Između obrazovanja i digitalnog društva treba staviti znak jednakosti, jer danas je obrazovano društvo digitalno društvo. U uspješnim društvima digitalizacija je krovna priča koja prožima društvo u svim njegovim segmentima. Ona je noseći transformacijski proces, zato je ključno da obrazovni sustav mlade priprema za poslove budućnosti, a ne prošlosti.
Za Hrvatsku je ključno da na državno-strateškoj razini prihvati da digitalizacija nije opcionalna, ona se događa sada i ovdje, mijenjajući društvo iz temelja. Potrebno je stvoriti preduvjete da se društvo brže prilagodi – od obrazovnog sustava, preko poslodavaca i poduzetnika do javne uprave. Trendovi nam govore da 2030. godine čak polovica današnjih zanimanja više neće postojati i nastat će neka nova, a mi u Hrvatskoj tek raspravljamo u uvođenju obavezne informatike u škole. Krajnje je vrijeme da obrazovni sustav počne mlade pripremati za poslove budućnosti, a ne prošlosti.
S tehnološke strane, preduvjeti su razvijenost i korištenje infrastrukture za brzi pristup internetu te u dostupnosti i korištenju elektroničkih usluga. Imamo jednu od najkvalitetnijih infrastruktura za mobilni pristup internetu u Europi, no zaostajemo u fiksnom dijelu zbog regulatornog okvira koji usporava investicije, što utječe na cijelo gospodarstvo. Naime, 10-postotno povećanje broadband penetracije povećava BDP za prosječno 1,5 posto, a digitalna ekonomija raste sedam puta brže od ostale ekonomije.
Upravo zbog velikog utjecaja broadbandizacije i digitalizacije na gospodarstvo, iz perspektive poslodavca nedopustivo nam je da je u Hrvatskoj informatika samo izborni predmet, gdje djeca uče o floppy disku iz udžbenika s početka 90-ih, dok Švedska uvodi obavezno programiranje od prvog razreda osnovne škole. Gospodarski oporavak nije moguć bez ulaganja u najznačajniji resurs koji imamo, a to su kompetentni i konkurentni ljudi. To što djeca u Hrvatskoj nemaju obveznu informatiku ima dugoročne posljedice. Dok tržište traži sve više kvalitetnih i digitalno obrazovanih stručnjaka, sve se manje mladih upisuje na fakultete iz STEM područja. Znanja koja su nama u HT-u danas bitna, poput onih iz područja interneta stvari (IoT), machine to machine komunikacije, big data, virtualne stvarnosti i umjetne inteligencije su znanja s kojima se mladi često ne susreću ni na fakultetskoj razini.
Sve nas to kao tehnološku kompaniju izravno pogađa, stoga to nastojimo sami mijenjati. Surađujemo sa STEM fakultetima, njihove studente primamo na praksu i mentorstvo, a pružamo im i priliku za rad na međunarodnim projektima. Mnoge nakon diplome zapošljavamo, a kasnije i stručno usavršavamo. Također, kroz donacijski program podupiremo STEM projekte namijenjene mlađoj djeci, poput Croatian Makers lige za robotiku i Astronomskog društva Višnjan. Organizirali smo i prvi HT Hackathon, a sponzori smo događaja poput Idea Knockouta i Bug Future Showa. To pokazuje da kompanija može imati veliki utjecaj, ali to je dugoročno neodrživo bez strateškog pristupa na razini države. To nam pokazuje primjer Švedske ili Izraela, koji je razvio “startup nacija” model ekonomije. Želimo li biti konkurentni njima, trebamo informatizirati cijelo školstvo, jer uvođenje obvezne informatike čak više nije dovoljno ambiciozno. Danas je obrazovano društvo digitalno društvo, i razvijene zemlje tome već dugo strateški i sveobuhvatno pristupaju na razini državnih politika. U Hrvatskoj se djeca i mladi svuda osim u školama susreću s naprednim tehnologijama i znanjima, što je nedopustivo. Nadamo se da će država napokon prepoznati važnost svoje uloge u tome, jer trebamo zajednički stvoriti uvjete da stručni ljudi imaju priliku raditi i stvarati u Hrvatskoj, kako bismo spriječili odlazak ljudskog kapitala u inozemstvo.
>> 'Ova zemlja ima i potencijal, ima i snagu i znanje. Krajnje je vrijeme da se krene na novi put'
>> Ivan Đikić se obratio premijeru i predsjednici
nemojmo tako, pa imamo vjeronauk.