Valovi prijetnji o bombama u raznim javnim i privatnim institucijama uzbudili su javnost. Ovakvu situaciju u Hrvatskoj još nismo imali, a ona se događa i u trenutku kada se u Dubrovniku održava summit inicijative Tri mora s iznimno velikim brojem visokih dužnosnika raznih zemalja.
Kao preliminarna informacija pojavila se ona prema kojoj su poruke elektroničke pošte s prijetnjama poslane putem velikog jezičnog modela. On se, kako ispada, koristi za traženje e-mail adresa hrvatskih poslovnih, javnih i obrazovnih entiteta te za formiranje poruka dovoljno uvjerljivog sadržaja da izazovu njihov prekid rada i evakuaciju. Informatički stručnjak Marko Rakar kaže da je za sada premalo informacija da bi se mogao donijeti konkretan zaključak.
– Ovo doista može biti psihološka operacija nekog stranog nama nesklonog državnog entiteta kao što može biti i plod nekakvog igranja s umjetnom inteligencijom. Na prvu, sve izgleda jednostavno, Claude AI, recimo, dovoljno je moćan alat da se jednostavnim upitom mogu dobiti tražene e-mail adrese, kao i dopis koji ćete na njih poslati u desetak minuta. Ali, prepoznati odakle je sve došlo te što je i kako točno korišteno gotovo je nemoguće. Puno modela ovo može, a onda se poruke mogu slati na pojedinačne adrese s popisa, pri čemu server kojim one prolaze može biti jako daleko i skriven iza nekoliko koraka, zbog čega prepoznavanje izvorišta traži blisku suradnju s policijama tih država. Čak i tada, do trenutka u kojem bi se izvor informacije prepoznao, njega ondje više i ne bi bilo ili bi bio irelevantan. Policiji zaista držim fige da uspiju, jer to je bitka uzbrdo s malim izgledima za pobjedu, praktički ih nema ako iza svega stoji i malo pameti. Policiji ipak moramo vjerovati i u nju se pouzdati – kaže Rakar, koji upozorava na dužnost svih domaćih IT stručnjaka koje policija zamoli za pomoć da na nju i pristanu.
Već su sada napadi izazvali veliku štetu, ne samo hrvatskom društvu koje zadnjih dana govori praktički samo o tome, već i gospodarstvu. Sigurnosni stručnjak izv. prof. dr. sc. Gordan Akrap, prorektor Sveučilišta obrane i sigurnosti 'Dr. Franjo Tuđman', kaže kako je vidio neke od e-mailova i iz prve i iz druge grupe. – U nekima je autor nekakav ustaški klan ili nešto slično, ali se onda kaže kako su postavljene bombe s 'azotnom kiselinom'. A azot je izraz za vodik na srpskom jeziku. I vidi se da je poruke pisala umjetna inteligencija te ih prevodila s nekog jezika, na način da se formira konstrukcija rečenica slična srpskom jeziku. Je li to namjerno ili ne, teško je reći. Moguće je da se serveri doista nalaze u baltičkim državama, ali je pitanje može li se doći do IP adresa autora. Za to sam da se MUP-u daju ovlasti da može napadno djelovati u digitalnom prostoru, aktivno braniti, kako se kaže.
– Ljudi su najosjetljiviji na djecu. I sada smo sa srednjih škola, gdje su bili ispiti i mature, prešli na osnovne pa i vrtiće, koji se evakuiraju. Uzmimo samo da tek stotinu djece mora otići iz škole, tada i stotinu roditelja mora izaći s posla na četiri, pet ili šest sati. Pri tome gubimo i 500 radnih sati, do sada smo možda zbog tih poruka izgubili i 100.000 radnih sati. Neka je jedan radni sat samo deset eura, to je gubitak od milijun eura. Nekoliko je stvari u pitanju. Prva je iscrpljivanje sustava čiji ljudi imaju granicu do koje mogu raditi u ovakvim uvjetima. Drugi je iscrpljivanje stanovništva koje se ovime terorizira, pogotovo roditelje te se gubi njihov ekonomski učinak. I treće je narušavanje gospodarskih procesa jer ti ljudi ne rade samo u gospodarskim entitetima, nego i u sigurnosnom, edukacijskom, na dnevnoj se razini gubi nekoliko tisuća radnih mjesta, smanjuje se funkcionalnost, a povećava opterećenje drugih – kaže prof. Akrap.
I vojni stručnjak prof. dr. sc. Marinko Ogorec uočava kako je sve počelo porukama školama u periodu kada se to moglo shvatiti kao izbjegavanje ispita, završnih ocjena. – Ali onda se prešlo i na druge institucije, pa se postavlja pitanje što nakon ovoga slijedi i što je cilj. Je li to unošenje nemira, što se sada i događa, je li to testiranje sigurnosnog sustava, da bi se onda u određenom trenutku doista nešto i aktiviralo, ili je to psihološko djelovanje izvana? Cijeli je niz mogućnosti. Bilo bi dobro kada bi policija identificirala i pronašla nekog od počinitelja ili objavila kako teče istraga, ako je to moguće. Komunikacija prema javnosti sada je jako bitna, morala bi biti drugačija nego inače, ovako bi se mogao steći dojam da je situacija izvan kontrole, što svakako nije – kaže prof. Ogorec, koji se slaže da je nemoguće znati o čemu se radi do otkrivanja počinitelja.
Ugledni zagrebački psihijatar prof. dr. sc. Ante Bagarić kaže kako će taj utjecaj, naravno, biti nepovoljan. – Svi smo jedna grupa u jednoj državi ili gradu u koju se unosi nesigurnost. I ta se nesigurnost širi, kao i sve destruktivne emocije. Postavljamo pitanje gdje još sve i zašto nismo sigurni, javljaju se i nezrele reakcije, projekcije poput one tko je za to kriv, vlada, policija, školstvo... Ovo u društvu potiče razvoj destruktivnih procesa – kaže prof. Bagarić.
– Stres ne proizlazi samo iz velikih, dramatičnih događaja, već često i iz niza više manjih, ponavljajućih stresnih situacija. Upravo takvi 'mali stresovi', poput učestalih uzbuna, prekida nastave i izloženosti lošim vijestima, mogu imati kumulativni učinak i dugoročno biti jednako, a potencijalno i više opterećujući. U ovakvim je okolnostima ključno djeci osigurati stabilnost, osjećaj sigurnosti i prostor za izražavanje osjećaja. Roditelji i djelatnici odgojno-obrazovnih ustanova svakako trebaju poticati otvorene razgovore, slušati bez osuđivanja te pružiti jasne i točne informacije, prilagođene dobi, na smiren i obazriv način – poručuje Domagoj Dalbello, voditelj Psihološkog centra Carpe diem.
Kladim se da prva usna Balkana stoji iza ovog