U jeku zastoja u pregovorima između Irana i Sjedinjenih Američkih Država, Teheran pokušava promijeniti dinamiku krize i razbiti diplomatsku blokadu novim, faznim pristupom. Umjesto sveobuhvatnog dogovora koji bi obuhvatio sve sporove odjednom, iransko vodstvo sada predlaže razdvajanje ključnih pitanja – sigurnosnih, energetskih i nuklearnih, s ciljem postupnog smanjenja napetosti. Takav model trebao bi otvoriti prostor za ograničeno povjerenje i konkretne pomake na terenu, no ostaje otvoreno pitanje hoće li Washington pristati na strategiju koja nuklearno pitanje gura u drugi plan.
U tom kontekstu Iran je, putem pakistanskih posrednika, predstavio novi prijedlog za nastavak pregovora sa SAD-om, u trenutku kada su izravni kontakti praktički zamrznuti. Prema informacijama koje prenosi Axios, pozivajući se na američke dužnosnike i dobro upućene izvore, prijedlog je razmatran tijekom posjeta iranskog ministra vanjskih poslova Abbasa Araqchija Islamabadu. Njegova je srž jasna: prvo rješavanje rata i sigurnosne krize, uključujući ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca, a tek potom ulazak u kompleksne pregovore o nuklearnom programu.
Hormuški tjesnac, kroz koji prolazi znatan dio svjetske nafte, ima ključnu geopolitičku i ekonomsku važnost. Iran smatra da bi njegovo ponovno otvaranje i ukidanje američke pomorske blokade bili snažan signal deeskalacije. U skladu s tim, prijedlog uključuje mogućnost produljenja postojećeg primirja ili čak postizanje trajnog sporazuma o okončanju sukoba. Tek nakon stabilizacije sigurnosne situacije, u trećoj fazi, otvorili bi se pregovori o nuklearnom pitanju, koje Washington smatra prioritetom. Iranski analitičari pojašnjavaju da plan predviđa i konkretne tehničke ustupke. Među njima je mogućnost smanjenja razine obogaćenog urana s 60 na 20 posto, što bi omogućilo njegovu uporabu u medicinske i civilne svrhe. Istodobno, Teheran očekuje recipročne poteze, ukidanje američkih sankcija, odmrzavanje financijskih sredstava blokiranih još od Islamske revolucije te potencijalne odštete zbog dugogodišnjeg ekonomskog pritiska.
Dok Iran pokušava redefinirati okvir pregovora, američka strana ostaje oprezna. Predsjednik Donald Trump saziva sastanke sa svojim timom za nacionalnu sigurnost kako bi razmotrio sve opcije, uključujući diplomatske i sigurnosne scenarije. Ključni spor i dalje se vrti oko približno 450 – 460 kilograma visoko obogaćenog urana, koji SAD smatra potencijalnom prijetnjom zbog mogućnosti njegove brze vojne primjene. Za Washington, bez rješavanja tog pitanja nema ni ozbiljnog pregovaračkog procesa.
S druge strane, Iran odbija bilo kakvu ideju o predaji urana, ističući svoje pravo na razvoj civilnog nuklearnog programa i odbacujući pritiske koji bi mogli ugroziti njegov suverenitet. Upravo tu na scenu stupa treći ključni akter – Rusija. Zato se posjet iranskog ministra vanjskih poslova Abbasa Araqchija smatra izuzetno važnim. Naime, razgovori između Araqchija i ruskog predsjednika Vladimira Putina u Sankt Peterburgu bili su usredotočeni i na mogućnost da Rusija preuzme oko 460 kilograma obogaćenog urana. Time se otvara prostor za kompromisno rješenje prema kojem bi Moskva preuzela i čuvala sporni materijal, čime bi se formalno zadovoljili sigurnosni zahtjevi SAD-a, a Iran ne bi morao izravno predati svoj strateški resurs Washingtonu. Takav model omogućio bi smanjenje napetosti i stvaranje uvjeta za nastavak pregovora, bez izravnog političkog poraza bilo koje strane, što ga čini potencijalno prihvatljivim rješenjem za sve uključene aktere.
Takav model već je bio na stolu, a američka strana zasad ga je odbila. Ipak, činjenica da se ponovno razmatra pokazuje koliko je situacija kompleksna i koliko su sve strane spremne tražiti alternativne puteve. Rusija u tome vidi priliku za jačanje svoje globalne uloge kao posrednika, dok Iran dobiva prostor za očuvanje političkog dostojanstva, a SAD potencijalni mehanizam kontrole nuklearnog rizika. Lopta je sada na Trumpovoj strani. Iza svih prijedloga i diplomatskih inicijativa odvija se šira geopolitička igra. Washington želi dugoročno ograničiti iranski nuklearni kapacitet, Teheran nastoji sačuvati suverenitet i osigurati ekonomski oporavak, dok Moskva pokušava kapitalizirati svoju poziciju između dviju strana. Sudbina nekoliko stotina kilograma obogaćenog urana tako postaje ključni simbol moći, povjerenja i mogućeg kompromisa u jednoj od najopasnijih kriza suvremenog svijeta.
Dok pregovori i diplomatske inicijative traju, na terenu se odvija tiša, ali jednako ozbiljna kriza – ona koja pogađa pomorce zarobljene u srcu globalne energetske rute. Naime, voditelj udruge vlasnika naftnih tankera Intertanko upozorio je da su tisuće pomoraca ostale nasukane u Hormuškom tjesnacu, suočene s ozbiljnim psihičkim stresom, iscrpljenošću i izravnim prijetnjama po život. Glavni direktor udruge Tim Wilkins istaknuo je da se zdravstveno stanje posada na brodovima kontinuirano pogoršava te da bi opskrba hranom i osnovnim potrepštinama mogla postati sve teža. Naglasio je kako su pomorci već tjednima, a na nekim brodovima i mjesecima, izloženi neizvjesnosti, dugotrajnom izolacijskom pritisku i nemogućnosti smjene posada.
Mnogi od njih nalaze se u zatvorenim prostorima brodova, bez mogućnosti izlaska na kopno, dok su svakodnevno suočeni s vijestima o eskalaciji napetosti u regiji. Strah od mogućih incidenata i nesigurnost u vezi s povratkom kući stvaraju stalni osjećaj tjeskobe. Neki članovi posada prijavljuju i simptome iscrpljenosti, nesanice te emocionalne nestabilnosti. Wilkins je upozorio i na neujednačen odgovor država. Pojedine zemlje, poput Filipina, ograničavaju ili u potpunosti sprečavaju zamjene posada, dok druge inzistiraju na hitnoj repatrijaciji svojih državljana. Takve razlike dodatno kompliciraju situaciju i ostavljaju mnoge pomorce u svojevrsnom pravnom i logističkom vakuumu, bez jasnog datuma povratka kući. Hormuški tjesnac tako postaje i poprište humanitarne i ljudske krize koja pogađa tisuće ljudi koji nemaju izravan utjecaj na političke odluke, ali snose njihove posljedice.
To je jako dobra ideja da Rusija čuva Uran.A Amerikanci spase obraz od vojnog poraza protiv Irana...Ameri neznaju kud udaraju ne mogu ništa rjesit.