Trećina djece, njih 34,2 posto, žrtve su elektroničkog nasilja svakog mjeseca, a četvrtina, odnosno 24,1 posto, u istom ga razdoblju čini, pri čemu je 7. razred prijelomna točka snažnog porasta nasilnih iskustava. Dakle, svaki treći učenik žrtva je, a svaki četvrti počinitelj online nasilja. Rezultat je to nacionalnog istraživanja deSHAME 3, službenog naziva Vršnjački odnosi i nasilje među djecom u Hrvatskoj: istraživanje u osnovnim školama, čiji su rezultati predstavljeni jučer u prostorijama Centra za sigurnost interneta u Zagrebu. Posebno zabrinjavaju nalazi o seksualiziranom ponašanju jer trećina učenika 8. razreda prima seksualizirane poruke, a 29 posto ih sadržaje šalje pod pritiskom ili ucjenom poznatih im osoba.
Iako se većina djece u školi osjeća sigurno, svako peto dijete navodi neprihvaćenost i nesigurnost, a više od polovice djece nije sigurno bi li nasilje prijavilo odraslima. U istraživanju je sudjelovalo 1727 učenika od 5. do 8. razreda osnovnih škola iz svih županija. Na predstavljanju rezultata istraživanja izneseno je mnoštvo podataka, među ostalim, i da čak 13,2 posto osnovnoškolaca provodi više od sedam sati dnevno na internetu te da se svakodnevica učenika vrti oko TikToka, Snapchata i YouTubea. Instagram postaje sve važniji u višim razredima iako još nije dominantan među srednjoškolcima, dok se Facebook među mladima smatra aplikacijom za odrasle.
Upozoreno je da ranija pravila nadzora i kontrole mladih korisnika interneta više ne vrijede jer je potpunu promjenu donio smartphone, koji je omogućio da mladi koriste internet i društvene mreže praktično bez mogućnosti ograničenja i kontrole. – Iako većina koristi privatne postavke, zabrinjavajuće je da čak 23,5 posto učenika ima potpuno javne profile već u osnovnoj školi. Djevojčice češće biraju privatnost, 50,1 posto njih ima potpuno privatne profile, dok je to slučaj kod 29,5 posto dječaka – kaže Lucija Vejmelka, izvanredna profesorica s Pravnog fakulteta u Zagrebu, koja je i jedna od voditeljica ovog istraživanja.
Upoznavanje mladih s pametnim telefonima i društvenim mrežama počinje vrlo rano. Učenici dobivaju vlastiti mobitel s prosječno osam godina, a prvi profili na društvenim mrežama otvaraju se već s prosječnih 10 godina. To znači da najmanje polovica učenika do kraja 4. razreda već ima aktivan profil. Stoga je jedan od zaključaka istraživanja da se s prevencijom počne što ranije jer djeca već u 5. razredu doživljavaju i čine nasilje te su mnoga izložena neprimjerenim sadržajima.
Također, oko petine djece pokazuje izrazitu ranjivost, osjećaju neprihvaćenost, nezadovoljstvo školom, manjak sigurnosti i nedostatak podrške vršnjaka ili nastavnika. Još gore, više od polovice djece nasilje ne bi nikome prijavilo iako deklarativno navode povjerenje u odrasle. Više se oslanjaju na tehničke mjere kao što su blokiranje počinitelja (72,3 posto) i prijavljivanje platformama (66,2 posto) nego na pomoć odraslih.
– Roditelji također moraju osvijestiti da dijete ni kod kuće nije uvijek sigurno jer, dok ima mobitel u rukama, izloženo je brojnim online rizicima koje ne prepoznaju ni odrasli. Zato je iznimno važno da se s djecom razgovara, ne samo kad se problem dogodi, nego svakodnevno, uz povjerenje i razumijevanje – kaže Tomislav Ramljak, voditelj Centra za nestalu i zlostavljanu djecu i Centra za sigurniji internet. Kako je navela prof. Vejmelka, među djecom više nema sigurnog okruženja jer se često ne zna tko je počinitelj, jesu li to najbliži školski kolege ili netko drugi.
Autori istraživanja poslali su i pet poruka. Kao prvo, prevencija mora početi što ranije. Posebna pažnja mora biti usmjerena na ranjivu skupinu, a uz to što je neprijavljivanje očito ozbiljan problem, preporučuje se da se edukacije razvijaju ciljano, odnosno da budu posebno prilagođene nižim i višim razredima, rodno specifične, sustavne i univerzalno dostupne. Na kraju, djeca trebaju jasnu poruku da će, ako prijave nasilje, dobiti podršku i zaštitu, a ne osudu.
Brojke o počinjenju nasilja u digitalnom prostoru više su nego zabrinjavajuće. Rezultati pokazuju da znatan dio učenika priznaje da su i sami činili oblike elektroničkog nasilja. Najčešće se radi o verbalnim oblicima, poput uvreda i ogovaranja, gdje je 23 posto učenika izjavilo da je barem jednom u posljednja dva mjeseca vrijeđalo druge preko interneta ili poruka, a 7,5 posto to čini jednom ili više puta tjedno.
Prijetnje porukama u posljednja dva mjeseca počinilo je 8,9 posto učenika, od čega tri posto svaki tjedan. Na predstavljanju je istaknuto i da je primjetno kako se digitalno nasilje lako pretače u ono u stvarnom svijetu – 27 posto djece kaže da je doživjelo neki oblik nasilja u školi, a 18,5 posto da je nasilje doživjelo online.
Predstavljanje rezultata istraživanja završeno je panel-raspravom s tri učenice osnovne i srednje škole, Aurom, Leom i Enom, koje su s prisutnima podijelile svoja iskustva. Aura Radočaj, učenica šestog razreda osnovne škole, u suradnji s Centrom za sigurniji internet izradila je priručnik kako bi svojim vršnjacima približila opasnosti cyberbullyinga.– Često znamo da smo previše na mobitelima i roditelji bi trebali s nama razgovarati o tome. Zabranama nećemo ništa naučiti, trebali bi nas u razgovoru osvijestiti koje sve opasnosti postoje na internetu – kazala je Aura.