Zapanjujuća ocjena Državne revizije: Milijarde za agrar bačene u vjetar

Milijarde eura "ulupane" su u hrvatsku poljoprivredu, a opipljivih rezultata – nema. Ocjena je to Državne revizije koja je pročešljala učinkovitost dodjele i korištenja potpora iz Europskoga poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) te rezultate provedbe mjera i intervencija koje se financiraju iz EPFRR-a putem Programa ruralnog razvoja (PRR) RH 2014. – 2020. (uključujući prijelazno razdoblje 2021. i 2022.) i Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) 2023.-2027. Do kraja prošle godine iz EPFRR-a korisnicima je isplaćeno više od 3,5 milijardi eura, od čega 3,2 milijarde iz Programa ruralnog razvoja te 370 milijuna eura iz Strateškog plana ZPP-a. No unatoč visokoj apsorpciji sredstava, više od 97%, čime se hvale mjerodavni, brojke su poražavajuće.

Analiza revizora o stanju poljoprivredne proizvodnje, veličini poljoprivrednog zemljišta, produktivnosti po uloženoj jedinici rada u poljoprivredi, poljoprivrednoj proizvodnji po hektaru u RH u odnosu na druge države članice i/ili prosjek EU27 te o samodostatnosti proizvodnje odabranih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u Hrvatskoj, pokazala je, naime, kako je nominalna vrijednost naše poljoprivredne proizvodnje u odnosu na referentnu 2010. rasla svega 9%, najmanje u odnosu na druge članice EU u kojima je prosječni rast iznosio oko 52%. Još je alarmantnije da nam je realna vrijednost proizvodnje u odnosu na promatrano razdoblje pala oko 25%, slično kao u Rumunjskoj, Malti i Bugarskoj, dok je u EU27 zabilježen prosječni rast od oko 13%.

"Hrvatska kontinuirano bilježi znatno nižu produktivnost po uloženoj jedinici rada u poljoprivredi – u odnosu na EU prosjek za čak 30%. Na tisuću radnih jedinica ostvaruje se svega 7,21 milijun eura, u odnosu na europskih 24,23 milijuna. Imamo znatno veći udio poljoprivrednih gospodarstava s malim površinama u usporedbi s prosjekom EU – čak 40% njih veličine su do dva hektara, a 30% do pet hektara. Kad je riječ o samodostatnosti u poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima, dovoljno proizvedemo samo pšenice (281,3%), žitarica (151,3%), vina (153,3%) i piva (100,7%), dok voćem pokrivamo samo 42,3% potreba, povrćem i uljem 48,5, krumpirom 46%, sirovim mlijekom 50,3, mesom 62, šećerom 62,1, medom 82,8, jajima 84,2, stolnim maslinama 90 te šećernom repom 90,6%", podaci su koje je iznio načelnik Odjela za reviziju EU fondova Kord Kordić.

Revizijom su, doznajemo, bili obuhvaćeni Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (APPRRR) te Agencija za reviziju sustava provedbe programa EU (ARPA), a kao revizijski uzorak uzete su četiri od 21 mjere iz Programa ruralnog razvoja (PRR) od 2014. do 2020. – ulaganja u fizičku imovinu (mjera 4), ulaganja u razvoj šumskih područja i poboljšanje održivosti šuma (8), potpora za lokalni razvoj u sklopu inicijative LEADER (CLLD – lokalni razvoj pod vodstvom zajednice) (19) i tehnička pomoć (mjera 20). Čak 18 od ukupno 21 mjere iz PRR-a za cilj je imalo povećanje konkurentnosti hrvatske poljoprivrede, šumarstva i prerađivačke industrije, unapređenje životnih i radnih uvjeta u ruralnim područjima te zaštitu okoliša/klime/bioraznolikosti, a samo za mjeru 4, u kojoj je revizijom obuhvaćen 21 korisnik koji se prijavio za dodjelu potpora u 11 natječaja, ukupna vrijednost ulaganja/projekata iz uzorka iznosila je 898,6 milijuna kuna ili 119,3 milijuna eura. Vrijednost isplaćenih sredstava, do kraja 2025., iznosila je pak 420,7 milijuna kuna ili 55,8 milijuna eura. Od podnošenja zahtjeva za potporu do donošenja odluke o potpori korisnici su u prosjeku čekali čak 382 dana, većinom zbog izmjene natječaja i prolongiranja rokova za podnošenje prijava, izmjene iznosa raspoloživih sredstava, nedovoljno jasnih uvjeta prihvatljivosti...

A kad se podvuče crta, problem je jasan. Proizvodimo sve manje, a uvozimo sve više. Lani smo uvezli hrane za gotovo sedam milijardi eura, 11,5% više nego godinu prije, čime je ostvaren rekordan vanjskotrgovinski deficit u vrijednosti od 2,86 milijardi eura ili 450 milijuna eura više nego godinu prije. Vrijednost hrvatske poljoprivredne proizvodnje iznosila je 3,2 milijarde eura, što je rast za 2,7%, ali ne zato što smo proizveli više, nego zbog inflacije i rasta cijena.

– Golema se sredstva isplaćuju u poljoprivredi, a sustav nema dovoljno mehanizama za praćenje stvarnih učinaka na proizvodnju, konkurentnost i samodostatnost – komentira konzultantica za poljoprivredu i prehrambenu industriju Zvjezdana Blažić.

– Posebno je zanimljivo što je Državna revizija u slučaju Agencije za plaćanja u poljoprivredi kritizirala i veliko kašnjenje u donošenju konačnih odluka o potporama. Za potpore za 2023. godinu odluke su trebale biti donesene do kraja kolovoza 2024., a Agencija ih je počela donositi tek krajem siječnja 2025. To otvara važno pitanje kako se uopće može ocijeniti učinkovitost potpora ako korisnici dugo ne znaju njihov konačni iznos, odluke kasne mjesecima i ne postoje sustavni pokazatelji što je potpora proizvela – napominje ona. Ministarstvo poljoprivrede vodi evidenciju o golemim potraživanjima od korisnika potpora – više od 30,3 milijuna eura od 7699 korisnika – ali nije utvrđeno jesu li ona dospjela, koliko kasne, koje su mjere naplate poduzete ni koja su potraživanja možda nenaplativa ili zastarjela.

– Revizija ne osporava da je novac formalno isplaćen, ali pokazuje da sustav gotovo uopće nije organiziran da dokaže jesu li potpore donijele stvarni razvoj hrvatske poljoprivrede – kaže Blažić. Samo u 2024. godini putem Ministarstva poljoprivrede, Agencije za plaćanja i sredstva Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) u sektor poljoprivrede usmjereno je više od milijardu eura. Najveći dio odnosio se na izravna plaćanja, ruralni razvoj i sektorske programe. Istodobno, vrijednost poljoprivredne proizvodnje raste sporo, stočarstvo se smanjuje, samodostatnost u brojnim sektorima ostaje niska, a uvoz hrane raste brže od domaće proizvodnje.

– Upravo zato je dobro da je analiza Državne revizije pripremljena za Hrvatski sabor otvorila pitanja koja uporno postavljaju poljoprivrednici i stručnjaci, a resorno ministarstvo uporno odbija dati odgovor na njih. Glavno je: Troši li Hrvatska sredstva za poljoprivredu učinkovito i mjeri li uopće rezultate tih potpora? – poručila je Blažić.

Žaklina Jurišić, voditeljica Odjela za poljoprivredu i prehrambenu industriju HGK, kaže kako izvješće Državnog ureda za reviziju (DUR) potvrđuje nepovoljne strukturne i ekonomske pokazatelje u poljoprivredi.

– Uglavnom se slažemo s konstatacijom DUR-a da Hrvatska treba jasnije odgovoriti na potrebe različitih skupina proizvođača – malih, srednjih i velikih tvrtki te se više fokusirati na rješavanje strukturnih problema. Kao što je navedeno, to je pad intenzivnih sektora, dominacija žitarica i depopulacija ruralnog područja, u namjeri povećanja učinkovitosti i usklađivanja s ciljevima održivog razvoja, kao i jačanja konkurentnosti i samodostatnosti poljoprivredne proizvodnje. To znači da treba bolje fokusirati mjere i korisnike potpore, napraviti snažniju demarkaciju s mjerama regionalne i socijalne politike te definirati prioritete u proizvodnji, uz rješavanje pitanja raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem. HGK stalno upozorava na važnost potpora za ulaganja u dugotrajnu imovinu (investicijske mjere), koje su jedini učinkoviti alat za podizanje volumena, produktivnosti i konkurentnosti proizvodnje. Pripreme za novo programsko razdoblje 2028. – 2034. već su počele, višegodišnji su financijski okvir i okvirna pravila za primjenu ZPP-a EU na stolu. Dosadašnje iskustvo, potrebe primarne proizvodnje i prehrambene industrije trebali bi nam pomoći u kreiranju budućih mjera poljoprivredne politike radi stvaranja primjerenog dohotka proizvođača hrane, što manje ovisnosti o uvozu hrane i očuvanja ruralnih područja – rekla je Jurišić.

Aleksandar Mešić, dekan zagrebačkoga Agronomskog fakulteta, na kojemu je ovih dana održan i stručni skup "Poljoprivredne potpore pod povećalom – kako do prehrambene suverenosti?", kaže kako se do sada rasprava o prehrambenoj sigurnosti uglavnom svodila na pitanje cijena hrane. Međutim, sve je jasnije da je ključni izazov znatno dublji – ne koliko će hrana stajati, nego hoće li je uopće biti dovoljno u uvjetima sve izraženijih političkih, tržišnih i klimatskih poremećaja. Stoga se u središtu rasprave nalazi pitanje učinkovitosti sustava poljoprivrednih potpora i njihov stvarni učinak na domaću proizvodnju hrane. Potpore su instrument strateške otpornosti države te odgovornosti koja, smatra Mešić, nadilazi političke cikluse i stranačke razlike.

– Prehrambena sigurnost je sposobnost države da u svakom trenutku osigura dostupnost hrane svim svojim građanima putem proizvodnje, trgovine, zaliha i otporne logistike, čak i u uvjetima krize. Nedavne krize jasno su pokazale koliko su tržišta hrane ranjiva i koliko brzo njihovi poremećaji mogu utjecati na stabilnost cijelog društva. Tijekom pandemije COVID-19 suočili smo se s ozbiljnim poremećajima u globalnim lancima opskrbe. Nakon izbijanja rata u Ukrajini doživjeli smo snažan rast cijena hrane i ključnih inputa, a recentni sukobi na Bliskom istoku dodatno su destabilizirali tržište energenata, gnojiva i hrane. U takvim okolnostima rast cijena vrlo brzo prelazi u pitanje dostupnosti kada se više ne jede ono što je prehrambeno potrebno, nego ono što se u tom trenutku može priuštiti. Zato hrana nije samo ekonomsko pitanje, ona je i sigurnosno i javnozdravstveno pitanje – tvrdi Mešić. Upozorava kako Hrvatska izvozi sirovine, a uvozi gotove proizvode veće vrijednosti, što dugoročno stvara gubitke i slabi domaću proizvodnju i konkurentnost. Te trendove treba preokrenuti i ugledati se na visokorazvijene zemlje EU koje su te probleme odavno riješile. Potrebna nam je bolja organizacija, ulaganje u znanje i tehnologiju, napominje, ističući kako mnogima promiče i činjenica da hrvatski poljoprivrednici imaju jako nisku razinu znanja.

– Dok govorimo o rastu konkurentnosti i gledamo kako je podignuti, uvesti nove tehnologije, koliko će se novca dati poljoprivredi, golemo je pitanje i tko te tehnologije može usvojiti i primijeniti – ističe Mešić. Smatra kako Hrvatskoj za budućnost treba nova i detaljnija strategija poljoprivrede, što se ne iščitava samo iz sadašnjih brojki nego i iz novog ciklusa EU i novih primjena koje slijede.

– Evidentno je da će novca za poljoprivredu biti jednako ili manje. Ako se uzme u obzir ciklus od idućih sedam godina, inflacija će pojesti golem dio te moramo postati učinkovitiji. Treba pametnije gledati kako raspodijeliti novac, a tu znanost može biti od pomoći – poručio je.

Predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore (HPK) Željko Mihelić, stočar i jedan od najvećih proizvođača krmnog bilja za stoku, ističe kako je od deset do dvanaest godina od ulaska Hrvatske u EU praktički izgubljeno – proizvodnja je danas na istoj razini kao u trenutku pristupanja, dok su sredstva za potpore bila dostupna, ali neučinkovito raspoređivana. Oni koji su o tomu odlučivali moraju biti odgovorni i za rezultate, napominje. Upozorava da je hrvatska poljoprivreda iscrpila financijske rezerve nakon niza kriza – one iz 2008., ulaska u EU te pandemije COVID-19 – te nam treba ozbiljan novac, brzi i jednostavno dostupni investicijski fondovi koji bi dignuli proizvodnju, a prije svega konkurentnost, koja je trenutačno na svega 30% prosjeka EU. – Jedino što nas može izvući iz ponora u kojem smo sada jest znanje i samo znanje. Bojim se da će sljedeća generacija donijeti pad od 50% u broju stočarskih gospodarstava, jer mladi ljudi u poljoprivredi ne vide svoju budućnost zbog premale zarade i prevelikih obveza, što bi dugoročno moglo biti veći problem od uvoza hrane i pitanja samodostatnosti – rekao je Mihelić.

Eurozastupnik Marko Vešligaj, jedini hrvatski član u Odboru za poljoprivredu Europskog parlamenta, smatra kako problem nije u nedostatku novca, nego u načinu upravljanja te je nužna temeljita revizija nacionalne poljoprivredne politike.

– Trebamo više ciljanih ulaganja u sektore s najvećim razvojnim potencijalom poput vinarstva i peradarstva. Zatim, moramo imati brze i operativne mehanizme za reakciju u kriznim situacijama, ne smijemo dopustiti da proizvođači, poput vinara pogođenih zlatnom žuticom, čekaju sredstva dok im proizvodnja propada. Također, ključno je sustavno jačanje malih i srednjih gospodarstava, uključujući njihovo udruživanje, kako bi se povećala njihova pregovaračka moć na tržištu – istaknuo je te dodao kako nam prethodi rasprava o novom višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2028. – 2034., pri čemu Hrvatska mora jasno i glasno braniti interese svoje poljoprivrede.

– Ne smijemo dopustiti smanjenje sredstava ni njihovo utapanje u šire fondove bez jasne namjene jer gubitak od 1,3 milijarde eura imao bi ozbiljne posljedice za domaću proizvodnju, koja je već pod pritiskom visokih troškova, energetske krize i nelojalne konkurencije poput one iz zemalja Mercosura – napominje.

– Hrvatska mora ojačati mala gospodarstva, ulagati u konkurentnost i digitalizaciju te razvijati otporniji prehrambeni sustav. Bez toga nećemo moći iskoristiti potencijal koji imamo, a on je, unatoč svemu, i dalje velik – zaključio je Vešligaj.

Koliko je poljoprivreda u Hrvatskoj trenutačno isplativ biznis, govore podaci prema kojima hrvatski poljoprivrednici zarađuju samo 45% prosjeka EU; plaće su poljoprivrednih radnika u nas dakle gotovo dvostruko niže od prosjeka EU. Razlike su u prihodima između Hrvatske i bogatijih članica EU (Danska, Nizozemska, Belgija) goleme. Rezultati njegova internog istraživanja, a obuhvaćaju podatke za 2023. godinu, pokazali su kako hrvatski farmeri u prosjeku ostvaruju 13.605 eura godišnje ili 1134 eura mjesečno po radniku na gospodarstvu. To je znatno ispod prosjeka EU-27, koji iznosi 29.957 eura godišnje (2496 eura mjesečno). Hrvatska se nalazi na 21. mjestu od 27 zemalja članica, s prihodima sličnim susjedima poput Rumunjske (11.757 eura) i Poljske (11.687 eura). Za usporedbu, farmeri u Danskoj, koja je na vrhu ljestvice, zarađuju 118.506 eura godišnje, što je gotovo devet puta više od hrvatskih farmera.

– Poljoprivredu i domaću proizvodnju hrane treba smatrati sastavnim dijelom prehrambene sigurnosti, a prehrambenu sigurnost sastavnim dijelom nacionalne sigurnosti. Ako stvari postavimo tako, onda će i ulaganja u poljoprivredu možda biti malo drugačije strukturirana – kaže i predsjednica saborskog Odbora za poljoprivredu Marijana Petir te dodala: – Previše težimo apsorbirati fondove koji su nam na raspolaganju te ih distribuirati, a premalo se bavimo stvarnim potrebama, smatra ona. Ako smo u samoj Strategiji poljoprivrede, koju smo čekali 20 godina, istaknuli da su nam važna ulaganja u proizvodnju mesa, mlijeka, voća i povrća, da bi se raspodijelila sredstva koja nisu mala, važno je poljoprivrednike pitati što im treba te programirati mjere kojima će uložena sredstva dobiti dodanu vrijednost, poljoprivrednici dobiti potrebne alate da ostanu i opstanu u poljoprivredi te da i njihova djeca ostanu na tome časnom poslu. Cilj nam ne bi trebao biti ni povećavati proizvodnju za izvoz, kako to primjerice radimo sa pšenicom, a onda uvozimo kruh i tjesteninu. Treba ulagati u poljoprivrednu strukturu, preradu, skladišta, distribucijske centre, diversifikaciju robnih zaliha da ne počivaju samo na velikim subjektima.

Iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva kažu kako su u očitovanju Državnom uredu za reviziju naglasili da ne mogu prihvatiti tvrdnje kako se osim kvantitativnih pokazatelja nisu sustavno pratili i rezultati, što je definirano na razini EU. Program ruralnog razvoja i Strateški plan ZPP-a izrađeni su, ističu, u okviru zajedničkih pravila ZPP-a EU, zajednički za sve države članice, uključujući zajednički okvir za praćenje i evaluaciju (Common Monitoring and Evaluation Framework). A to znači da u tom sustavu naglasak nije isključivo na proizvodnji pojedine države, nego na jačanju konkurentnosti i održivosti poljoprivrede, potpori okolišnim i klimatskim ciljevima te uravnoteženom razvoju ruralnih područja i zadržavanju radnih mjesta.

– Stoga rezultate provedbe mjera valja sagledavati ponajprije putem doprinosa modernizaciji i restrukturiranju gospodarstava, otpornosti sektora te kvaliteti života u ruralnim sredinama – objašnjavaju te napominju i kako usporedbe dvaju različitih strateških projekata, nastalih u različitim vremenskim razdobljima, zahtijevaju opreznu interpretaciju, osobito imajući na umu da je Strategija poljoprivrede do 2030. donesena nakon što je PRR već bio u provedbi.

– Konkretni rezultati ulaganja potvrđuju razvojni učinak mjera: putem mjere 4 financirano je 2760 projekata ulaganja u fizičku imovinu poljoprivrednih gospodarstava, pri čemu je očuvano oko 25.000 radnih mjesta, a otvoreno novih oko 2900. Omogućeno je navodnjavanje više od 7000 hektara poljoprivrednih površina, provedeno je 590 projekata vezanih za gospodarenje stajskim gnojem radi smanjenja negativnih utjecaja na okoliš te razminiranje 6000 hektara poljoprivrednog zemljišta u najugroženijim županijama uz ulaganje od 64 milijuna eura. Dodatno, provedeno je 1710 projekata mladih poljoprivrednika uz ukupno isplaćenih 80 milijuna eura, što je omogućilo otvaranje više od 800 novih radnih mjesta i očuvanje oko 1000 postojećih. Navedeno potvrđuje da su sredstva bila usmjerena u ključne razvojne prioritete te da bi bez takvih ulaganja sektor bio izložen znatno većim strukturnim rizicima i poremećajima u opskrbi hranom – tvrde iz Ministarstva. Dodaju i da nije točno da smo ostali na razini proizvodnje iz 2010.

– Prema podacima DZS-a, vrijednost poljoprivredne proizvodnje od 2015. do kraja 2025. bilježi kontinuirani rast, s 2,3 milijarde eura na 3,17 milijardi eura – dodaju. S druge strane, naglašavaju, i rezultati provedbe PRR-a, uključujući opseg ulaganja i učinke na radna mjesta i infrastrukturu, pokazuju da je novac utrošen učinkovito i u skladu s ciljevima. Tomu, tvrde, u prilog govori i činjenica da je isplaćeno gotovo 98% sredstava, kao i da će potpuniji uvid u učinke, osobito onih koji nadilaze fizičke i financijske pokazatelje, pružiti ex-post evaluacija PRR-a, koja je u tijeku, s obzirom na to da se dio utjecaja može pouzdano procijeniti tek nakon proteka određenog vremena. Tada se, među ostalim, procjenjuju i neto doprinosi učinka ZPP-a, poručili su iz Ministarstva.

Video