Tko je Francuz koji želi promijenit narav Europske unije: Mrzi njemačku politiku, a Ameriku smatra prijetnjom

Čelnica krajnje desnice u Francuskoj Marine Le Pen nije jedina kandidatkinja na francuskim predsjedničkim izborima koja obećava preokrenuti postojeće stanje u Europskoj uniji. Kada bi radikalni ljevičar Jean-Luc Mélenchon postao francuski predsjednik, dao je naslutiti da bi pokušao srušiti jedan od temeljnih odnosa u Uniji, francusko-njemačko partnerstvo koje već desetljećima podupire europsku integraciju, ali za koje smatra da je ponajprije služilo interesima Berlina. Do ključnih predsjedničkih izbora u Francuskoj ostalo je još devet mjeseci, no Mélenchonov snažan početak kampanje i unutarnji sukobi u ostatku ljevice pozicionirali su ga, prema anketama, kao jednog od kandidata s najvećim izgledima da se u drugom krugu suprotstavi Le Pen.

U Berlinu takav scenarij teško mogu smatrati ohrabrujućim, piše Politico. Mélenchon je 2015. cijelu knjigu posvetio svojem prijeziru prema njemačkom modelu, a ovoga je mjeseca, potpuno raskidajući s tradicionalnim pariško-berlinskim savezom koji su zagovarali posljednji francuski predsjednici, poručio da se neće obvezati na niz nedavnih sporazuma francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i njemačkog kancelara Friedricha Merza. Ti sporazumi obuhvaćaju pitanja od nuklearnog odvraćanja do industrijske politike.

Mélenchonova pobjeda trenutačno se ne smatra vjerojatnom u njemačkim političkim krugovima, a najnovije ankete pokazuju da bi ga Le Pen uvjerljivo pobijedila kada bi oboje ušli u drugi krug. Njemački zastupnici ipak priznaju da antikapitalistički političar ima velik potencijal za izazivanje poremećaja. „Mélenchonova politička stajališta o ključnim pitanjima europske politike i njegovo neprijateljstvo prema Njemačkoj učinili bi ga golemim problemom za francusko-njemačku suradnju“, rekao je Roland Theis, zastupnik iz redova Merzovih konzervativaca poznat po radu na francusko-njemačkim odnosima.

Berlin je mnogo više usredotočen na mogućnost pobjede Marine Le Pen, koja bi donijela vlastiti niz problema. Njezin otac Jean-Marie Le Pen osnovao je njezinu političku stranku zajedno s nacističkim suradnicima i bio je poznat po umanjivanju razmjera Holokausta. Iako se Marine Le Pen pokušala distancirati od prošlosti Nacionalnog okupljanja, pa je čak izbacila oca iz stranke, ostala je izrazita euroskeptičarka koja obećava znatno smanjiti francuske doprinose Europskoj uniji. Uoči presudnih izbora Njemačka i Francuska zajednički su ubrzale rad na zajedničkim europskim ciljevima, premda tvrde da je hitnost posljedica gospodarske nužnosti, a ne želje da posao završe prije moguće pobjede Marine Le Pen.

No Mélenchon također predstavlja prijetnju sadašnjoj njemačkoj vladi. „Mélenchonovo predsjedništvo znatno bi otežalo bilateralnu i europsku suradnju na najvišim razinama“, rekao je Anton Hofreiter, zastupnik Zelenih i predsjednik Odbora za europske poslove u Bundestagu. Upozorio je da bi to moglo dovesti do razvoja europskih projekata bez francuskog sudjelovanja, navodeći obrambene sposobnosti kao primjer. „Njemački otrov“

Mélenchonovo neprijateljstvo prema Bruxellesu i Berlinu više proizlazi iz ideološkog protivljenja, posebno prema Njemačkoj, nego iz nacionalizma koji pokreće euroskepticizam Marine Le Pen. „Nijemci Europi nameću ordoliberalizam, odnosno njemački nadahnutu viziju slobodnog tržišta pod državnim nadzorom“, rekao je Aurélien Taché, zastupnik Mélenchonove Nepokorene Francuske i član Odbora za vanjske poslove francuske Nacionalne skupštine. „Mi nismo protiv Europe, nego protiv ordoliberalizma“, dodao je.

Nepokorena Francuska smatra da francusko-njemački motor ne postoji, nego da Nijemci pokušavaju nametnuti svoj program cijeloj Europskoj uniji. Mélenchon umjesto toga želi da Francuska ojača veze s Kinom, frankofonskim državama Afrike i zemljama Južne Amerike. Sjedinjene Države smatra imperijalističkom prijetnjom, dok Njemačka, unatoč burnim odnosima s predsjednikom Donaldom Trumpom, transatlantski odnos smatra temeljem svoje vanjske politike. Mélenchon se protivi i snažnoj njemačkoj privrženosti modelu slobodnog tržišta te umjesto toga zagovara plansko gospodarstvo.

Kritizira i ponovno naoružavanje Njemačke te nastavak prisutnosti američkog nuklearnog oružja na njezinu teritoriju, za koje je rekao da „izaziva ozbiljnu zabrinutost za sigurnost susjednih zemalja“. Berlin želi postati vodeća europska vojna sila nakon ruske invazije na Ukrajinu i povlačenja Sjedinjenih Država iz Europe. Mélenchonova knjiga iz 2015. „Bismarckova haringa“, s podnaslovom „Njemački otrov“, trebala je biti odgovor brojnim francuskim političarima koji su u to vrijeme Njemačku smatrali uzorom zbog niske nezaposlenosti i snažnog gospodarskog rasta.

Mélenchon je kao primjere neuspjeha njemačkog modela navodio stopu siromaštva, koja je tada bila nekoliko postotnih bodova viša nego u Francuskoj, te nizak natalitet. „Cilj mi je probiti veo blaženstva koji okružuje tolike komentatore fascinirane Njemačkom“, stoji u opisu knjige. „Pred našim se očima rodilo čudovište – dijete dereguliranih financija i zemlje koja im se potpuno posvetila, razorene ubrzanim starenjem stanovništva.“ Dio francuskih medija, uključujući i lijevo orijentirani Libération, ocijenio je knjigu pretjerano germanofobnom. Mélenchon u njoj upotrebljava provokativan ton i tvrdi da je „politički sukob s njemačkim vladama jedan od uvjeta za oslobođenje naroda“.

Mélenchon je supotpisao dvadesetak stranica dugu analizu vanjske politike, objavljenu početkom ovog mjeseca, u kojoj su navedeni neki od njegovih ključnih međunarodnih prioriteta. Među njima je i izlazak Francuske iz NATO-a zbog „otvoreno neprijateljskog“ odnosa Washingtona prema Savezu. Nacionalno okupljanje Marine Le Pen predložilo je, s druge strane, samo izlazak iz integriranog zapovjedništva NATO-a. U dokumentu se navodi i da bi Francuska trebala obećati poštovanje članka 42. Ugovora o Europskoj uniji, kojim se jamči pomoć ostalih država članica u slučaju napada na jednu članicu.

Kao „apsolutni prioritet“ navodi se i proširenje te odredbe na područja povezana s državama članicama EU-a, poput Grenlanda. Mélenchon i njegovi suautori ipak inzistiraju na tome da Francuska ni u kojem slučaju ne bi trebala biti „vezana za jedan geografski blok“ unutar Europske unije, koju opisuju kao izrazito atlantističku. Mélenchon je mnogo zainteresiraniji za jačanje odnosa s drugim francuskim susjedom, Španjolskom. Njezina premijera lijevog centra Pedra Sáncheza vidi kao prikladnijeg saveznika zbog njegova konfrontacijskog odnosa prema Trumpu i Izraelu. Berlin u međuvremenu traži nove saveznike, posebno Rim, dok se neslaganja s Parizom gomilaju.

Francusko-njemačke odnose uzdrmali su sporovi oko ključnog trgovinskog sporazuma Europske unije s južnoameričkim Mercosurom, koji Njemačka podupire, a Francuska mu se protivi, kao i odluka o ukidanju zajedničkog projekta razvoja borbenog zrakoplova nove generacije. „Velike odluke u posljednjih šest godina, primjerice one o Mercosuru ili sporazumima o slobodnoj trgovini s Donaldom Trumpom, dosljedno su išle u korist Nijemaca, a ne Francuza“, rekao je Taché.

Frédéric Petit, centristički zastupnik u francuskom parlamentu koji predstavlja francuske građane u Njemačkoj, ipak vjeruje da je veza dviju država dovoljno snažna da preživi ono što je nazvao „izbornom nesrećom“. „Francusko-njemački odnos, koji podupire većina u objema zemljama, ni na koji način ne bi bio doveden u pitanje“, rekao je.„Postoje ljudi s dvojnim državljanstvom, zajedničke organizacije i politike koje, bez obzira na to tko bude sljedeći predsjednik, neće biti moguće odmah poništiti.“

Video