Novi plinovodi, LNG ekspanzija i početak doba vodika. Otprilike tako izgleda desetogodišnji plan razvoja plinskog transportnog sustava Hrvatske za razdoblje 2026. – 2035., dokument koji Plinacro, kao operator transportnog sustava, izrađuje svake dvije godine u skladu sa Zakonom o tržištu plina. Objavila ga je Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) jer Plinacro svoj plan dostavlja prvo agenciji, koja zatim o njemu pokreće postupak savjetovanja. A što se u planu uopće nalazi? U prvom dijelu analizira se kako je sustav funkcionirao prošle godine kad je iz transportne mreže isporučeno 38,8 teravatsati plina, pri čemu je najveći dio (34 posto) završio kod velikih krajnjih kupaca, dok je 30 posto otpremljeno distribucijskim sustavima. Četvrtina je izvezena, a oko deset posto utisnuto u podzemno skladište. Iako su se ukupne isporuke blago smanjile, ključna je promjena snažan pad izvoza za više od 16 posto. Sustav je, unatoč stabilnom radu, bio izrazito oslonjen na jedan izvor. LNG terminal na Krku radio je na punom kapacitetu, dok su interkonekcije sa Slovenijom i Mađarskom ostale na jedva desetak posto iskorištenosti.
Plinacrova ambicija je, prema desetogodišnjem planu, izgraditi sustav kakav će trebati regija 2040. i 2050. godine. Središnje mjesto u dokumentu zato zauzima kompleks zahvata vezan za LNG terminal u Omišlju. Tri velike dionice, Omišalj – Zlobin, Zlobin – Kozarac i Kozarac – Slobodnica, predstavljaju kralježnicu budućeg sustava. Njihovim dovršetkom terminal bi povećao kapacitet sa 7,2 na 12, a naposljetku na 19 milijuna kubičnih metara dnevno, čime bi Hrvatska činjenično preuzela ulogu najvažnijeg ulaznog pravca plina za širi prostor srednje Europe. Uz to, financiranje razvoja plinovoda prema Sloveniji i Mađarskoj već je osigurano bespovratnim sredstvima iz Mehanizma za oporavak i otpornost. Drugi veliki smjer razvoja odnosi se na međunarodne interkonekcije prema susjednim državama. Prva faza interkonekcije sa Srbijom (trasa Negoslavci – Sotin – Bačko Novo Selo) trebala bi osigurati potpuno dvosmjerni protok plina i stvoriti sigurnosnu petlju istočne Slavonije, što dugo nije postojalo u tom dijelu sustava. Prema Bosni i Hercegovini predviđena je tzv. južna interkonekcija, preko trase Zagvozd – Imotski – Posušje – Travnik, koju obje zemlje već duže zagovaraju. Još ambiciozniji projekt, Jonsko-jadranski plinovod, predviđa povezivanje hrvatske obale s Albanijom i Crnom Gorom, a na području Hrvatske i dalje se vodi kao projekt od strateškog interesa, uz procijenjenu investicijsku vrijednost od 2,2 milijarde kuna. U smjeru Slovenije predviđen je plinovod Lučko – Zabok, a potom i nastavak do Jezerišća i Sotle, čime bi se hrvatski sustav snažnije spojio s tržištima srednje Europe.
Ipak, nijedan dio dokumenta ne odražava budućnost plinskog sustava toliko jasno kao planovi za vodik. Hrvatska se pozicionira unutar europske Strategije za vodik i inicijative European Hydrogen Backbone, u kojoj sudjeluju 33 operatora iz cijele Europe. Prema toj viziji, Europa bi do 2030. trebala imati oko 32 tisuće kilometara plinovoda za vodik, a do 2040. više od 58 tisuća, od čega 60 posto prenamijenjenih iz postojećeg sustava. Hrvatska, smještena u tzv. istočnoj vodikovoj osi, trebala bi biti dio koridora koji povezuje energetski bogatu jugoistočnu Europu s velikim potrošačkim zonama Njemačke i srednje Europe. Plinacro tvrdi da već sada raspolaže mrežom koja može prihvatiti visoke koncentracije vodika, a da će se nova ili rekonstruirana infrastruktura u sljedećem desetljeću graditi kao “spremna za vodik”. Do 2040. predviđena je prenamjena svih međunarodnih interkonekcija za transport vodika, a do 2050. vodikom bi se trebali opskrbljivati svi veći urbani centri. U tu svrhu prenamijenit će se cjelokupni 75-barski sustav, zatim dio 50-barskog sustava prema Varaždinu i Osijeku, s mogućim produljenjem prema Vukovaru i Virovitici. Ostala bi područja trebala biti opskrbljena lokalnom proizvodnjom biometana. Predviđa se i izgradnja većih skladišta za vodik, razvoj sustava za hvatanje i korištenje CO2 te rekonstrukcija više plinskih čvorova kako bi se njima moglo upravljati u uvjetima miješanih plinova.
S tehničke strane plan je jednako detaljan. Predviđena je nabava trideset novih kromatografa u Hrvatskoj i osam u Sloveniji, koji će moći precizno analizirati udio vodika u mješavinama te nadogradnja SCADA sustava, ugradnja naprednih senzora, elektrohidrauličkih aktuatora, dronova, laserskih detektora i drugih digitalnih alata za nadzor i upravljanje mrežom. Sve to, navodi dokument, nužan je preduvjet da bi se postojećoj plinskoj infrastrukturi mogla povjeriti uloga u transportu čistog vodika, energenta u čijem bi udjelu EU do 2050. vidjela 13-14 posto ukupne potrošnje energije.