Broj slučajeva trgovine ljudima u Srbiji u stalnom je porastu, a među žrtvama i dalje dominiraju žene i djeca. Sve češće se, međutim, bilježe i prijave koje se odnose na strane državljane, ponajviše radnike koji u Srbiju dolaze u potrazi za poslom. Taj trend posljednjih godina postaje sve izraženiji i dodatno ukazuje na složenost ovog problema, navodi srpski Telegraf.
To je na predavanju za srpske novinare izjavio Miroslav Jovanović, rukovoditelj Službe za koordinaciju zaštite žrtava trgovine ljudima u Centru za zaštitu žrtava trgovine ljudima. Predavanje je organiziralo Regulatorno tijelo za elektroničke medije u okviru provedbe Akcijskog plana Ministarstva unutarnjih poslova za borbu protiv trgovine ljudima. Jovanović je podsjetio da su početkom 2000-ih godina, kada je trgovina ljudima uvedena kao kazneno djelo u Kazneni zakon, žrtve uglavnom bile strane državljanke, najčešće mlade žene dovedene iz Moldavije i Ukrajine. Tada su im oduzimani dokumenti, bile su zatvarane, vezivane i na taj način kontrolirane.
“Danas je situacija bitno drugačija. Žrtve trgovine ljudima često su osobe koje se slobodno kreću, žive u vlastitim domovima ili s obiteljima, ali imaju obvezu prema trgovcima ljudima raditi nešto što je duboko protivno njihovim interesima i uvjerenjima, te ih u potpunosti dehumanizira”, rekao je Jovanović. Jedna od čestih zabluda, kako ističe, odnosi se i na to tko su zapravo trgovci ljudima. Iskustvo Centra pokazuje da opasnost ne dolazi toliko od nepoznatih osoba, koliko iz neposrednog okruženja žrtve.
“Prema našoj statistici, nepoznata osoba je trgovac u samo 13 posto slučajeva. U većini situacija to su osobe koje žrtva poznaje, prijatelji ili poznanici. Kada je riječ o djeci, podaci su još dramatičniji jer su u najvećem broju slučajeva trgovci zapravo roditelji ili bliski rođaci”, naglasio je Jovanović, dodajući da roditelji gotovo uvijek imaju negativnu ulogu kada su djeca izložena eksploataciji.
Još jedna raširena zabluda je da se trgovina ljudima događa negdje daleko, u Africi, Aziji ili nekim velikim zapadnim gradovima. “Trgovina ljudima se itekako događa i u Srbiji”, upozorio je Jovanović. Prema podacima Centra, broj prijava sumnje na trgovinu ljudima u stalnom je porastu. Tako je 2017. godine zabilježeno 127 prijava, dok ih je ove godine već više od 200. Raste i broj identificiranih žrtava – s 46 u 2021. godini na 72 prošle godine, a konačni broj za ovu godinu još se očekuje.
Posebno zabrinjava činjenica da je u Srbiji udio djece među žrtvama iznimno visok. Gotovo svaka druga identificirana žrtva je dijete, dok se na međunarodnoj razini procjenjuje da djeca čine oko 30 posto žrtava trgovine ljudima. Među žrtvama je visok i udio žena, koje su prošle godine činile 69 posto ukupnog broja. Kada je riječ o oblicima eksploatacije, najčešća je seksualna eksploatacija, zatim radna eksploatacija, prosjačenje te prisila na činjenje kaznenih djela. U porastu su i prijave koje se odnose na strane radnike, što je povezano s rastom broja legalnih migracija.
“Ilegalne migracije su u velikoj mjeri zaustavljene, ali Srbija bilježi sve veći broj legalnih dolazaka stranih radnika. Procjenjuje se da oko 100.000 stranih državljana trenutno živi i radi u Srbiji, a taj broj stalno raste”, rekao je Jovanović. Najviše radnika dolazi iz Nepala, Indije, Bangladeša i Filipina, često bez znanja srpskog ili engleskog jezika, što ih čini posebno ranjivima. Podaci pokazuju i nagli porast prijava sumnje na trgovinu ljudima kada su u pitanju strani državljani. Dok je 2023. godine bilo 20 takvih prijava, prošle godine zabilježene su 64, a ove godine već više od 150.
Jovanović je upozorio i na sve veću zloupotrebu interneta i informacijskih tehnologija u svrhu trgovine ljudima, naglasivši da je to kazneno djelo u srpskom zakonodavstvu klasificirano kao zločin protiv čovječnosti zbog teških i trajnih posljedica koje ostavlja na žrtve. Na kraju je naveo da je izrađen Nacrt zakona o sprječavanju i suzbijanju trgovine ljudima i zaštiti žrtava, čije se usvajanje očekuje tijekom sljedeće godine.