U siječnju 1967. godine na prostoru bivše države bilo je hladnije nego u Sibiru. Živa u termometru spustila se na minus 25 Celzijevih stupnjeva, a na lokalitetu Mrazište na Igmanu, bilo je izmjereno čak minus 40,5 Celzijevaca, pa je tog 11. siječnja Igman bio najhladnije mjesto u čitavoj naseljenoj Europi. Ipak, Igman pamti i još hladniju zimu, u siječnju 1963. na tom je lokalitetu zabilježena apsolutno najniža temperatura u široj regiji od čak minus 43,5 stupnja Celzijusa.
Tog je siječnja u Sarajevu zabilježeno minus 30 Celzijevaca te je u tom gradu bila proglašena 'snježna mobilizacija' jer je s prometnica i nogostupa trebalo maknuti metar debeo snježni pokrivač.
Zima ravna sibirskoj nije te godine zaobišla niti hrvatsku metropolu. Prema podacima iz naše arhive, 10. siječnja 1967., u Zagrebu je bilo izmjereno minus 21 stupanj Celzijusa, što je bilo tek 4 stupnja više nego u Sibiru tih dana. Kako je zabilježeno u Večernjakovoj arhivi i unatoč ekstremnim zimskim uvjetima promet se prvih dana odvijao redovno - ceste su bile očišćene, posipane i prohodne, a većih problema nije bilo niti u željezničkom prometu pa je čak i vlak koji je prometovao preko Like na odredište stigao sa samo 2 minute zakašnjenja. No, nakon par dana, snijeg je ipak pobijedio.
Praćen jakim vjetrom, u hrvatskoj je metropoli neprekidno padao čitavu noć, a pred jutro se nevrijeme pretvorilo u snježnu mećavu. Zbog nestanka struje Zagreb je, u ranim jutarnjim satima, bio bez tramvaja, a uslijed ekstremne hladnoće došlo je i do kvarova na gornjim vodovima. Kaos je zavladao i u željezničkom prometu, vlak iz Beograda tog je dana kasnio 120, a vlak iz Sarajeva čak 220 minuta.
Čak je i u Sinju, te zime 1967. godine, bilo izmjereno minus 22 Celzijeva stupnja, a u Osijeku minus 23 C. Drava je bila je zaleđena, a kako bi se razbile ledene barijere na Dravi i na Dunavu u pomoć su bila pozvana četiri mađarska ledolomca. Tih hladnih, siječanjskih dana snijeg je satima, neprekidno padao i u Rijeci i Opatiji, a u izobilju ga je bilo čak i na Krku, Cresu te Lošinju.
Sličan ledeno-hladni scenarij ponovio se i 22 siječnja, 2006. kada se Hrvatska smrzavala na minus 20 Celzijevih stupnjeva. Ekstremni su minusi prije točno dva desetljeća bili izmjereni u planinskim dijelovima zemlje te u kotlinama Like i Gorskog kotara, a zbog jakog sjevernog vjetra koji je puhao u unutrašnjosti te olujne bure na Jadranu, osjećaj hladnoće bio je neusporedivo veći od stvarnih minusa, koje su pokazivali termometri.
Sibirska anticiklona iz Rusije, na čijem je sjeverozapadu tog siječnja bilo izmjereno minus 40 Celzijevih stupnjeva, pokrenula je tada snažan val ekstremne hladnoće te je do debelih minusa rashladila zemlje istočne i središnje Europe, a 25. siječnja te 2006. Hrvatska je bila najhladnija zemlja u Europi. Sibirska je zima te godine uzela i žrtve - zbog nezapamćenog vala hladnoće, u dva su siječanjska dana, u Zagrebu i Ivanić-Gradu umrle tri osobe. I druge su zemlje brojile žrtve - na istoku Europe od hladnoće je te zime umrlo više od 70 ljudi, u Ukrajini se broj stradalih od hladnoće popeo na 130, a u Poljskoj se smrzlo 175 ljudi, među kojima 80 beskućnika.
No, od 1949. godine, nakon koje se vodi detaljna statistika, najniža temperatura u Zagrebu zabilježena je u siječnju 1950. godine, kada se živa u termometru spustila čak 24,3 stupnja Celzijusa ispod ništice, a gotovo jednako hladno bilo je i u siječnju 1963. godine, kada je temperatura pala na minus 24 stupnja Celzijusa.
Sve ovakve priče iz povijesti zabilježene u Večernjem listu možete potražiti u našoj Arhivi.