Arijana Čulina, splitska spisateljica koju poznajemo kao autoricu
hrvatske tzv. “chick lit” struje, počastila je pred
blagdane svoje čitatelje novim romanom “Kako sam postao
faca” u izdanju Mozaik knjige.
Iznenađenje je što nekadašnja Goge Bjondina
postaje 40-godišnji Srećko, koji pripovijeda kako je od
bezveznjaka i dobričine postao beskrupulozni biznismen.
– Junaci su ovakvih priča uglavnom muškarci, a
glavni lik ne bi doživio potpuni preobražaj kad bi govorio na izvornom
dijalektu – objašnjava Čulina. Iako je
spisateljičin glas dublji, njezina oštrica još
spretno i pripovjedački lako pogađa isti cilj – najljigaviju
(i najbogatiju) srž današnjeg društva.
• Predstavlja li
ovaj roman vaš odmak od tzv. chick lita?
– Moram priznati da nisam razmišljala, pa čak ni
čula za tzv. chick lit, kokoši ni piliće dok sam pisala
knjige u kojima je glavni lik Goge Bjondina. Neko vrijeme svrstavalo se
većinu spisateljica, koje su pisale o muško-ženskim odnosima
u chick lit, a ako su to, dakle, i bile moje dvije prethodne knjige,
ova nije, mada i u njoj progovaram o muško-ženskim odnosima,
ali iz muškog rakursa. Možda bi to trebao biti pivac lit.
• Kakve su vas
face inspirirale na ovu priču “Od pizduna do
tajkuna”?
– Face kakve susrećemo u današnjem
društvu uglavnom visoko pozicionirane od kojih se većina
prigrabivši pozicije često na sumnjive načine, obogatila na
još sumnjivije načine. Face koje često nemaju kvalifikacije,
niti kvalitete za obnašanje određenih dužnosti i koje su
spremne na sve da se dočepaju svog cilja slijedivši deset
Božjih zapovijedi, ali naopačke. Glavni lik romana Srećko
ništa nije postigao dok je bio pošten, iskren,
odan, osjetljiv, poetičan, galantan, pravedan. Samo je dobio u
društvu epitet pizduna. A da to više ne bi bio,
učio se beskrupuloznosti, postao je ulizica, lažljivac, prevarant,
laktaš i s tim je karakteristikama dogurao do tajkuna.
• Mislite li da
ženski lik kao “faca” ne bi dovoljno dobro iskazao
vaš stav prema današnjem
“visokom” društvu?
– Face na pozicijama o kojim govorim uglavnom su
muškarci, stoga je i glavni lik mog romana
muškarac. Ljudi današnjeg visokog
društva uglavnom su preko noći “porasli”
dograbivši svoje pozicije i podebljavši đžepove.
Zato se i zovu “veliki ljudi iz visokog staleža”,
što ih razlikuje od “malih ljudi iz niskog
staleža”, ne zato što su veći nego zato
što imaju love. I ta podjela u društvu
nešto govori. Mali si čim nemaš novca. Mali ljudi
vide što rade tzv. veliki ljudi, ali nemaju moć da
nešto promijene. Velike je za male briga samo onoliko koliko
ih mogu iskoristiti da bi oni bili još veći.
• Koja je
najeksplicitnija poruka romana?
– Vrijeme je da ljudi prema svojim zaslugama dobivaju
pozicije koje zaslužuju. Da u ovom društvu ne vladaju oni
koji imaju epitet “Faca koje se znaju snaći”, nego
Faca koje su istinske face. Da se napokon počnu cijeniti moralna načela
pojedinca, sposobnost, a ne korupcija i podobnost.
RAZGOVOR O knjizi “Kako sam postao faca”
Arijana Čulina: Moj roman je 'pivac lit', a ne 'chick lit'
