U vremenu pametnih satova, brzih tehnologija i potrošačke logike u kojoj se stvari često zamjenjuju umjesto popravljanja, jedna zagrebačka radionica prkosi trendovima. Urarski servis Omega, koji u Prolazu sestara Baković 3 djeluje još od 1928., danas vodi Ivana Puzak Perikić, majstorica urarstva koja je nastavila obiteljski posao.
Radionica posluje na toj lokaciji gotovo cijelo stoljeće. U početku ju je vodio urar Mate Barač, a već je tada bila napredna za svoje doba jer su se u radu koristili električnim uređajima. Tradicija kontinuirane nabave i upotrebe suvremenih tehnoloških alata nastavila se sve do danas.
U sadašnjoj je formi pak Urarski servis Omega započeo poslovanje 1981., kada je radionicu, nakon završene obrtničke škole i rada u tvrtki Sat, preuzeo Ivan Puzak. Želio je iskoristiti svoje znanje i iskustvo kako bi ponudio što kvalitetniju uslugu pa je vlastitim sredstvima postupno modernizirao prostor i način rada. U to je vrijeme u Zagrebu djelovalo više desetaka urara, većinom u samom središtu grada, no bio je uvjeren da će kvalitetnim radom i stručnim pristupom pronaći svoje mjesto.
Početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća urarska je industrija prolazila veliku krizu uzrokovanu pojavom elektroničkih, odnosno kvarcnih satova, padom cijena i smanjenom potrebom za servisiranjem. Mnoge radionice tada su zatvorene, a opstali su oni koji su ulagali u znanje, alate i prilagodbu tržištu. Upravo takav pristup omogućio je da radionica u Prolazu sestara Baković dočeka i obnovu popularnosti mehaničkih i luksuznih satova.
– Kao mala dolazila sam s tatom vikendom u radionicu. Dok je on radio, ja sam se igrala, ali sam istodobno upoznavala taj čarobni svijet satova – prisjeća se Ivana Puzak Perikić.
Iako je poslije upisala Pravni fakultet, radionica je i dalje bila dio njezine svakodnevice. Pomagala je u administraciji, uvozu robe i radu sa strankama, što je u obrtničkim obiteljima, kaže, sasvim uobičajeno. S vremenom je shvatila da je zanat privlači više od pravne profesije.
– Kako je vrijeme odmicalo, sve me manje zanimalo pravo, a sve više tatin posao. Na kraju sam prekinula studij i odlučila se u potpunosti posvetiti urarstvu. Danas sam sretna zbog te odluke jer bi bilo šteta da takav obiteljski posao nestane – govori.
U zanat je ušla postupno, kao i svaki šegrt. Posebno ističe važnost mentora, prije svega oca Ivana i kolege Branka Jelenčića.
– Oni su me naučili svemu što znam. Premda, u ovom poslu učenje nikada ne prestaje – ističe Ivana Puzak Perikić.
Danas radionica zapošljava tim majstora s položenim urarskim ispitima i švicarskim certifikatima. Opremljena je suvremenim računalnim, elektroničkim i mehaničkim uređajima koji se kontinuirano obnavljaju, a kvalitetu rada redovito nadziru partneri iz švicarskih tvrtki čije satove servisiraju.
Radionica se, naime, specijalizirala za servisiranje skupocjenih i visokokompleksnih satova renomiranih švicarskih proizvođača poput Omege, Longinesa, Radoa i TAG Heuera. I jedan je od tek nekoliko, procjenjuje se šest, ovlaštenih urarskih servisa u Hrvatskoj koji posjeduju licencu za servisiranje tih prestižnih švicarskih brendova, objašnjava vlasnica.
– Ljudi skupocjene satove kupuju kao investiciju ili kao nešto što će ostaviti u naslijeđe, a kada kupite takav sat, onda ulažete i u njegovo održavanje – kazuje.
Takvi primjerci zahtijevaju i originalne dijelove i precizne postupke servisiranja. – Kada radite s luksuznim satovima, nema improvizacije. Servis znači potpuno rastavljanje mehanizma, čišćenje, podmazivanje i ponovno sastavljanje – govori Ivana Puzak Perikić.
Servis se preporučuje svakih pet ili šest godina, a ovisno o stanju sata, može trajati od nekoliko dana do dva tjedna. Posebno zahtjevan dio posla je poliranje kućišta i narukvica, kojim se sat vraća u stanje što bliže izvornome.
Radionica je osposobljena za najsloženije intervencije na mehaničkim, elektromehaničkim i elektroničkim satovima. Uz zahtjevne restauracije, u njoj se obavljaju i servisiranje i popravci satova, podešavanje točnosti, uređivanje kućišta, testiranje vodonepropusnosti, izmjena remena i kopči te zamjena baterija.
Iako se danas često govori o padu interesa za klasične satove, vlasnica Urarskog servisa Omega kaže da potražnja za kvalitetnim mehaničkim satovima i dalje postoji.
– Primjećujemo zanimljiv trend među mlađima, koji donose vintage satove svojih baka i djedova na restauraciju. Žele ih ponovno nositi i tako zadržati vezu s obitelji – ističe.
Unatoč tome, urarski zanat suočava se s ozbiljnim izazovima. U Hrvatskoj više ne postoji školovanje za urare jer je smjer u obrtničkim školama ukinut zbog nedostatka interesa, a ulazak u profesiju dodatno otežavaju visoki troškovi opreme.
– Danas za urarstvo nisu dovoljni osnovni alati. Potrebni su sofisticirani strojevi za čišćenje, poliranje i mjerenje, koji su vrlo skupi. Mladima je teško započeti posao od nule – objašnjava.
Zato smatra da je očuvanje obrtničkih zanimanja važno ne samo zbog tradicije nego i zbog praktičnih potreba društva.
– Ako obrti nestanu, doći ćemo u situaciju da nam nema tko popraviti sat, cipele ili nakit. To su znanja koja se prenose generacijama i ne mogu se nadomjestiti tehnologijom – zaključuje Ivana Puzak Perikić.