Iako se u Hrvatskoj često može čuti kako "ovdje ništa ne valja", zanimljivo je da brojni Europljani koji su se doselili imaju bitno drukčiju perspektivu. Mnogi od njih već nakon kraćeg boravka zaključuju da je kvaliteta života u Hrvatskoj viša nego što to sami Hrvati misle. Takve dojmove redovito dijele i članovi Facebook grupe Svenskar i Kroatien (Šveđani u Hrvatskoj).
Riječ je o privatnoj zajednici osnovanoj 2017. godine, koja danas okuplja više od 14 tisuća članova, uglavnom Šveđana te osoba hrvatskog podrijetla koje su živjele u Švedskoj, a zatim se preselile u Hrvatsku ili ondje kupile nekretninu, najčešće na obali. Neki članovi ističu da u Hrvatsku dolaze desetljećima, još od djetinjstva, te da su s vremenom poželjeli ovdje provoditi više od ljetnih mjeseci.
U grupi se svakodnevno razmjenjuju iskustva o administraciji, kupnji nekretnina, zdravstvenom sustavu i svakodnevnim navikama, ali i o onome što je u Hrvatskoj drukčije nego na sjeveru Europe. Administratori su nedavno objavili seriju fotografija uz poruku da Hrvatska „nije za svakoga“ i da neke ljude može dovesti do ludila – no upravo u tim kontrastima, poručuju, leži njezin šarm.
Navode kako je prigovaranje u Hrvatskoj gotovo društveni ritual – ljudi se žale na politiku, cijene, vremensku prognozu, promet ili prošlost. Birokracija zna biti iscrpljujuća, procesi spori, a dojam je da se stvari često rješavaju osobnim poznanstvima umjesto jasnim pravilima. Pečati, papiri i čekanja nekima djeluju poput svojevrsne igre strpljenja. Vrijeme se doživljava fleksibilnije nego u Švedskoj, rokovi su rastezljivi, planovi se mijenjaju, a „sutra“ ne znači uvijek doslovno sutra. Ni javni prijevoz nije uvijek pouzdan kao što su navikli na sjeveru.
Ipak, unatoč svemu tome, mnogi ostaju. Kako navode, život je osobniji i topliji. Konobar pamti kakvu kavu pijete, ljudi izdvajaju vrijeme za duga druženja, računi se ne seciraju u lipe, a zajedništvo i spontanost često imaju prednost pred strogoćom rasporeda. „Postoji osjećaj da su odnosi važniji od pravila“, poručuju. A ono što posebno ističu jest more i priroda, koje bez zadrške nazivaju jedinstvenima.
Grupa je pokušala svojim članovima približiti i neke tipične izraze hrvatske svakodnevice. Riječ „pomalo“ opisali su kao životnu filozofiju koja znači usporiti, uživati u trenutku i ne forsirati stvari. Izraz „vidimo se“ tumače kao otvoreno obećanje koje se može ostvariti danas, za tjedan dana ili možda nikad. A poziv „ajmo na kavu“ za njih znači najmanje dva sata razgovora o životu, a ne brzinsko ispijanje napitka.
Posebno zanimljiva bila je i nedavna objava jednog člana koji je upitao: „Vi koji ste se preselili u Hrvatsku, možete li reći zašto ste to učinili i kako vam je danas? Što je bolje, a što vam nedostaje? Jeste li došli sami ili s obitelji? Mislim da je važno koliko su neke stvari teške ili lake kada se preselite trajno, a ne samo na nekoliko mjeseci godišnje.“
U komentarima su se nizala iskrena iskustva. Jedan član upozorio je na administrativne posljedice preseljenja: „Sve je dobro osim toga što vas Hrvatska danas prisiljava da se odjavite iz Švedske ako ondje želite stalno živjeti. Time gubite švedski bankovni identitet i više ne možete upravljati administrativnim stvarima u Švedskoj. Postoji petogodišnje izuzeće za Šveđane, ali nakon toga morate gotovo potpuno prekinuti veze sa Švedskom. Ne znam kako to rješavaju Šveđani u Španjolskoj ni je li riječ o novom pravilu na razini Europske unije.“ Drugi član iznio je drukčije iskustvo: „Mi živimo u Hrvatskoj, ovdje smo prijavljeni i još uvijek imamo svoj švedski bankovni identitet.“