O ekonomskom modelu koji vlasnike, radnike i korisnike – cijelu zajednicu – stavlja u odnos solidarnosti nasuprot postojećem sustavu koji potencira nejednakost i koncentraciju ekonomske moći, razgovarali smo s Thomasom Dönnebrinkom, berlinskim stručnjakom za kolaborativne platforme poznatije pod krovnim nazivom ekonomija dijeljenja. Gost 4. konferencije o dobroj ekonomiji govori ne samo o prednostima već i o opasnostima tog modela...
Možete li ukratko objasniti pojam kolaborativnih platformi i način njihova pokretanja?
Nije postojao plan za njihovo pokretanje, samo su se dogodile; nekako prirodno ljudi su se okupljali i počeli zajednički kreirati modele suradnje zasnovane na istoj potrebi. Dijeljenje automobila postoji već desetljećima, to je bio neki početak. A onda su počeli pisati kompjutorske programe, razvijati „peer-to-peer“ (osoba prema osobi, op. a.) platforme i ostvarivati potrebe mimo tradicionalnih igrača koji su to prije obavljali.
Razvoj su unaprijedile telekomunikacije, baze podataka, kompjutori, mobilni telefoni... s pomoću kojih je lakše naći podudarnosti u potrebama. Internet može spojiti svakoga i to odmah. Model je došao iz prakse, ne iz teorije. Jednom je netko rekao i da Wikipedija nikad neće raditi u teoriji, ali – radi u praksi. Tako je i ovdje. Povećava se mogućnost participacije kroz fleksibilnost rada i korištenja; netko tko radi nekoliko sati, može ostatak vremena raditi nešto drugo.
Ekonomija dijeljenja spominje se kao jedna od ideja koje će promijeniti svijet. Koliko je uznapredovala?
Ja sam u nekom svom balonu, u kojemu svi pričaju o tome, pa mi se čini da je raširena. Ali nije. U Njemačkoj smo radili istraživanje u kojem su intervjuirane tisuće ljudi o kolaborativnoj ekonomiji i mnogima pojam nije poznat. No pokazuje ubrzanu dinamiku. Na početku je to spor proces, kao crowdfunding (grupno financiranje, op. a.) koji sada eksponencijalno raste: s pet milijardi dolara u 2013. na 35 milijardi dolara u 2015. Još nije obuhvaćen veći dio društva, no budi se svijest javnosti. Ali i automobila u autoindustriji u početku je bilo tek nekoliko.
Kako vidite razvoj u budućnosti?
Vidim raskrižja iz kojih se može razviti ili nekoliko velikih platformi pod kontrolom nekolicine koja nadgleda protok svih roba, informacija, servisa i stvara ovisnost ili gradove dijeljenja u čije je modele upravljanja vlasnički uključeno više ljudi koji ostvaruju prihod od toga. Postojat će ili koncentracija moći, novca i podataka koja uključuje manipulaciju ili decentralizacija, demokratizacija i veća inkluzija.
Spomenuli ste zlouporabu startupova...
Da, na primjeru Ubera koji na neki način razara tradicionalna radna mjesta... Taksi-industrija ima monopol, a Uber nije nužno najbolja alternativa, no nastala je neka dinamika; ne treba plaćati skupe dozvole, a niži su i troškovi za klijente. No to je model u kojem primarno vozači ostvaruju interes, a bolje bi bilo kad bi u ostvarivanje prihoda i ostalih dobrobiti jače bili uključeni i klijenti, da se nađe kompromis interesa.
Koja je razlika u dijeljenju materijalne imovine u odnosu na znanje, usluge, vrijeme?
Informacije dobivaju dodatnu vrijednost širenjem; kopiranjem i dijeljenjem. S materijalnim je to nemoguće: jabuku možemo dobiti ja ili vi, ne možemo je svi imati. Ali druge materijalne stvari mogu se upotrebljavati višekratno... Osobne automobile vlasnici često koriste samo pet posto vremena, a u preostalom vremenu može ih se dijeliti s drugima uz naknadu ili bez nje. Bolja upotreba nedovoljno korištenih proizvoda problematična je za aktualnu ekonomiju koja pokušava što više i što brže prodati. Automobilska industrija u početku nije podržavala modele dijeljenja, no da oni nisu ušli na tržište, učinio bi to netko drugi. I Ikea je u Norveškoj pokrenula sličnu platformu.
U Njemačkoj imamo i primjer u medijima. Die Tageszeitung negativno je poslovao i došao u situaciju da se mora zatvoriti, prodati konkurenciji ili čitateljima. Odabrali su ovo zadnje i prikupili novac od 20 tisuća članova po zadružnom principu. Da su dobili novac od male skupine ljudi, povećala bi se opasnost od manipulacije za političke interese.
Kakve su dobrobiti od primjene u financijama?
Niste ovisni samo o bankama, imate više izbora i možete financirati ideje koje banke ne žele zbog rizika ili nedostatka kolaterala. No najveća dobrobit nije novac nego kreiranje efekta na društvo. Ne smatram da sustav mora biti postavljen po principu „ili–ili“, ne zalažem se protiv tržišta ili privatnih poduzetnika, oni mogu biti komplementarni, no trebamo više mogućnosti i inkluzije da dobijemo dobru ekonomiju. To možemo naučiti i iz prirode, različitost stvara veću otpornost.
I tvrtke bazirane na konkurentnosti neće moći ostati konkurentne u budućnosti, kratkoročno im to koristi, ali dugoročno one koje dijele i otvaraju se imaju veće šanse za opstanak. Napuštamo eru konkurentnosti i ulazimo u eru kolaborativnosti. I društvena istraživanja pokazuju da su ljudi sve skloniji ostvariti manju materijalnu korist ako osjećaju da nešto nije fer.
>> Uber je vjesnik ekonomije dijeljenja
>> Ovo je 9 modela zapošljavanja: Poslodavci vole dijeliti radnike
Koja naivčina... Pa jel on stvarno misli, da će onih 5 "ljudi" koji posjeduju 85% svega na svitu, pristat na išta di neće imat 100% svega, i još po mogučnosti da pojedu jednog od tih pet