Sunčeva energija postala je vodeći izvor električne energije u Europskoj uniji. Prema najnovijim podacima Eurostata, u drugom tromjesečju ove godine 54 posto neto proizvedene električne energije dolazilo je iz obnovljivih izvora, što je više nego u istom razdoblju lani. Najveći doprinos tom rastu dala je upravo solarna energija, s gotovo 20 posto udjela u ukupnoj proizvodnji. Lipanj 2025. ostat će zapamćen kao prvi mjesec u povijesti kada je solarna energija nadmašila sve druge izvore struje u Europskoj uniji.
Velike potpore, mali interes
U Hrvatskoj se na prvi pogled bilježe impresivne brojke – čak 89,5 posto domaće proizvodnje električne energije dolazi iz obnovljivih izvora. Ipak, taj podatak ne otkriva pravu sliku jer se najveći dio odnosi na hidroelektrane izgrađene još u prošlom stoljeću. Udio solarne energije i dalje je skroman i znatno ispod europskog prosjeka.
Dok zemlje poput Njemačke, Španjolske ili Nizozemske bilježe eksplozivan rast kućnih solarnih sustava, Hrvatska i dalje kaska, unatoč velikim državnim potporama i sve jednostavnijim procedurama. Zelena energetska zadruga, koja posljednjih godina organizira edukacije diljem zemlje, ističe kako je sada idealno vrijeme za ulaganje u solare, osobito zato što se krajem godine mijenja model obračuna električne energije.
– Svi koji ove godine izrade glavni elektrotehnički projekt i ishode elektroenergetsku suglasnost, moći će ugraditi elektranu po sadašnjem, povoljnijem modelu. HEP-ova mreža zasad se može koristiti kao baterija, što omogućuje uštede i do 95 posto na računima za struju. Sljedeće godine to više neće biti slučaj – objašnjava Svibor Jančić, voditelj terenskih aktivnosti iz Zelene energetske zadruge.
Unatoč svim pogodnostima, interes građana i dalje nije na razini kakvu bi pokazivale zemlje zapadne Europe. U gradovima poput Zagreba, Osijeka, Rijeke ili Splita predavanja zadruge posjećuje tek nekoliko desetaka građana, a mali broj njih doista krene u realizaciju projekta.
– Odradili smo radionice od Pleternice do Dubrovnika. Interes postoji, ali čini se da se mnogi još premišljaju. Ljudi znaju da mogu ostvariti velike uštede, ali ih obeshrabri početna investicija i potreba da sve najprije sami financiraju – kaže Jančić.
Prosječna cijena izgradnje male kućne solarne elektrane trenutačno iznosi oko tisuću eura po kilovatu. To znači da vlasnik obiteljske kuće s računima za struju od oko 150 eura mjesečno treba elektranu snage oko sedam kilovata, odnosno ulaganje od približno 7000 eura. Povrat investicije bez ikakvih potpora traje između sedam i osam godina, dok uz subvencije može pasti na svega godinu i pol do dvije godine.
– Povrat ulaganja nije nešto što se gleda u trenutku, nego tijekom tridesetogodišnjeg vijeka trajanja sustava. Kako cijene električne energije rastu, povrat se samo skraćuje. To nije trošak, nego dugoročna zaštita kućnog budžeta – naglašava Jančić.
Hrvatska, prema njegovim riječima, ima i dobar sustav potpora. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost ove je godine otvorio nekoliko natječaja za sufinanciranje zamjene sustava grijanja i ugradnju solarnih elektrana. Ukupni proračun iznosi 10 milijuna eura, a odnosi se na Slavonski Brod, Sisak i Kutinu, s mogućnošću 80-postotnog sufinanciranja. Za usporedbu, lanjski natječaj za cijelu Hrvatsku bio je vrijedan 20 milijuna eura.
– Gradovi su prepoznali priliku i dodatno podupiru građane. Primjerice, Slavonski Brod sufinancira izradu glavnog tehničkog projekta u iznosu od 80 posto, što je trošak od 400 do 800 eura. Kad se to poveže s državnim subvencijama, građanima je praktički pokriven najveći dio troškova – pojašnjava Alice Šebina, voditeljica ključnih kupaca za solarne elektrane u Zelenoj energetskoj zadruzi.
Ipak, problem ostaje – kako motivirati građane da se pokrenu? Administrativne prepreke više nisu presudne. – Danas je papirologija minimalna – potreban je dokaz legalnosti objekta, zemljišnoknjižni izvadak, jedan račun za struju i eventualno suglasnost suvlasnika. Prije deset godina to je bilo puno složenije – napominje Jančić.
Zadruga ističe i važnost informiranja. Mnogi građani, kaže Šebina, nisu svjesni da se od 1. siječnja iduće godine ukida mogućnost otkupa viška proizvedene električne energije, što znači da će novi korisnici imati znatno manje povoljne uvjete. – Zato stalno ponavljamo – tko do kraja godine ishodi obavijest o mogućnosti priključenja, zadržat će postojeći, isplativiji model. To je sada ključni trenutak za odluku.
Hrvatska je do sada imala i niz lokalnih primjera dobre prakse – od obiteljskih kuća na obali do planinskih područja poput Gorskog kotara, gdje su i privatnici i manji poduzetnici prepoznali korist. U mnogim sredinama ljudi su se odlučili na ulaganje tek kad su vidjeli da im susjedi ili lokalne tvrtke već koriste solarnu energiju i ostvaruju znatne uštede.
– To je i dalje stvar percepcije. U Istri, Međimurju ili Gorskom kotaru investitori brzo reagiraju jer vide konkretnu korist u praksi. U drugim dijelovima zemlje ljudi često razmišljaju da će pričekati još godinu ili dvije, a tada će već vrijediti novi, manje povoljni uvjeti – dodaje Jančić.
Sad je pravi trenutak
Zadruga građanima poručuje da solarna energija nije samo ekološki, nego i ekonomski isplativ izbor. Ulaganje se može kombinirati s drugim mjerama energetske učinkovitosti – primjerice zamjenom ložišta ili ugradnjom dizalica topline – čime se dodatno smanjuju troškovi.
– Sada se može praktički sve subvencionirati – od grijanja do elektrane. To je rijetka situacija i zato pozivamo sve da iskoriste priliku – poručuje Šebina.
Dok Europa ubrzano korača prema energetskoj neovisnosti, Hrvatska ima sve preduvjete da joj se pridruži. Sunčeve zrake na raspolaganju su cijele godine, a tehnologija je postala dostupnija nego ikad. Stručnjaci procjenjuju da bi Hrvatska do 2030. mogla višestruko povećati broj kućnih solarnih elektrana ako se zadrže sadašnji poticaji i pojednostavi pristup kreditiranju. U Zelenoj energetskoj zadruzi ističu da su građani ključni nositelji energetske tranzicije i da svaka nova elektrana znači korak prema manjoj ovisnosti o uvozu energije i nižim računima za struju.
Ono što još nedostaje, zaključuju u Zelenoj energetskoj zadruzi, jest odlučnost građana da iskoriste potencijal koji doslovno leži na vlastitom krovu.
90% panela dolazi iz Kine a Kinezi potrebne resurse za industriju panela dobavljaju iz Rusije .