahtijeva snažne poteze nositelja ekonomske politike, koji bi signalizirali njihovu vjerodostojnost i odgovornost za preuzimanje kontrole nad negativnim trendovima – navodi i Ekonomski institut u obrazloženju najnovije revizije gospodarskog rasta. Jedan od takvih snažnih poteza moglo bi biti ukidanje županija ili smanjenje zaposlenosti u državnom sustavu.
Stabilizacijski program
Analitičari Ekonomskog instituta tvrde da poduzete mjere u sferi oporezivanja dohotka građana, poput povećanja neoporezivog dijela dohotka, ne idu u smjeru smanjenja fiskalnog deficita, već dovode do manjka prihoda, ponajprije lokalnih jedinica vlasti, što će dovesti do dodatnih napetosti, a vjerojatno neće imati učinak na gospodarski rast. Stoga i upozorenje da izostanak fiskalne konsolidacije otvara prostor za sve opcije daljnjih događaja uključujući nužnost sklapanja stabilizacijskog programa pod okriljem EU i MMF-a.
>> Najslabiji u EU: Nakon šest godina recesije, Hrvatsku u 2015. očekuje mali rast od 0,2%
>> Reuters o Hrvatskoj: Znakovi siromaštva su posvuda
Mogu nam još kožu oguliti, i isisati svu krv, naplatiti zrak koji dišemo, i onda će sve biti u skladu sa planom 21. Nije stvar u Eu, stvar je u našim političarima, koji jedino znaju krasti od naroda, i sebi trpati u džep, zar nije sramota da smo na samome dnu skoro svih ljestvica? Mi možemo biti mala Švicarska da želimo, ali takav nam je mentalitet da dalje ovih trenutno ne vidimo. Loše političare, biraju dobri ljudi koji ne izlaze na izbore.