Mogućnost da se jemenski Huti uskoro uključe u širi regionalni sukob sve se češće spominje u sigurnosnim i vojnim analizama. Posebnu zabrinutost izaziva scenarij u kojem bi ova skupina mogla pokušati zatvoriti tjesnac Bab el-Mandeb, jedan od najvažnijih pomorskih prolaza na svijetu. Takav potez imao bi ozbiljne posljedice za globalnu trgovinu jer kroz Crveno more prolazi velik dio svjetskog prometa nafte, plina i robe između Azije, Europe i Afrike. Svaka blokada tog prolaza mogla bi izazvati novi šok na energetskim i transportnim tržištima te dodatno destabilizirati već napetu međunarodnu sigurnosnu situaciju. „Pratimo razvoj događaja i spremni smo za sve opcije, na najvišoj razini pripravnosti“, poručio je Nasr al-Din Amer, zamjenik voditelja medijskog tijela pokreta Ansar Allah. Njegova izjava odražava stav hutističkog vodstva u kontekstu šireg regionalnog sukoba koji uključuje Sjedinjene Države, Izrael i Iran. Iako zasad nema službene objave o izravnom ulasku u rat, hutistički dužnosnici posljednjih tjedana šalju jasne poruke da pomno prate razvoj situacije i da su spremni reagirati ako procijene da je to potrebno.
Član političkog biroa Mohammed al-Bukhaiti izjavio je da je odluka o podršci Iranu već donesena te da pokret „situaciju prati s prstom na okidaču“. Vođa pokreta Abdul-Malik al-Houthi također je naglasio da su njihove snage spremne poduzeti vojnu akciju ako to razvoj događaja u regiji bude zahtijevao. Ipak, analitičari upozoravaju da se zasad radi prije svega o strateškim porukama i pokušaju političkog pritiska, a ne o formalnoj objavi ulaska u rat. Stručnjaci ističu da bi eventualni ulazak Hutija u sukob značajno proširio geografiju rata. Njihova kontrola dijela jemenske obale omogućuje im djelovanje u južnom dijelu Crvenog mora, u blizini tjesnaca Bab el-Mandeb i pomorskih ruta koje povezuju Sueski kanal s Indijskim oceanom. Upravo zbog tog položaja ova skupina ima potencijal otvoriti novu pomorsku frontu koja bi dodatno zakomplicirala već napetu sigurnosnu situaciju na Bliskom istoku.
Jedan od mogućih scenarija uključuje napade na trgovačke i vojne brodove povezane s Izraelom, Sjedinjenim Državama ili njihovim saveznicima. Takve operacije mogle bi uključivati raketne napade, bespilotne letjelice ili pomorske dronove, ali i pokušaje ometanja plovidbe kroz ključne brodske rute. U ozbiljnijem scenariju moglo bi doći i do postavljanja pomorskih mina ili izravnih pokušaja blokade prolaza kroz Bab el-Mandeb. U slučaju šire eskalacije analitičari upozoravaju da bi se meta mogla proširiti i na američke interese u državama Perzijskog zaljeva, posebno ako bi te zemlje izravno sudjelovale u sukobu protiv Irana. Takav razvoj događaja mogao bi izazvati snažan vojni odgovor Sjedinjenih Država, Velike Britanije ili Izraela, čime bi se sukob dodatno proširio na nova područja.
Najveća zabrinutost međunarodne zajednice ipak se odnosi na mogućnost zatvaranja Bab el-Mandeba. Taj uski tjesnac između Jemena i Džibutija predstavlja jedno od najvažnijih „uskih grla“ svjetske trgovine. Kroz njega svakodnevno prolaze deseci brodova koji prevoze energente, kontejnere i druge strateške sirovine između Azije i Europe. Ako bi taj prolaz bio zatvoren, brodovi bi morali ploviti oko Rta dobre nade na jugu Afrike, što bi produžilo putovanja za tisuće kilometara i znatno povećalo troškove transporta. Analitičari upozoravaju da bi scenarij u kojem bi istodobno bili ugroženi ili zatvoreni Bab el-Mandeb i Hormuški tjesnac predstavljao gotovo katastrofalan udarac za svjetsku ekonomiju. Riječ je o dvjema ključnim energetskim arterijama kroz koje prolazi velik dio svjetske nafte i plina. Njihova paralelna blokada izazvala bi dramatičan skok cijena energije, poremetila globalne opskrbne lance i mogla gurnuti svjetsko gospodarstvo u novu veliku krizu.
Takav razvoj događaja imao bi izravan utjecaj na globalnu ekonomiju. Cijene nafte i plina mogle bi naglo porasti, a troškovi transporta i osiguranja brodova dramatično bi se povećali. Posljedice bi osjetile i europske i azijske ekonomije koje u velikoj mjeri ovise o pomorskoj trgovini kroz Crveno more i Sueski kanal. Osim ekonomskog učinka, zatvaranje tog prolaza imalo bi i snažan psihološki i politički efekt. Pokazalo bi koliko su globalne trgovinske rute ranjive na regionalne sukobe te bi dodatno povećalo pritisak na velike sile da vojno interveniraju kako bi osigurale slobodu plovidbe. Upravo zbog toga mnoge države s velikom zabrinutošću prate signale koji dolaze iz Jemena. Hoće li Huti ostati na razini prijetnji ili će prijeći na konkretne vojne poteze, pitanje je koje bi u narednim tjednima moglo imati ozbiljne posljedice ne samo za Bliski istok nego i za cijeli svijet.